Dan prije povratka

Dok sjedim na tribini Richard Boones Vej kupališta (krupne hrastove stepenice spuštaju se s razine pločnika do vode, sa strane uređaj za mjerenje čistoće vode, voda je čista), u toplo popodne kraja travnja (nevjerojatno kako može biti toplo u proljeće na sjeveru), dan prije leta u jedanaest i dvadeset s obližnjeg Kastrupa (riješen check-in putem mobitela, nema povlačenja), osjećam da ne želim odavde otići.

Foto Ada & Robert Jukić

Ispred mene je žutim plutačama označen prostor za plivanje u mirnoj morskoj površini zaljeva u kojem se ogledaju novogradnje odmaknute od vode širokim pločnicima, klupama i zelenilom. Preko puta su zgrade Aarlborg sveučilišta povezane uzdignutim svjetlećim mostom. Lijevo u daljini, hotel Scandi, jedan od nekoliko istoimenih hotela u Kopenhagenu, uskoro će ga prekriti profil nove poslovne zgrade. Još nekoliko dizalica označuju preostala gradilišta Sluseholmena, modernog naselja u južnom dijelu Kopenhagena u kojem se prožima minimalno kontrolirana priroda i visoka urbanizacija. Dovršava se pruga i stanica metroa koja povezuje naselje s centrom, četvrta linija kopenhaškog metroa, glasovitog po trećoj kružnoj dionici.

U dvadesetak godina izgrađena je cjelovita kompozicija stambenog naselja, svijetlih, staklenim fasadama otvorenih zgrada ujednačenih mjerila i materijala, ne jednakih, već jedinstvenih tlocrta i fasada, povezanih u kvadratne blokove u koje se ulazi kroz nekoliko etaža visoke otvore (mogli bi se u njima sagraditi nekoliko stanova!) u zaštićena dvorišta u kojima djeca voze deminutivne bicikle, a odrasli se sunčaju uz najmanji povod ili organiziraju proslave i druženja.

Ono što ovaj kvart čini posebnim su morski kanali i mostovi koji dotiču i razmiču zgrade i ispunjavaju prostor refleksijom neba i vode. Kanali su živi, mreška ih vjetar i virovi otvorene vode preko obližnje brane (slusen) koja umiruje snažne struje kojima su u trgovačku luku uplovljavali jedrenjaci. Uskoro po izgradnji brane, lučki i trgovački poslovi premješteni na sjever, a južna luka (Sydhavn) ostala je stanovnicima i rekreativcima.

Kanali su standardne širine, plitki i zeleni na suncu, mračni i privlačni u sjeni, oivičeni dvadesetak centimetara visokim položenim hrastovim gredama, bez ograda, pa bi netko nepažljiv ili zamišljen doista mogao pasti u vodu, ali to se ne događa jer i oni koji su zamišljeni nisu nepažljivi, a nepažljivi su spremni snositi posljedice 🙂 . Ozbiljnost i odgovornost osnova su, a ne suprotnost spontanosti, vedrini i poticaju za povezivanje. Uostalom, voda nije duboka, hladna je na adrenalinski način, a u pravilnim razmacima na obali postavljeni su pojasevi za spašavanje.

Istovremeno sa zgradama, odnosno, prije njihova dovršetka i useljenja, kako se može zaključiti prema gradnji u tijeku, izgrađene su ceste, škole i igrališta, postavljena javna rasvjeta, posađena stabla i uređena dvorišta za reciklažu. Ta potpunost, pravovremenost i razmjernost neke su od vrijednosti koje od ovog mjesta čine utopiju. Ne ponavljanje, već variranje, uz zadana temeljna pravila i koncepciju.

Nastavit će se.

Ada Jukić
Zagreb, 14.02.2025.

Kopenhagen, grad u kojem želim ostati, drugi dio [piše Ada Jukić]
Kopenhagen, grad u kojem želim ostati, treći dio [piše Ada Jukić]