Ljubavna priča za Facebook generaciju
Dječaci i djevojčice u multipleks dvorani nisu gledali ‘Love Story’, ali su bili jednako dirnuti žalosnom ljubavnom pričom, kao i svojevremeno njihovi (malo stariji) vršnjaci koji su plakali s Ryanom O’Nealom za bolesnom Ali MacGraw, a koji sada rijetko idu u kino.
Film ‘Love Story’ (1970.) redatelja Arthura Hillera, po scenariju Ericha Segala postigla je svjetski uspjeh, a producent Paramount Pictures, svojom je marketinškom strategijom potaknuopisca da (od scenarija) napiše roman i tempirano objavi (za Valentinovo). Unosna autorska obratnica (obično se po knjizi piše scenarij) dovela je do sinergijskog efekta filma i romana, pa je roman postao bestseller, a film svjetsku popularnost.
Privlačnost tužnih priča dokazana je i prije u literaturi, pa se, primjerice, junakinje Remarkovih romana ne mogu nadati da će ostvariti duboku starost, a činjenica da će se ljubavi ispriječiti neumitna bolest i smrt, čine tu ljubav još intenzivnijom. Problem sretnih ljubavnih veza, koje ni za Tolstoja nisu predstavljale umjetnički poticaj (Sve su sretne obitelji slične…), rješavao se na dvojaki način. Ili se u trenutku ostvarenja (u pravilu, bračne) veze, roman završavao, a bajke bajke rezimirale da su bili sretni do kraja života. Ili se od rušenja ideala u tijeku praktičnog života pisale nove priče, manje romantične, ali ne manje žalosne.
- Krive su zvijezde ; Ustupio CineStar
Ipak, najdirljivije književne i filmske priče govore o nesretnoj ljubavi mladih ljudi, koji nisu iskusili realne životne okvire, a na pragu života osjećaju dimenzije dugovječnosti kao vječnosti. Zaklinjanje u vječnu ljubav najiskrenije je kod ljudi koji gotovo nemaju prošlosti, a iskreno uvjerenje u jedinstvenost osjećaja koji prvi puta osjećaju dovodi ih do beskompromisnih stavova.
Priča o Romeu i Juliji, u svim varijantama nemogućnosti, izazivala je uvijek umjetničku empatiju, a kad prepreke za trajnu vezu nisu zavađeni roditelji ili društvene zapreke, najgori neprijatelj je neumitna smrt.
Kao i u Paramountovoj ‘Love story’ i Foxov uzvratni udarac ‘Ljubavne astrologije’ bazira se više na poznavanju ljudskih emocija nego zvijezda, a što se tiče filmskih zvjezdica, pronađene su one s kojima će se teenagerska publika najlakše poistovjetiti. Bolesna junakinja prosječna je djevojčica koja samo u očima koje je vole može biti doista lijepa, a bolesni dječak (jer se u ovoj varijanti ne štedi ni jedan od protagonista), neodoljivo je privlačan za djevojčice iz gledališta, osobito kad se, unatoč svim teškoćama, smiješi.
Film obiluje starmalim rečenicama koje će se ponavljati i citirati po društvenim mrežama, nekim paradoksima iz filozofske početnice, koje današnje školske generacije nisu ni prelistale, Zenonovi paradoksi o kornjači i Ahilu (koji nikad ne sustiže kornjaču), a osobito utješnu geološko-psihološku parabolu o tome kako će cijela planeta jednom propasti, pa nema smisla truditi se u ostvarenju nezaboravnih Ovaj stav, primjerena kao utjeha neizlječivo bolesnim mladima koji nemaju vremena ostvariti svoje potencijale, može se lako zloupotrijebiti kao izgovor za nedostatak angažmana i poništavanje životne motivacije. Naravno da oni koji imaju vremena i motivacije da nešto učine, neće podleći ovoj (dez)interpretaciji, ali mladi ljudi koji traže odgovor u jednoj knjizi ili jednoj krilatici mogu ih preuzeti, zapravo je lakše doći do odgovora nego ga tražiti.
Tako junakinja čita iznova jednu knjigu (nizozemskog autora, američkog porijekla). i ima opsesiju saznati što se događa s junacima knjige poslije njenog kraja. O toj potrebi fanova da se upliću u stvaralaštvo suvremenih autora, da zbog svoje identifikacije s likovima ili ovisnosti o serijama spriječe ‘kraj priče’ i nametnu se kao subjekt literarnog stvaranja, napisat ću poseban osvrt. A povodom ovog filma (ne zato što je osobito dobar), već sam napisala ‘Još nešto o filmu (vidi LINK)’.
U okviru ovog osvrta, povodom odnosa pisca i fanova, još samo jedan osvrt na jedan lik. Za razliku od sentimentalnog tijeka priče o bolesnim teenagerima kojima se ispunjava posljednja želja susreta s autorom omiljene knjige (karizmatični William Dafoe), autor se ponaša neočekivano grubo, bez minimalnog konvencionalnog obzira. U početnoj (e-mail) komunikaciji povučeni pisac sitničavo kalkulira svakom rečenicom kako bi izbjegao kršenje autorskih prava, a u izravnom susretu s obožavateljima ponaša se bezobzirno, gotovo agresivno. A ako mislimo da time brani svoju autorsku autonomiju, ispostavi se da tom agresijom samo maskira svoju osobnu frustraciju. Fanovi su imali pravo, a za odbijanje njihovih zahtjeva opravdanje može biti samo autorova tragedija. Nije uputo umanjivati prava fanova, koji su presudni za poziciju romana na top listama.
Stoga gledatelji filma neće posegnuti za Tolstojem ni Thomasom Mannom, već će sigurno potražiti knjigu koju u filmu čita će junakinja. A ako ta knjiga ne postoji, netko će je napisati, možda i iz redova fanova. A mladi nepušači mogu oponašati Augustusa, koji neupaljenu cigaretu drži u ustima kako bi osjećao opasnost, ali joj ne dopustio da mu šteti.
U nastojanju da budu jedinstveni, a istovremeno ‘in’, pripadnici Facebook generacije slijede svoje showbusiness zvijezde. Stoga je još većaodgovornost teenagerskih filmova u plasiranju životnih uputa i preporuka životne lektire.
O filmu:
Krive su zvijezde
The Fault in Our Stars (2014.)
Temple Hill Entertainment, 2014. / 2014., Blitz
Trajanje: 126 min.
Format: 1,85:1
Color: Color
Zvuk: Dolby | Dolby Digital
Redatelj: Josh Boone
Glume: Shailene Woodley, Ansel Elgort, Nat Wolff, Laura Dern, Sam Trammell, Willem Dafoe, Lotte Verbeek, Ana Dela Cruz, Randy Kovitz, Toni Saladna, David Whalen, Milica Govich, Allegra Carpenter, Emily Peachey, Emily Bach
Krive su zvijezde – Movie Site
The Fault in Our Stars – IMDb
Ada Jukić
Ljubljana, 25. 06. 2014.
