Helen of Troy (1956.)
Redatelj: Robert Wise
Glume: Rossana Podestà, Jacques Sernas, Cedric Hardwicke, Stanley Baker…

U filmu o Heleni glavni junak je Paris, njen ljubavnik, odnosno drugi muž, s kojim je iz Sparte došla u Troju. U interpretaciji (produkciji) Warner Brosa ovo je po superlativima foršpana ‘Ljubavna priča’, pa ako je ‘Ilijada’ najveća ‘Ratna priča’, bilo ih je zgodno povezati u filmskom spektaklu.  A i u ovoj, kao u drugim holivudskim interpretacijama, u nedostatku ‘antičkih autorskih prava’ koriste se scenarističke slobode. Ni Helena u ovom filmu je ‘trojanska’, a Paris je ‘junački pacifist’. Dok je u ‘Ilijadi’ ljepuškasti Paris opisan kao ljubimac Afrodite, dakle, čovjek sklon ljubavnim i životnim užicima više nego ratnim i junačkim podvizima, u ovom filmu prikazan je kao junak u čijoj sjeni ostaju drugi trojanski i danajski junaci. Koliko se to oslanja na Homerovu  ‘karakterizaciju likova’?

Pravi Paris

Kada na početku Trećeg pjevanja ‘Aleksandro nalični bogu’ III, 16* ukrašen panterinim krznom (usporedi s Heraklovom lavljom kožom), oboružan mačem i lukom, vitlajući mjedenim kopljima izaziva najbolje argejske junake, čini se da je Helena odabrala ne samo privlačnog, već hrabrog čovjeka koji će zamijeniti Menelaja u njenom srcu i postelji. Ali čim Paris ugleda Menelaja ‘… potrese se njemu srce i od smrti bježeć med drugove utekne guste’ (III, 31-32). Brat Hektor ga grdi: ‘Nesretni Parise, prvi ljepotico, ženaru ludi’ (III, 39), a grdi ga i Helena kad poslije dvoboja s Menelajem, koji je trebao biti službeni završetak sukoba Grčke i Troje, pobjegne u ložnicu željan ljubavi (jednako kao Zeus kad ga očara Hera, koja za svoje zavodničke postupke ima skrivene ciljeve.

Takvog Parisa nema u ovom filmu (vidi scenarist, adaptacija). Prikazan je kao hrabar, odgovoran, djelotvoran, a i kad ne djeluje, to je zato što je spriječen, a ne zato što ne želi sudjelovati. U sjenu je bacio Hektora, koga su iz Prijamovog prvog kruga nadležnosti potisnuli i Polidor i Eneja. Paris kreće u Grčku  u mirovnu misiju, ali kad je potrebno, sposoban je i za borbu šakama, mačevanje, upravljanje kolima i gađanju strijelom.

Čija je Helena

Zeusova kći  i spartanska kraljica po naslovu je (i privremenom boravištu :)) ‘trojanska’. I prema Homerovu epu Heleni ‘nije loše’ u Troji, iako je grize savjest zbog žrtava koje s obje strane padaju zbog njenog slučaja. Prijam, njegova obitelj i trojansko ‘visoko društvo’ tretiraju je s poštovanjem, pa čak i s ljubavlju. ‘Dodji, o draga amo o kćeri i uza me sjedni’ (III, 162), kaže joj Prijam kod Skejskih vrata s kojih promatra zastrašujuću ahejsku vojsku.

Manje je sklon empatiji prema njenom udesu trojanski puk koji trpi posljedice međunarodnih ‘međubračnih igara’. I sama Helena svjesna je da su u pitanju ‘viši interesi’, a ne ljubav njenog supruga. U filmu je osobito naglašen taj aspekt. U igrokazu s voditeljem priloga o snimanju filma (vidi Specijalne dodatke DVD-a), Helena preciznošću vojnog analitičara objašnjava da je njen slučaj samo povod za rat i da bi rata bilo i da se vrati Menelaju. Ali u filmu ona učini upravo to i jedna sekvenca posvećena je njenom izlasku iz grada i predaji bivšem mužu (to daje još jednu priliku Parisu za akciju spašavanja i upravljanja bojnim kolima).

Što se tiče pravih razloga za rat, relevantno je ponašanje Agamemnona (u suglasju s Odisejem, katkad i iza leđa Menelaju kojeg kao ‘stariji i pametniji’ štiti, ali i patronizira). Ahejski vođa podršku bratu pretvara u odličan povod za pljačku bogatog maloazijskog grada, iza Zeusove ‘moralne egide’.

Milom ili silom

Pitanje da li je Helena svojevoljno pobjegla s Parisom u Troju ili ju je Paris oteo (što odgovara interesima ostavljenog supruga i vojske željne plijena) ‘progonilo’ je i antičke generacije interpreta. Odnos prema Heleninoj ulozi nije jednoznačan ni kod istog umjetničkog interpreta. U ‘Trojankama’ Euripid okrivljuje Helenu (s pravom je drže među zasužnjenim trojanskim ženama, a Kasandra je sigurna da je svojevoljno otišla, a ne oteta). Ali u ‘Heleni’ Pjesnik ima više razumijevanja za ženu koja može izazvati takve povijesne i pjesničke posljedice.

Herodot o Heleni i Homeru

U dragocjenoj interpretaciji Homera, u svojoj ‘Povijesti’, Herodot argumentira uvjerenje da u vrijeme napada Ahejaca Helena uopće nije bila u Troji. Da je bila tamo, povjesničar racionalno zaključuje, bila bi izručena Helenima, da se izbjegne rat. Prijam bi je izručio, bez obzira na želje svojeg sina Parisa, koji, uostalom, nije ni njegov nasljednik te ne zauzima najutjecajniju društvenu poziciju. Pozivajući se na egipatske izvore, Herodot smatra da je Helena s Parisom na putu iz Sparte dospjela u Egipat (gdje ju je zadržao faraon Protej (usporedi s morskim božanstvom) dok je Parisa protjerao kao zločinca protiv gostoprimca). Herodot zaključuje da je i Homer znao za tu varijantu priče o Heleni, ali da mu nije odgovarala za njegovo djelo (‘plot’, filmskim rječnikom). Herodot čak citira Homera, pa u ‘Ilijadi’ i ‘Odiseji’ pronalazi stihove koji pokazuju kako je Helena koju traže u Troji bila u Egiptu i Fenikiji (Sidon), a spominje i što je donijela s tog puta. Homer se, dakle, odlučio za ‘drugu priču’, koristeći pjesničku slobodu (koju danas, s manje prava na to, koriste holivudski scenaristi u ekranizaciji njegovih djela).

Helena Filmska

U ovom filmu Helena zavoli Parisa, dakle nema prisile, ali oni pobjegnu jer moraju. Naime, kad Parisa (nakon uspješne borbe šakama) ratoborni Spartanci zatoče, Helena mu (zapravo Helenina sluškinja, glumi je Brigitte Bardot) pomogne u bijegu iz tamnice, a onda mu se pridruži u spontanom, a ne planiranom bijegu iz Sparte. Pitanje je kako su pri tome mogli podnijeti i blago, koje je u trojanskoj pregovaračkoj tematici prilično zastupljeno pitanje). Čini se da je izostavljanjem tog čina  romantiziran lik Parisa koji je ostao samo ‘lover’, ali i ‘fighter’ (za razliku od Michaela Jacksona). A kad se nađe u Troji, u američkom spektaklu koji se Paris se ponaša ‘comme il faut’, kao što bi se i trebao ponašati onaj zbog kojeg su nevolje i nastale.

Brojke i Veličine

U najavi filma ‘Helena Trojanska’ (veliko naslovno, a ne pravopisno slovo) reklamira se kao žena koja je ‘otisnula tisuću brodova’ i ‘dovela sto tisuća ratnika’, za koju se bori ‘deset tisuća mačeva’… I ove brojke možemo uspoređivati s Homerovim podacima iz Drugog pjevanja ‘Ilijade’. A što se brojeva u ovom filmu tiče, radi se o spektakularnim brojevima.

U spektaklu snimljenom prije šest desetljeća (1956.), dakle prije tehnologije računalnih specijalnih efekata, impresivne su masovne scene, napose bitaka, postrojavanja i  kretanja vojske. Trideset tisuća statista, uz kola, konje i (danas gotovo egzotičan prizor) volovske zaprege (impozantne životinje kao istarski Boškarini), našlo se u epskom organizacijskom i snimateljskom pothvatu. ‘Vojsku’ protagonista i statista vodio je  redatelj Robert Wise, a u produkciju ‘Helene’ uloženo je u to vrijeme impozantnih šest milijuna dolara.

Uvjerljive makete

Uvjerljivo su prikazane i legendarne trojanske zidine, kao neuništivo Posejdonovo djelo (koje mu Prijamov prethodnik nije po ugovoru isplatio (još jedno upozorenje da budućoj generaciji ne treba ostaviti nepodmirene račune).

Bar jedna od ’tisuću ahejskih lađa’ (vidi naslovnicu DVD-a), koje Homer nabraja u Drugom pjevanju ‘Ilijade’, s imenima vođa, zemljama i gradovima iz kojih dolaze (II, 494-759), izradili su u punoj veličini Warnerovi stručnjaci na osnovu crteža s grčke vaze, kako nam predočuje voditelj priloga o snimanju filma. Zahtjevan je bio i ‘scale model’  skulpture Trojanskog konja te prikaz kaotičnog pada Troje, s požarom, žrtvama i tragičnim sudbinama pojedinaca.

Uloženi su napori za što autentičnijom rekonstrukcijom toga vremena i svijeta. Ali koliko je ‘znanstvena osnova’ po kojoj su rađene replike i makete arhitekture, plovila, vozila, vojne opreme te kostima, pokazuje i snimka (iz Specijalnih dodataka) u kojoj arheolozi pred stupovima hrama (i pred kamerama) upravo iskopavaju neokrnjen arheološki artefakt :).

Dueli, Pojedinci i Kreativci

Uz masovne scene, dojmljivi su dvoboji prominentnih junaka, među kojima se našao (u većoj ulozi od minijaturne epizode u  Petersenovoj ‘Troji’) i slavni Eneja. Uz Helenu, Andromahu i Hekabu, među ‘viđenije’ ženske likove (u odnosu na Petersena) probila se i Kasandra. Ulogu naslovne ljepotice dobila je Rosanna Podesta, iako se razmatralo sudjelovanje tadašnjih svjetskih filmskih diva (Elizabeth Taylor, Lana Turner, Ava Gardner), a u manjoj ulozi (Helenine služavke i pouzdanice) prepoznajemo mladu Brigitte Bardot. Istaknut u castingu je Sir Cedric Hardwicke (Prijam), a u kreativnom autorskom timu još je jedno veliko ime, autor glazbe Max Steiner.

Specijalni dodaci

DVD izdanje sadrži, danas povijesno relevantne specijalne dodatke. Radi se o tri (čini se televizijska) priloga o snimanju Filma u kojima se prezentiraju i drugi produkcijski resursi Warner Bros kuće.

U prvom prilogu povezuje se godina prikazivanja  ‘Helene Trojanske’ (1956.) s godišnjicom prvog zvučnog filma (bez dijaloga) u produkciji Warnera trideset godina prije. U ‘Don Juanu’ je 1926.  godine, kako ističe prezentator, prvi put uz sliku emitiran zvuk (udarci mača) te muzika koja pojačava dojam. Podvig je iluistriran prizorom iz filma u kojem trijumfira John Barrymore.

Nakon trideset godina audiovizualnog razvoja, Studio u novom Filmu koristi svu raskoš raspoložive tehnike, kolor, fotografiju za široko platno, a napose se trudi na audio-području. Prikazano  je kako se ostvaruju zvukovi koje proizvodi hod po mramoru, strijela u zraku, kako zvuči udar ‘ovnova’ o masivna vrata (kao vrata bankovnih trezora, uputili si ih arheolozi), htjeli su pokazati kako  ‘zvuči Troja’. A i kako je izgledala Troja, napose njeni zidovi. Prikazane su makete i crteži koji prikazuju vremenski presjek rasta i pada Grada te sloj koji se odnosi na Troju u Prijamovo, to jest Helenino 🙂 vrijeme.

U (spomenutom) prilogu ‘Razgovor s Helenom’ glavna glumica razotkriva motive angažmana svog muža i naroda na tadašnjem ‘Bliskom istoku’.

Kao kuriozitet najavljuje se svjetska ‘globalna premijera’ filma ‘Helena Trojanska’ istovremeno 26. siječnja 1956. godine  i to (znakovito) u 56 zemalja svijeta. Ovaj promocijski spektakl kao ‘Voice of History’ prethodi današnjim simultanim globalnim premijerama i događajima koje podržavaju znatno jači medijski resursi.

U foršpanu filma, uz isječke atraktivnih scena i krupne kadrove protagonista, koriste se (kao što je na početku navedeno) superlativne najave, opisi i reklamno pretjerivanje, što nije pomoglo Warnerovom  spektaklu u postizanju spektakularnih rezultata gledanosti ili zarade.

Usporedbe Rezultata

U projekt ‘Helene Trojanske’ (1956.) Warner Bros uložio je  6 milijuna dolara, a zarada (u američkim kinima) samo je premašila ulaganja (oko 7 milijuna).

Četiri godine poslije Stanley Kubrick snimio je ‘Spartaka’ (1960.), u koji je MGM uložio dvostruko više sredstava, a zaradio četiri puta više (30 milijuna u SAD, a ukupno u svijetu (do 1998. godine) 60 milijuna).

U utrci za najveći spektakl Fox  je 1963. godine uključio ‘Kleopatru’. Redatelj Joseph L. Mankiewicz, a budžet nešto više od 30 milijuna dolara. Američka zarada (oko 58 milijuna) nije dostigla (ali je blizu) dvostrukog iznosa od ulaganja, a zarada u svijetu premašila je 70 milijuna dolara.

Po ovome možemo zaključiti da se Warner Brosu i Robertu Wiseu možda više isplatilo da su angažirali Lanu Turner ili neku drugu zvjezdanu filmsku plavušu umjesto suzdržane glumice popularne u Italiji. Ali ni tadašnji zvjezdani par Elizabeth Taylor i Richard Burton (uz jamačno najveće honorare) nije ostvario najveći profitni ‘specijalni efekt’, to jest najveći razmak uloženog i zarađenog. Pobjednik je i u ovom aspektu, ali i kreativnom aspektu koji se ne mjeri zaradom, Stanley Kubrick, kao jedan od najvećih redateljskih junaka našeg vremena.

Trojanski Zaključak

Za ljubitelje filma i poštovatelje Homera ‘Helena Trojanska’ je filmski ‘specijalni dodatak’ prije ili poslije (ne umjesto 🙂 ) ‘Ilijade’.

Ada Jukić

Zagreb, 06.02.2019.

Napomena

*Citati iz ‘Ilijade’ navedeni su oznakom pjevanja i stiha, primjerice, Prvo pjevanje, stihovi od 17. do 21. (I, 17-21)

Korištena knjiga Homer ‘Ilijada’izdanje Nakladnog zavoda  Matice hrvatske, Zagreb 1987. preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić

Ostala  Literatura:  link Arheologija.hr

Informacije o filmu:

Helena Trojanska
Warner Bros, 1956. / 1983 Warner Bros // 2004., ISSA Film & Video
Format: 16 x 9 2,55:1
Film u boji
Trajanje: 116 min.
Zvuk: 5.1 Dolby Digital & 2.0 Mono
Jezici: 5.1 engleski; 2.0 njemački, španjolski
Podnaslovi: hrvatski, slovenski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, francuski, portugalski, danski, finski, norveški, švedski, češki, grčki, mađarski, poljski, turski te engleski i njemački za osobe oštećenog sluha
Scenarist: John Twist, Hugh Gray
Adaptacija: Hugh Gray, N. Richard Nash
Knjiga: Homerova ‘Ilijada’
Glazba: Max Steiner
Još glume: Niall MacGinnis, Nora Swinburne, Robert Douglas, Torin Thatcher, Harry Andrews, Janette Scott, Ronald Lewis, Brigitte Bardot, Eduardo Ciannelli, Marc Lawrence, Maxwell Reed

Helena Trojanska – IMDb