‘Zlatna vrata’ splitska je ustanova koja objedinjuje centar za kulturu i programe cjeloživotnog obrazovanja. Nalazi se u samoj gradskoj jezgri, u prostorima adaptirane srednjovjekovne građevine iz razdoblja gotike, u uskoj ulici nasuprot Peristila, nadomak sjevernih vratiju Dioklecijanove palače. Centar je dobio ime po ovim vratima, rimskog naziva porta septemtrionalis, koja su tijekom 16. st., za vrijeme vladavine Venecije, preimenovana u Zlatna vrata (Porta Aurea). Njima je formiran izlaz glavne uzdužne ulice (cardo – rimska ulica u smjeru sjever – jug) koja je vodila prema Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, a prolaz vratima bio je rezerviran za Cara i članove njegove obitelji. Danas privilegiju prolaska imaju svi, a posebice ih koriste oni koje put upućuje na istoimenu kulturnu ustanovu.
Današnji Centar osnovan je 1925. godine kao Pučko sveučilište u Splitu te je ove godine, 9. i 10. studenog, zanimljivim i tematskim popularno-znanstvenim programom obilježeno 90 godina njegovog postojanja. Program je obuhvaćao otvorenje izložbe, koncert te jedno predavanje i četiri filmske projekcije, koji su se održali u prostoru Kinoteke, uz slobodan ulaz. Renovirana kino dvorana malih, ali u potpunosti dostatnih dimenzija, opremljena je udobnim stolicama koje svaka nosi ime poznate osobe iz svijeta sedme umjetnosti. Na taj način lako je zapamtiti mjesta pa sam tako ja osobno sjedila prvog dana na naslonjaču s imenom Grete Garbo (pored koje se nalazio David Lynch), a drugog na onome s imenom Francisa Forda Coppole, koji se nalazi na povišenoj galeriji/balkonu.
Prvog dana manifestacije prikazan je film ‘Mali princ’ Marka Osbornea (2015.)* te otvorena izložba ‘Naši vršnjaci’ uz domijenak i glazbenu pratnju Veljka Popovića i Alena Čelića. Glazbene ritmove slušali smo penjući se na drugi kat građevine namijenjen prostoru Kinoteke, gdje se održala premijera dokumentarnog filma ‘Martinac’ autora Zdravka Mustaća i Borisa Poljaka. Odabir je vrlo prigodan, s obzirom da je Ivan Martinac (1937. – 2004.) bio splitski autor (redatelj, montažer, ali i pjesnik, arhitekt..), otac ‘splitske škole filma’, koji je ‘film donio u Split’ i bio izuzetno vezan uz Split te ga često prezentirao u svom filmskom stvaralaštvu. O Martincu govore kolege, poznanici i prijatelji – njegovi živući suvremenici, izdvajajanjem događaja ali i različitih kurioziteta iz Martinčevog života, ponašanja i načina snimanja. Uz ‘splitsku legendu’, dobili smo priliku vidjeti dijelove njegovih filmova u kojima često i sam glumi, popraćene misaonim komentarima, kao i vizure Splita, snimljene sredinom prošlog stoljeća. Martinčevi, u ono doba avangardni i eksperimentalni filmovi, danas se mogu proučavati iz perspektive povijesnog dokumenta jednog prošlog prostora i vremena.
Drugog dana manifestacije održane su dvije projekcije znamenitih filmova te popularno-znanstveno predavanje.
Remek djelo filmske animacije – ‘Princeza Mononoke’ Hayao Miyazakiya iz 1997. godine, projicirano je na originalnom japanskom jeziku, uz hrvatske titlove. Ne pada mi na pamet prigodniji epitet kojim bi se mogao opisati ovaj filmski uradak, doli prekrasan film u kojem i forma i sadržaj podržavaju moralne vrijednosti, kakve bi trebao primjenjivati cjelokupni ljudski rod. Oda prirodi i ‘održivom razvoju’ života zajednice ljudi i životinja, u kojem se neprijatelj poštuje, argumentacija prihvaća, a pokajanje prašta, osvarena je vrhunskim filmskim izričajem.
Nakon projekcije, fizičar dr. sc. Ivica Puljak, redoviti profesor na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, koji godinama surađuje na projektu istraživanja Higgsovog bozona u okviru istraživačkog centra CERN u Švicarskoj, održao je popularno-znanstveno predavanje za koje se tražilo mjesto više. ‘Što smo o svemiru znali 1925. godne, a što znamo danas?’ naziv je predavanja u kojem je prof. Puljak istaknuo važne događaje iz 1925. godine na globalnoj razini, ali i skrenuo pozornost na jedan važan lokalni događaj. Te godine, naime, profesor, prirodoslovac, astronom, najveći hrvatski popularizator tehnike i prirodoslovlja (….) Oton Kučera, održao je predavanje prilikom otvorenja Pučkog sveučilišta u Splitu i na taj način obilježio početak rada ove kulturno-obrazovne ustanove. Kučerove zapise sa splitskog predavanja o onome što se u ono vrijeme znalo o svemiru, a znalo se mnogo, prof. Puljak je usporedio s onim što se zna danas. Kako smo mogli vidjeti, razvojem znanosti i tehnologije, brojne su teorije potkrijepljene eksperimentalnim dokazima.
Nakon predavanja uslijedila su brojna pitanja, na koja je prof. Puljak odgovarao do isteka vremena, odnosno do početka projekcije kultnog filma iz 1927. godine (snimanje započeto 1925. god.) Fritza Langa – ‘Metropolis’. Film je nakon premijere, kada je prikazan u cjelosti u trajanju od otprilike 153 minute, drastično skraćen i editiran te naknadno, 2002. i 2010. godine restauriran na 118, odnosno 148 minuta. S obzirom da se radnja odvija u budućnosti, nama već bliskoj 2026. godini, smatra se prvim znanstveno-fantastičnim filmom. U svoje vrijeme film je doživio brojne kritike, a danas se smatra jednim od najboljih ostvarenja ere nijemog filma. Uz povremene natuknice i iznimnu glazbu ‘Metropolis’ je film koji nas upućuje na to da je filmska ekspresija dovoljan preduvjet za odličan film.
Sličnim programom, kojim je obilježeno 90-ogodišnje djelovanje splitskog centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje ‘Zlatna vrata’, ne bi bilo naodmet obilježavati svaki rođendan ove slavljeničke ustanove.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 12. 11. 2015.
Izvori
www.zlatnavrata.hr, 12.11.2015.
www.visitsplit.hr, 12.11.2015.
Marasović, Tomislav. Dioklecijanova palača. Izdavačka organizacija ‘Sloboda’ Beograd, 1982.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oton_Kučera, 12.11.2015.
https://en.wikipedia.org/wiki/Metropolis_%281927_film%29, 12.11.2015.
*’Malog princa’ pogledali smo drugom prilikom, a osvrt pročitajte >OVDJE.