Tradicionalno film otvaranja Pulskog filmskog festivala je komedija ili nešto laganog sadržaja za dobro raspoloženje publike. Ovaj puta bila je to komedija-drama pod imenom ‘Aleksi’ redateljice Barbare Vekarić, ispodprosječna lako zaboravljiva više drama nego komedija, koja ni u okviru ukupnog konkurencijskog programa iz sve sile nagrada i priznanja nije dobila ništa.

‘Aleksi’ je priča o neprilagođenoj djevojci Aleksi (Tihana Lazović) koja želi otići iz svojeg ‘malog mista’. Frustrirana jedinica dobrostojećih roditelja sa solidnom ugostiteljskom perspektivom, nesposobna je u jadranskom otočkom ‘raju’ naći poticaje za kreativan život, Aleksi traži posao u Berlinu, a dok čeka poziv u EU metropolu, dosadjuje se i svojim  ponašanjem provocira malu sredinu u kojoj svatko o svakome zna sve. Komedija i drama o suvremenoj hrvatskoj stvarnosti kako je zamišlja kreativna ekipa ovog filma sadrži predvidljive dionice seksualnih scena te manje eksploatiranu skicu ženskog masturbiranja, uz naglašenu uporabu pejorativa u govoru intelektualaca ili ‘višeg sloja’ u funkciji emocionalnih ekpresija.

Aleksi ; Ustupio PFF

Dramatični ‘Dom’ Darka Pleića mogao je biti dobar kratkometražni igrani film, ali ovako sa svojih sedamdeset minuta trajanja, čini se kao da beskonačno traje. Samo zadnjih desetak minuta filma vrijedi dočekati. I tu je niz ponavljanja i praznog hoda sa seksualnim nepotrebnim scenama, koje više ne mogu privući publiku u kina. Tema je intrigantna, deložacija obitelji koja je izgubila stan u bespućima hrvatskog pravnog sustava, ali zbog pretencioznog pristupa, nije iskorišten potencijal teme.

Dom ; Ustupio PFF

I ‘Lada Kamenski’ redateljskog dvojca Sara Hribar i Marko Šantić pretenciozno se bavi hrvatskom tranzicijskom stvarnošću. U fokusu filma je nestanak u procesu privatizacije tvornice Kamenski. Međutim, o samom tome u filmu nema ništa, već se Arenom nagrađeni scenarij  fokusira na audiciju za glavnu glumicu koju organizira redatelj buduće predstave (Frano Mašković) u svojem stanu! Tri glumice (Nataša Dorčić, Ksenija Marinković i Doris Šarić – Kukuljica) moraju redatelju dokaz(iv)ati da su sposobne za ulogu Lade Kamenski, fiktivne radnice koja je dobila otkaz u tvornici. Film sveden na dijaloge koji liče na monologe poetizira junake i temu kojom se bavi. Pitanje je da li je tko od  autorske ekipe konzultirao i koliko od stotina protagonistica ove tranzicijske drame (na početku filma navedeno je koliko je radnica Kamenskog dobilo otkaz). Film koji bi mogao biti efektna radio drama, da mu filmsku dimenziju ne osiguravaju izvedbe triju fenomenalnih glumica od kojih je samo jedna (D.K ) dobila nagradu.

Lada Kamenski ; Ustupio PFF

O ‘Comic Sansu’ Nevia Marasovića pisano je na ovom portalu (LINK). Još jedan od filmova u kojem autor više preispituje samog sebe, nego ono o čemu govori dobio je nekoliko priznanja, a koja su to, pogledajte na LINKU.

Comoic Sans ; Ustupio PFF

‘Do kraja smrti’ Anđelka Jurkasa malo manje pretenciozan nego u prethodna dva filma prikazana na prošlogodišnjoj Puli u okviru zvaničnog nacionalnog programa, što je već bio uspjeh kakav se može očekivati samo u ograničenom broju proizvedenih filmova u godišnjoj konkurenciji. Za svoje ove egocentrične i eklektične teme  ove godine izabrao je odgovarajuću formu omnibusa  u kojem lakše ispunjava vrijeme i zadržava pažnju publike, a u jednoj od priča (u kojoj sam glumi), ostvaruje i neki osvježeni pristup. Ipak, dosljedan sebi, u pretežitom dijelu dvosatnog filma ima patetike, klišeja i ponavljanja (dva slučaja invalidnih žene koje opslužuju njihovi partneri) koji više pripada nekoj amaterskoj reviji nego ozbiljnom filmskom festivalu.

Do kraja smrti ; Ustupio PFF

Hrvatski horor ‘Egzorcizam’ Dalibora Matanića također je igrao u hrvatskim kinima, a o njemu je pisano na ovom portalu, vidi LINK, a za autora ovog članka u prošlogodišnjoj top listi na ovom Portalu bio je najgori hrvatsku film (opet vidi LINK). Radnja se odigrava u istarskom gradiću Vodnjanu, a film je snimljen prema navodno istinitim događajima, tako da je Vodnjan dobio dodatnu turističku ponudu za ljubitelje paranormalnog.

Egzorcizam ; Ustupio PFF

Film hrvatskog redateljskog doajena Eduarda Galića ‘Za ona dobra stara vremena’ na tipični sitcom način govori o mladima koji preživljavaju u hrvatskoj suvremenoj stvarnosti. Poznati TV redatelj napravio je film kao pilot epizodu koja se može samostalno gledatim ali i produžiti u televizijsku sapunicu.

Za ona dobra stara vremena ; Ustupio PFF

Prvo prikazano ugodno iznenađenje PFF-a bio je omnibus ‘Duboki rezovi’ (za koji i sami autori kažu kako se referira na Altmanove ‘Kratke rezove’), redateljskog trojca Dubravka Turić – Filip Mojzeš – Filip Peruzović. Rađen prema pričama različitih pisaca, filmski autori ostvarili su začudnu filmsku atmosferu. Nelagoda koja se provlači kroz sva tri filma na neki način različite sadržaje povezuje u jedinstvenu cjelinu. Čim se zagrebe ispod površine obiteljske intime, neke zastrašujuće istine s kojima se teško može suočiti izlaze na vidjelo. U prvoj priči pritisak patrijarhalne sredine dovodi do tragičnih posljedica. U drugoj priči odrasli ne žele vidjeti koliko je opasna naizgled benigna dječja igra, dok se u trećoj priči implicira obiteljsko nasilje.

Duboki rezovi ; Ustupio PFF

‘Osmi povjerenik’ Ivana Salaja ‘odigrao je svoje’ u hrvatskim kinima, a u Puli pokupio niz ‘epizodnih nagrada’. Radi se o bljedunjavoj ekranizaciji istoimenog literarnog hita Renata Baretić po kojem je teško bilo napraviti nezamjetljiv film.

Osmi povjerenik ; Ustupio PFF

Kriminalistička drama ‘Mali’ Antonia Nuića, prikazano zadnje večeri Festivala, drugo je i posljednje veliko iznenađenje ovogodišnje Pule.  Zapravo nije bilo iznenadjenje, jer se od Nuića puno očekuje, čak i nakon filma kao što je ‘Život je truba’.  Priča o ocu, povratniku iz zatvora, bivšem dileru (Franjo Dijak, koji je ovim filmom zaslužio Zlatnu Arenu za glavnu mušku ulogu, op. aut.) koji želi zadržati skrbništvo nad sinom (Vito Dijak) ispričana je efektno s brojnim na pravi način upotrijebljenim elipsama. Okoliš u kojem se kreću likovi ‘Malog’ nije ugodan, premrežen raznim interesima zbog kojih ljudski život gubi na cijeni. Nuićev ‘Mali’ dobio je Zlatnu Arenu za najbolji film i nagradu Hrvatskog društva filmskih kritičara Zlatni Oktavijan, a drugi filmovi su dobili Zlatne Arene za najbolju režiju, scenarij, glavne i sporedne ženske i muške uloge, glazbu, kameru, scenografiju, kostimografiju…

Mali ; Ustupio PFF

Pobjednik u kategoriji manjinskih koprodukcija je ‘Žaba’ Elmira Jukića, rađen prema bosanskoj hit predstavi. U glavnim ulogama su Emir Hadžihafizbegović, Aleksandar Seksan i Mirsad Tuka. Vještim redateljskim zahvatima predstava je postala filmska drama u zatvorenom prostoru. Kako je rat u BiH-i utjecao na ljude, i koje su ostale posljedice, autori pokazuju bez sentimentalnosti. Likovi se suočavaju sa svojim slabostima i nastoje preživjeti u novim uvjetima koji nisu naklonjeni običnim ljudima. Film je svojevremeno nakratko nezapaženo igrao u Kinu Europa, a možda bi mu pulske nagrade i jači marketinški pristup pomogao drugoj gledanosti u hrvatskim kinima.

Žaba ; Ustupio PFF

Još jedan zapažena film manjinske koprodukcije bio je ‘Rudar’ Hanne Antonine Wojcik Slak. Priča o izbjeglici iz Srebrenice (Leon Lučev) koji je našao novi dom u malom rudarskom naselju u Sloveniji gdje radi kao rudar. Rudnik je privatiziran i u restrukturiranju, a novi vlasnici žele vidjeti koji su kapaciteti za daljnju eksploataciju. Zatvoreno okno koje se mora istražiti ponovo će postati kamen spoticanja oko događaja koji su se zbili neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Svima je u interesu žrtve opet zaboraviti, dok srebrenički izbjeglica zbog vlastite prošlosti u kojoj mu je stradala obitelj, želi pridonijeti istraživanju, ali to ima svoju cijenu.

Rudar ; Ustupio PFF

Festivalski žiri donosio je odluke o nagradama usuglašavanjem, a četiri filma nisu dobila ni jednu nagradu (Aleksi, Dom, Do kraja smrti, Za dobra stara vremena). Ali ni najvećim ‘skupljačima Arena’ nije osigurana filmska budućnost. Sjetimo se samo koji je bio prošlogodišnji najbolji film (tko ga se danas sjeća). O tome je potreban poseban osvrt.A bilo je i nenagrađenih pulskih filmova kojih ćemo se sjećati i stavljati na top liste.

Robert Jukić, Pula, 25.07.2018.