Nastavci:
Homerovi akcijski junaci 1: UVOD [piše Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci 2: UVOD [piše Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci 3: AGAMEMNON [piše Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci 4: UTRKE KOLIMA [piše Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci 5: DIOMED [piše Ada Jukić]
BLU RAY: TROJA, povijesni [osvrt Ada Jukić]
DVD: HELENA TROJANSKA, povijesni spektakl [osvrt Ada Jukić]
Utrke kolima
U očekivanju sljedećeg junaka, Diomeda (kojeg je odgodila ‘Corona’), evo jednog uzbudljivog sadržaja ‘Ilijade’ koji možemo usporediti s napetim filmskim akcijskim scenama. U odmaklom Dvadesettrećem pjevanju, Homer opisuje igre koje organizira Ahilej u čast mrtvog Patrokla. Jedna (prva) od kategorija u kojima se ‘ogledaju’ grčki prvi junaci, utrke su kolima, opisane u stihovima 262. do 897. spomenutog Pjevanja.
Uzbudljiv sinopsis
Homer opisuje pripreme, tijek i sudionike natjecanja takvom živošću, slikovitošću, detaljima i digresijama, da epizoda Utrke djeluje kao da gledamo prizor ili kadrove filmova velikih redatelja. U antičkom kontekstu zamjećujemo iste ljudske osobine, porive i taktike koje prepoznajemo i danas na atletskim stazama ili timskim igralištima, a ostvareni su jedinstveni prikazi likova i njihovih odnosa.
Utrka konjima – Crtež Ada Jukić
Pravila Igre
Ahilej prije utrke pokazuje, odnosno, postavlja nagrade pred sudionike, kako bi ih motivirao. Za razliku od danas uobičajenih triju nagrada, odnosno, odlikovanja, u ovom natjecanju ima ih koliko i sudionika. Prvu, najvredniju nagradu čine dvije ‘stavke’: žena (nije navedeno da je lijepa, već vješta poslu) i tronožac (uz naznaku veličine i obilježja). Drugoplasirani vozač dobit će kobilu (prestižnih karakteristika), a treći kotao (određene veličine i materijala). Četvrti vozač dobit će dva zlatna talenta, a posljednji, novu (nežeženu) žaru. Dakle, svi sudionici nadmetanja dobivaju darove, a razlika je u njihovoj vrijednosti, te, naravno, slavi koju dobiva pobjednik. Za utrku prijavilo se pet vrsnih junaka, a predstavljeni su i njihovi konji.
Admetov sin Eumel iz Feresa, buduća ‘epizoda’ u Euripidovoj ‘Alkestidi’ (kao dijete koje ne može utjecati na događaje u obitelji), ovdje je snažan i vješt upravljač kolima koja će, to ćemo saznati iz Homerova ‘prijenosa’, i povesti trku. Diomed upravlja glasovitim Trosovim (trojanskim) konjima koje je oteo Eneji. Menelaj je, uz Podarka, upregao kobilu Etu koju je njegov brat dobio od bogatog Ehepola iz Sikiona (kako bi izbjegao sudjelovanje u ratnom pohodu na Troju). Javio se i Nestorov sin Antiloh, mladić koji uz vlastite sposobnosti (njega su ‘mlada zavoljeli Zeus i Posidon’ III, 306) dobiva i naputke od oca, kojima može nadomjestiti činjenicu da ne raspolaže najboljim resursima. Nestor je svjestan toga da konji njegova sina nisu najbrži, ali ističe vještinu upravljača kao najvažniji čimbenik u svakom postignuću (usporedbe s drvosječom i kormilarom). Što se utrke kolima tiče, najvažnije je kako vozač upravlja konjima i Nestor daje točne upute o tome kako ih treba voditi, napose kod znaka na stazi kod kojeg se okreću. U opisu stvarnog manevra kojim Antiloh prestigne Menelaja, međutim, nije potvrđena izvedba te upute, već Antiloh izvodi opasan i po svemu čini se nepošten postupak kojim u tijesnom prostoru vozi kola paralelno sa sunatjecateljem, izlažući opasnosti i sebe i njega. Menelaj je ogorčen, on ga opominje, a na kraju utrke traži da se poništi rezultat, odnosno, da se Antiloh zakune da nije s namjerom učinio ono što je učinio.
Zadnji koji se spominje, a koji ima najmanje šansi za pobjedu (i doista, zauzme zadnje mjesto) je Merion, junak s Krete, pratilac Idomeneja (koji će sâm imati malu ulogu u jednom od sporednih prizora). Merionovi konji su najsporiji, a on je najmanje je vješt u upravljanju njima (to Homer, kao opravdanje, eksplicira na kraju trke (XXIII, 530-531). Merion će, međutim, biti pobjednik u jednoj drugoj kategoriji natjecanja, gađanju strijelom u kojoj će, o čemu smo već pisali, žrtva biti tek oslobođena ptica.
‘Snimka’ utrke
Nakon što je prikazao sudionike i otkrio favorite, Homer prikazuje sâm tijek natjecanja, podižući napetost kao redatelj vrhunskog ‘akcijskog thrillera’. Nakon ždrijeba i starta, kola jurnu poljem. Izmjenjuju se krupni planovi vozača i njihovih konja sa širokim prikazom sudionika i panoramom polja, a jednom trenutku ‘kamera’ se usmjerava i na gledalište. Konji dižu prašinu, griva im vijori na vjetru, kola u brzini skaču uvis, a upravljačima ‘pobjede željnim’ ubrzano kuca srce, dok povikuju konjima i tjeraju ih prašnim poljem. Prvi povede trku je Eumel, a ‘u stopu’ ga slijedi Diomed. Trosovi konji tako su blizu Eumelovim, da
‘Činjaše ti se sveđ, da na ona će kola uzići; ( XXIII, 379)
Ali baš kad bi mogao preuzeti vodstvo, Diomed izgubi bič (odgovornim se smatra Apolon, a ne vozač :)). Diomed je toliko gnjevan, da plače (a to mu drugi ‘junaci plačljivci’ neće zamjeriti :)). Ali pomoć mu pruža Atena, pa ne samo da mu pruži bič i osnaži konje, već izravno diskvalificira njegova protivnika. Ona ‘prelomi jaram’ na kolima Admetova sina, a Eumel padne i povrijedi se (Homer opisuje koje rane zadobiva), ostavši ne samo bez prvenstva, već mogućnosti daljnjeg sudjelovanja.
Atenina intervencija tako je žestoka, da (ponovo) moramo staviti u pitanje njenu razboritost i pravednost (pristranost uopće ne stavljamo u pitanje:)). Što se utrke, međutim, tiče, ona ne gubi na neizvjesnosti. Iako ‘uz božju pomoć’ Diomed preuzima vodstvo (to još ne vide svi, što dovodi do prepirke između Idomeneja i Ajasa), u pitanju je ukupni redoslijed, napose borba za drugo mjesto. Dolazi do epizode s Menelajem i Antilohom, u kojoj Nestorov sin, koristeći obilježja terena, prisili starijeg i opreznijeg protivnika na povlačenje. Naime, na uskom dijelu puta, on se približi Menelejevim kolima i uz rizik (na koji ga ovaj upozorava) da se oboja kola sudare i unište, pretekne protivnika. Menelaj mu to neće zaboraviti, iako će mu oprostiti (kao što to čine pravi junaci), ali ne bez ‘prigovora’ i moralne pouke u kojoj će veličati vlastiti postupak). Zanimljiva je Menelajeva neposredna reakcija na Antilohovo pretjecanje. On se obraća svojim konjima, kao što se ljudi obraćaju ljudima koji su nešto izgubili:
‘Nemojte prestajat tužni u duši, nemojte stajat.’ (XXIII, 143)
Ne treba odustajati, ne treba izgubiti želju za nastavkom borbe. I doista, Menelaj će izboriti svoju ‘pravicu’. Hoće li to i svi drugi koji dožive nepravdu?
The End Utrke
Prikaz finala utrke jednako je dinamičan, snažan, slikovit. Diomed šiba konje, konji se propinju, na uzdodržu padaju ‘grudice praha’, kola jure. Na cilju, Diomed skoči s kola, a s iscrpljenih konja kapa znoj na tlo. Prilazi Stenel i (ne čekajući dolazak drugih sudionika) preuzima darove koji pripadaju pobjedniku.
Pristiže Antiloh koji,
‘Lukavstvom, a ne brzinom Menejala preteko bješe,’ (XXIII, 515).
Ali njegova prednost tako je mala, da bi je, da je trka duže potrajala, izgubio. Evo još jednog opisa koji detaljima i tempom izaziva uzbuđenje, kao radio prijenos zadnjih minuta nogometne utakmice :). Razmak između Antiloha i Menelaja je,
‘Kako je konj daleko od točka, kad gospodara
Svojega po polju vozi i vuče za sobom kola.
Skrajnje repa mu dlake dodiruju naplatak točka, …’ (XXIII, 517-519)
Slijedi opis razvoja događaja, uz konkretnije mjere. Menelaj (u odnosu na Antiloha),
‘Najprije bješe od njega, koliko se može dobacit
Kolut, al’ brzo ga stigne, jer jakost je rasla sve više
U Agamemnonove ljepogrive kobile Ete.
Da su još dalje njih obadvojica imala trčat,
Ne bi ga stigao samo, već prestigo bio bi njega.’ (XXIII, 523-527)
Bez uzbudljivih preokreta samo je Merionova pozicija, ali ni on ne stiže zadnji, već Eumel, koji izaziva plemenitu Ahilejevu reakciju. Indikativan je stav Antiloha prema gubitniku. Dok ga Ahilej (i drugi Ahejci) žale kao žrtvu, Antiloh ga (koji je osobno zainteresirana stranka, jer je u pitanju njegova nagrada) okrivljuje. Sâm je kriv za svoj ‘peh’:
‘… Al’ bješe mu molit se vječnim
Bozima, zadnji tad ne bi brzonoge dotjero konje.’ (XXIII, 546-547)
Dilemu oko toga da li nagraditi boljeg junaka, bolje konje ili formalni rezultat, razriješit će Ahilej i to ne raspodjelom postojećih nagrada, već nesebičnim ‘dodatkom’.
Idealan domaćin
Zanimljiva je uloga Ahileja u ovoj sekvenci spektakla ‘Ilijade’, ne samo kao ‘sponzora’, odnosno, nositelja nagradnog fonda, već domaćina u punom smislu riječi, koji podiže uzbuđenje, ali i smiruje tenzije, nalazi kompromise i reagira čak i smijehom umjesto bijesom na izazove. Kao da je već doživio katarzu kojom će nas fascinirati u posljednjem poglavlju ‘Ilijade’, odnosno, susretu s Prijamom. Osjetljivi, nagli, nepomirljivi, a sad za prijateljem upravo neutješni mladić iznenađuje nas postupcima razumnog, zrelog, pomirljivog čovjeka, što ilustriraju tri njegova nastupa.
U prvom od njih, prije početka utrke, Ahilej ističe da bi u njoj sam bio favorit, jer su njegovi konji besmrtni (dar Posejdonov njegovu ocu Peleju). Upravo stoga što bi pobijedio, Ahilej neće sudjelovati, a toj odluci doprinosi i stanje konja, koji žale za Patroklom (Ahilej ih ovom prigodom ne čini odgovornim za to djelo, u odnosu na prvi susret s njima nakon Patroklove pogibije).
U drugoj prigodi, Ahilej smiruje Idomeneja i Ojlejevog Ajasa, koji se svadjaju oko toga tko vodi utrku u njenom tijeku. Homer ne objašnjava zašto se mali Ajas okomio na Idomeneja, koji sa svoje (najviše) pozicije gleda što se događa na stazi. Idomenej nije isključiv, on ne nameće svoje mišljenje i poziva druge da bolje pogledaju, i to u trenutku u kojem je Eumel izbačen iz utrke, a vodstvo preuzima Diomed. S druge strane, Ajas grubo reagira, kao da je osobno uvrijeđen, spočitava Idomeneju ne samo to što je star i slabije vidi, već i to da je brbljivac i time izaziva čovjeka, Krećanina, kojemu čak i najmoćniji Grk (Agamemnon) uvijek iskazuje najveće počasti. Ova digresija iz publike, koja unosi dodatnu dinamiku uz glavnu radnju na trkalištu, pokazuje kako se i onda, kao i sada, mogu razviti razmirice i zbog najbezazlenijeg povoda. Prije nego je sukob, bar verbalni, između kretskog i lokranskog vojvode eskalirao, umiješa se razumno Ahilej da ‘ohladi glave’. On ih uputi na to da pričekaju dok se sudionici ne približe i vide tko je na čelu. Zanimljivo je da isprovocirani Idomenej Ajasu ponudi mu opkladu (uz sebi sklonog Agamemnona kao svjedoka), toliko je siguran u ono u što nije bio siguran da vidi. Još jedan zajednički motiv (klađenje) koje povezuje drevna natjecanja i današnji sport (te druga nadmetanja).
Treća neočekivana reakcija Ahileja je kad se nasmije, umjesto da se naljuti zbog Antilohove reakcije na svoj prijedlog, a i sâm njegov prijedlog odaje blagu i suosjećajnu dušu. Naime, kad Eumel (kojemu je, u korist Diomeda, naškodila Atena), na kraju utrke dolazi sâm vukući kola i tjerajući konje, Ahilej odluči drugu nagradu, to jest kobilu, dodijeliti njemu. Na to se oštro pobuni Antiloh, koji pretendira na drugo mjesto, odnosno tu nagradu. Njegov istup korespondira (u blažoj formi) nastupu sâmog Ahileja kad mu Agamamnon zaprijeti da će mu oduzeti Briseidu. Ali Ahilej rado pristane na Antilohov zahtjev i osigura zamjensku nagradu Eumelu (mjedeni oklop, možda još vredniji od prvotnog dara).
Ovo pokazuje još jedan pomak od današnjih rigoroznih pravila natjecanja i nagrađivanja. Bez obzira na slučajnosti koje mogu uzrokovati slab plasman najboljih sudionika, rijetko imaju šanse za ‘ispravak nepravde’ ili utješnu nagradu. Najteže je biti četvrti.
Uzgred, ni Antiloh neće jednostavno doći do nagrade zbog koje je riskirao Ahilovu ljutnju. Jer u postupku koji povede Menelaj, kao oštećena stranka tijekom opasnog pretjecanja, Antiloh popusti i implicitno prizna svoj postupak, prepuštajući mu nagradu. U još jednom obratu plemenitog opraštanja, Menelaj mu vraća kobilu, ali uz to da se zna da je ona njegova, pa mu je dakle, poklanja, a to trebaju uočiti i drugi.
Zanimljivo je da u svečanom postupku suđenja na koje poziva Menelaj, a uključuje visoke sudionike (argejske čelovođe), simbolične rekvizite (skeptar u rukama tužitelja) i postupke (optuženi drži bič i dotiče konje dok se kune Posejdonom), Antiloh, kako god se poziva na svoju mladost i ‘slabu pamet’, ipak uspijeva izbjeći izravno priznanje svojeg grijeha i više pozivanjem na općenite stavove i komplimentiranjem Menelaju kao starijem i ‘boljem’ te spremnošću da se odrekne koristi koju je želio pribaviti svojim postupkom izbjegava posljedice kao spretan političar.
Kad podmiri Meriona, u Ahilejevu natjecanju ostane i višak nagradnog fonda, koji taktično i empatično predaje sudioniku koji ne može pretendirati na nagradu u bilo kojoj kategoriji igara. To je Nestor, koji i ovu priliku koristi ne samo da pohvali darovatelja, već i sâmoga sebe, pa detaljno opisuje slijed nadmetanje sličnim povodom u svojim mladim danima u kojima je bio pobjednik, te obrazlaže zašto (samo) u jednoj od kategorija nije bio prvi. Onda, kao i danas, svaka dodjela nagrade (i bez natjecanja), prilika je za dobitnički govor.
Nastavak Igara
Poslije utrke na kolima slijede natjecanja u šakanju, hrvanju, trčanju, borbi kopljima, bacanju koluta i koplja te (prije ‘kopljoboja’) spomenuto natjecanje strijelaca. Svaka od kategorija ima svoje pobjednike i sljednike, a sve otkrivaju jedinstvene a univerzalne junake ljudske prirode.
Ada Jukić
Zagreb, 4. svibnja 2020.
Literatura:
Homer ‘Ilijada’, izdanje Nakladnog zavoda Matice hrvatske, Zagreb 1987., preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić
