Jedna od zanimljivosti ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala je činjenica da su filmovi u konkurenciji u osnovi većinske hrvatske koprodukcije uz učešće stranog kapitala, a jedini ‘puni’ hrvatski film (u financijskom smislu) bio je ‘Menhetenska odiseja’ redatelja Maria Vrbančića, koji je prikazan dva puta u INK-u (Istarskom narodnom kazalištu), ali ne u pulskoj Areni ni na novinarskoj projekciji, tako da ga nisam uspio vidjeti, a niti čuti o njemu prilikom proglašenja nagrada, što možda nešto govori i o kreativnom dosegu tog filma. Uz to što nije dobio niti jednu od mnogobrojnih festivalskih nagrada. Medjutim, zanimljivo je da je glavni glumac iz tog filma, Zdenko Jelčić, za svoje životno djelo dobio Nagradu Fabijan Šovagović Društva hrvatskih filmskih redatelja.

O nagradama filmova, piše na LINKU.

Festival se održavao u pandemijskim uvjetima u blago rečeno preplovljenom auditoriju Arene. Prisutna publika je, kao tradicionalno, bila blagonaklona prema filmovima u konkurenciji, prvenstveno zbog ambijenta u kojem su se prikazivali, a što je na određeni način i pogodovalo njihovoj percepciji.

Foto RJ

Ovogodišnji Pulski filmski festival uspio je održati kontinuitet, kako u nacionalnom, tako i u međunarodnom programu, te popratnim programima na više lokacija. Umjetnički ravnatelj Festivala Pavo Marinković svakodnevno je na Radio Maestralu u jutarnjim satima zajedno s gostima govorio o Festivalu, kako o pozitivnim učincima, tako i u nekim aspektima samokritički, što je ugodna rijetkost u takvim javnim istupima.

Film otvaranja i velikih očekivanja bila je obiteljska drama ‘Murina’ koja je u Cannesu u jednom od programa proglašena najboljim debitantskim filmom. Ostali filmovi, uključujući i nagrađene, nisu motivirali vašeg filmskog kritičara za šire osvrte u ovom trenutku, a relevantne informacije o njima mogu se naći na službenim stranicama Pula Film Festivala.

I još jedna bitna stvar koja se odigrala na ovogodišnjem Pula Film Festivalu. Treba pohvaliti organizatore Festivala što su u Arenu uvrstili neke od kultnih naslova koje je gotovo nemoguće vidjeti na velikom platnu, i to restaurirane kopije. Ove godine to su bili Argentova ‘Suspiria’ (1986) i ‘Snimatelj’ (1928) Bustera Keatona.

Ovogodišnje otvaranje Festivala prošlo je bez tradicionalnog vatrometa, a što je pozitivni pomak, bez obzira da li se radi ekonomiziranju ili ekološkoj osviještenosti. I jedno i drugo primjereno je našem vremenu i prostoru.

Robert Jukić, Pula, 24.07.2021.