Pravilo šutnje
The Company You Keep (2012.)
Voltage Pictures, 2012.
Trajanje: 121 / 125 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Robert Redford
Glume: Robert Redford, Shia LaBeouf, Julie Christie, Susan Sarandon, Nick Nolte, Chris Cooper, Terrence Howard, Stanley Tucci, Richard Jenkins, Anna Kendrick, Brendan Gleeson, Brit Marling, Sam Elliott, Stephen Root, Jackie Evancho
Pravilo šutnje – Movie Site
The Company You Keep – IMDb
Robert Redford ponovo u društveno angažiranom filmu koji režira i u kojem glumi.
Pitanje terorizma jedno je od najosjetljivijih područja današnjeg svijeta, napose Amerike. U filmu se povezuje svježi strah od terorizma, koji je eskalirao napadom na njujorške blizance, s protestnim djelovanjem nekih američkih skupina u vrijeme rata u Vijetnamu. Trideset godina poslije oružanih ispada jedne američke studentske organizacije, koja je uključivala i nasilje kao metodu borbe, nakon odluke jedne od članica da se preda vlastima, otrivaju se i drugi sudionici koji su do tada bili integrirani u sustav. Pratimo reakciju jednog od optuženih, koji je, u međuvremenu, pod drugim imenom ostvario uglednu karijeru i zasnovao obitelj.
Film ne govori o nekim vanjskim neprijateljima, s turbanima ili naftnim izvorima, niti o došljacima koji su se, koristeći demokratsku propusnost, infiltrirali u američko društvo, već o vlastitim redovima, o američkoj mladeži na američkim koledžima, koja se digla brotiv vlastitog sustava, što dodatno usložava pitanje o tome kako je to (bilo) moguće i koliko se može osuditi. Pa iako sudionici tog pokreta dobivaju priliku obrazložiti svoje postupke i ukazati na ‘zločine struktura’ koji su doveli do njihove reakcije, ipak je opći stav da se radi o greški koja nema opravdanja i najviše što se može iz ove perspektive je čuti obrazloženje za tu grešku. Da se do ovog zaključka lakše dođe, u protestnu djelatnost gnjevnih idealista uključi se banalna kriminalna akcija (pljačka banke), koja kompromitira ideološke ciljeve. Nije jasno da li se naivna skupina amaterskim prepadom nastojala opskrbiti sredstavima za svoje idealističke ciljeve ili je pojedinačnom činom nastojala potkopati temelje bankarskog sustava, koji do doba globalizacije nisu uspjele potkopati ni vlastite promašene investiicije. Ostaje da je taj događaj, izdvojen i naglašen u općem angažmanu te mladenačke skupine, presudan za presudu o njihovoj pojedinačnoj krivnji, uz amnestiju onih koji nisu izravno bili umiješani.
- Prizor iz filma ‘Pravilo šutnje’; Fotografiju ustupila Pa-Dora
Film postavlja, među ostalim, nepremostivu moralnu dilemu, što je preče, društvo ili obitelj, zalaganje za opću stvar ili predanost vlastitom potomstvu. Pitanje se postavlja najprije kao nerješivo, kao nepomirljiva suprotnost u grčkoj tragediji, zbog koje se tragedija i događa. A onda se glavni lik opredijeli. On je siguran u prioritet, iako u pogledu svog prethodnog uvjerenja i djelovanja ističe da je griješio. Problem je da je do tog svog uvjerenja došao tek kad je drugi put (s mlađom ženom) osnovao obitelj, opraštajući sam sebi vlastite mladenačke greške, u kojima je također bila involvirana obiteljska uloga.
U odnosu na, u američkom kontekstu začudnu ‘revolucionarnu’ ideologiju nekih od ostarjelih likova, obitelj i roditeljska uloga pokazuju se, i u slučaju prve ‘pokajnice’ i glavnog junaka, kao najučinkovitiji integrativni element u sustav, koji ne samo da umiruje nekadašnje mlade buntovnike, već im za to daje opravdanje. Nije nerazumljiva, stoga, briga za definiciju obitelji u našem društvu, u kojoj se za inicijativu da se to pitanje ustavno riješi, pokazuje više interesa nego za egzistencijska pitanja.
Društveno angažiran Redford, ne koristi ‘revolucionarne’ redateljske postupke već je akademski koncentriran na karakretizaciju likova i izlaganje priče, bez pretjerivanja čak i u akcijskim kadrovima, sa scenama dobre stare paralelne radnje i završetkom koji se vizualno primiče idili.
Film okuplja izvanrednu ekipu poznatih glumaca u poznim godinama, u trendu opće aktivacije i valorizacije starih filmskih ljudi. Nezamisliva su vremena u kojima su se glumci (glumice) povlačili u tridesetim godinama ili nastojali svim sredstvima zadržati mladenački izgled. U (zapadnom) svijetu sve starije populacije, starost se afirmira kao izvor svježih sadržaja i potvrđuje kao segment života, a time i stvaralaštva. U Redfordovoj ekipi su Susan, Sarandon, Julie Christie, Nick Nolte, Brendan Gleeson, Chris Cooper, Stanley Tucci, Richard Jenkins, Sam Elliot, filmski velikani. U mlađoj strani ističe se Shia LaBeouf, kao napasni novinar, Ana Kendrick, kao popustljiva agentica, Brit Marling kao idealizirana kćer (i vječna studentica) te Terrence Howard, u ulozi vladinog agenta koji svom raspoloživom logistikom prilično neučinkovito hvata bjegunce.
Redford (1936), još uvijek vitalan, isušenog lica koje je prepustio prirodi kao mornar slanom vjetru, a Julie Christie, privlačna s mrežom bora koje nisu osjetile botox, živih mladih očiju. U kinu je bilo, u odnosu na uobičajeni auditorij blockbuster repertoara, dosta ljudi zrele generacije, one koja se sjeća kakav je zavodnik bio Robert Redford, čak i u godinama kad je učinio ‘Nemoralnu ponudu’.
Ada Jukić, 23.05.2013
