Još nešto o filmu: HOLLYWOOD RECYCLING
Osvrt povodom filma ‘Krive su zvijezde’
piše Ada Jukić
Sve veći broj nastavaka i remake filmova u holivudskoj proizvodnji (‘remake’ se teško samostalno deklinira u našem jeziku, za razliku od ‘outsourcinga’ ili ‘spinnova’, koji su udomaćili 🙂 bez gubljenja vremena na prijevod), postavlja pitanje jesu li presušili izvori novih scenarija, jesu li se istrošile ideje, kao što se događa i s prirodnim resursima?
- Krive su zvijezde ; Ustupio CineStar
Umjesto pesimističkih zaključaka, sjetimo se da Hollywood snima ono što mu se isplati snimati. Sve dok može ostvariti gledanost materijalom kojim raspolaže ili ga može prepraviti, proširiti, prekrojiti, taj se materijal koristi, zašto bi se bacio? Sve dok se ne iscrpi interes za neku franšizu, ona se nastavlja proizvoditi. Zapravo, svako otkriće, svaki motiv ili dosjetka koja ‘dobro prođe’ u prethodnom filmu, iskoristitće se u nekom sljedećem, bilo u pretjeranijoj formi ili citatu. U sve većem broju filmova, osobito komedija, spominju se naslovi filmova koji se variraju ili parodiraju, i to ne ‘Krstarica Potemkin’ ili ‘Moderna vremena’, na primjer, već recentni komercijalni naslovi, za koje se računa da ih publika pamti. Uz beskrajne varijacije automobilskih potjera, kojih je bilo i prije ‘Francuske veze’, ilustrativan je 🙂 primjer zahodskog motiva, s fiziološkom reakcijom junaka na pretjeranu količinu laksativa, koji je dovoljno pratiti od antologijskog ‘Glup i gluplji’ do bezimenih hitova u kojima se količina fekalija povećava i širi auditorij koji nazoči ‘sramotnom činu’. I nelagodni prizori u kojima se ismijavaju životinjske žrtve (ptice koje zapnu u ventilatoru, ribice u razbijenom akvariju…), ponavljaju se kao dobitne kombinacije u parodijskim filmskim zombijima. A sami zombiji doživjeli su takve transformacije, da se po pokretljivosti i borbenim sposobnostima gotovo ne razlikuju od živih ljudi. Ništa se tu ne baca i ništa ne propada, ostvaren je zatvoreni krug u kojem se sve reciklira, a u ubrzano vrijeme u kojem sve brže sve zastarjeva, reciklira se i ono što još ‘nije za baciti’.
Zvuči paradoksalno, ali veliki studiji, koji troše raskošne budžete za snimanje već viđenih varijanti ‘block bustarda’ zapravo se ponašaju ‘ekološki’, koristeći višekratno isti materijal 🙂 . Uz varijacije scenarija i novih glumačkih zvijezda, najplodniju re-produkcijsku potenciju imaju nove tehnologije i to, ne samo specijalni efekti, već temeljni tehnološki pomaci, kao što je 3D tehnologija. Ultimativno, s tog aspekta, sve što nije snimljeno u 3D tehnologiji, raspoloživ je materijal za ponovno snimanje.Kad se jednom publika navikne na 3D standard slike, dvodimenzionalni filmovi bit će im zanimljivi kao mobiteli starijih generacija. A kad se, poslije nespretnih 3D naočala, pojavi tehnologija holograma, otvorit će se mogućnost za tehnički prijevod cijele dosadašnje filmografije na trodimenzionalni jezik. To će podrazumijevati i nova arhitektonska rješenja za kinodvorane i komplekse kina, pa će ulaganja biti još znatnija. Evo još jednog područja u koji se mogu pouzdati ekonomije u recesiji!
U međuvremenu, prije futurističkih opcija koje resurse filmske industriječine neiscrpnim, velikim studijima (i onima koji će to postati 🙂 ) stoji na raspolaganju najjednostavniji način za snimanje ‘novih filmova’, a to je snimanje ‘starih filmova’ za novu generaciju.
Nova generacija gledatelja, a to su sve mlađi teenageri, nije vidjela ni crnobijelu ‘Casablancu’ni ‘Love Story’ u coloru. A nova kinogeneracija ima jednaku potrebu za ljubavnim pričama, zapravo ono što mladi pokušavaju učiniti na društvenim mrežama je pronaći svoga princa i princezu, u internetskoj kraljevini demokracije. Svaka generacija ima potrebu za novom istom ‘Love Story’, pa će im studij to omogućiti, makar pod izgovorom ‘Greške u zvijezdama’. To je osnova popularnosti franšiza koje govore o nemogućim ljubavnim vezama, pa ‘Sumrak saga’, u kojoj se zaljubljuju ljudi i vampiri, jednako kao ‘King Kong’ kojeg privlači igračka plavuše, podržavaju ta prevelika očekivanja od ljubavi za kojima ima potrebe svaka generacija.
Sve ono što novi gledatelji nisu (dosad) vidjeli u kinu, (za njih) je novi film. Oni nisu povjesničari filma ni filmski kritičari koji će pratiti redosljed kojim su filmovi nastajali i utjecaje koje su redatelji ostavljali na novu produkciju. A i da jesu, da li bi to donijelo mistisfakciju zaboravljenim autorima ? Ono što zanima publiku je ono što je sad na kino rasporedu. To znaju pametni filmski proizvođači, a znanje je novac, jednako kao što se kapitalizirai ‘vrijeme’. Na toj osnovi dostupan je najlakši način za proizvodnju ‘novih filmova’. Snimit će se, uz novi casting, novu tehnologiju i manje prilagodbe scenarija ‘duhu vremena’, novi film, koji se neće deklarirati kao ‘remake’ (osim ako to koristi kao referencu), već novo djelo, osobito ako su stara autorska prava u posjedu iste producentske kuće.
Ako ‘nema ništa novog pod suncem’, sve je novo za nove ljude. I novu kinogeneraciju. Osobito, novi stari filmovi.
Podaci o filmu:
Krive su zvijezde
The Fault in Our Stars (2014.)
Temple Hill Entertainment, 2014.
Trajanje: 126 min.
Format: 1,85:1
Color: Color
Zvuk: Dolby | Dolby Digital
Redatelj: Josh Boone
Glume: Shailene Woodley, Ansel Elgort, Nat Wolff, Laura Dern, Sam Trammell, Willem Dafoe, Lotte Verbeek, Ana Dela Cruz, Randy Kovitz, Toni Saladna, David Whalen, Milica Govich, Allegra Carpenter, Emily Peachey, Emily Bach
Krive su zvijezde – Movie Site
The Fault in Our Stars – IMDb
Ada Jukić
Ljubljana, 25. 06. 2014.
