Zabranjena ljubav
Upside Down (2012.)
Studio 37, 2012.
Trajanje: 100 min.
Format: 2.35:1
Zvuk:
Color: Color
Redatelj: Juan Solanas
Glume: Jim Sturgess, Kirsten Dunst, Timothy Spall
Zabranjena ljubav – Movie Site
Upside Down – IMDb
Filmovi s romantičnom podlogom već duži niz godina nemaju uspješnih predstavnika, a to polje se dodatno sužava kada se pojavljuju ovakvi hibridni izdanci koji miješaju žanrove, loše scenarije, i čiji nedostaci nadmašuju sve pozitivne aspekte djela.
Na samome početku filma smo ubačeni u koloplet loše ekspozicije opterećene nevjerojatno glupim zapletom, i nepotrebno zapetljanim nelogičnostima u svemiru koji očito nikada nije čuo za elementarne zakone fizike. Sve se to provlači kroz jedan od lošijih primjera apsolutno krive upotrebe naracije, što je posebno iritantno zbog čudnog i usporenog, problemima opterećeno, glasa glavnog glumca, koji se još uvijek nije snašao s američkim naglaskom. Iz nekog razloga, dok je samo jedan od glavnih likova, njegov govor i izgovor su nekoliko slojeva podnošljiviji i mekši.
- Prizor iz filma ‘Zabranjena ljubav’; Fotografiju ustupio Blitz
S obzirom na činjenicu da se film događa u nekom drugom svemiru, u kojem su se dvije planete uspjele tako približiti da su se našle jedna na drugoj – oni na Vrhu su naravno bogati i posebni, oni na Dnu su siromašni i iskorištavani – forsiranje engleskog glumca da se muči i bori s američkim naglaskom je stvarno bilo nepotrebno. Ovakve stvari ne bi posebno izvlačio i spominjao da se ne radi o uratku koji škripi i dahće pod teretom tolikih pogrešaka, loših odluka i nevjerojatnih zapleta da se svi aspekti koji ne djeluju dodatno ističu i razvijaju zbog toksičnog okruženja sivila i neoriginalnosti. Scena u Nolanovom ‘Inceptionu’, kada se čitavi blokovi Pariza nadvijaju nad Cobbom i Ariadne, predstavlja jednu od dojmljivih u fascinatnom filmu, ali radi se o svijetu snova, u kojem su sve mogućnosti otvorene. U ovome svemiru se radi o stvarnim planetama koje vise jedna nad drugom, a čiji stanovnici u naizgled bolnim istezanjima vratova komuniciraju i rade kao da ništa nije čudno. Metafora scenarista, ujedno i redatelja, o bogatom Vrhu i siromašnom Dnu se mogla sasvim lijepo realizirati i bez ovakvih nategnutih i prenapuhanih, tj. nimalo suptilnih poteza. Kao da to nije bilo dovoljno određene zakonitosti su dodatno uvezene kako bi se cijela ljubavna priča zakomplicirala do kraja i izvan svih granica uvjerljivosti. Ljubavni par se sastaje na vrhovima planina (koje su prikladno u ravnini), netko ih ulovi, pucnjevi paraju zrak, cura pada, lupa glavom, ostaje ležati u lokvi krvi. Godine prolaze, dečko odjednom više nije opasan državni element te se prilikom jedne TV emisije uvjeri da je cura još uvijek živa i da radi u jednoj zgradi koja spaja dvije planete (!) On se bez problema zapošljava, u isto vrijeme razvija revolucionarni kozmetički preparat (zahvaljujući obiteljskom nasljeđu i tajnama o jednom cvijetu), nekako dolazi do cure, na Vrh, gdje se stvari iz suprotnih planeta ne mogu nalaziti i počnu goriti. Zašto se hrana s Vrha ne zapali u trbuhu dečka s Dna je samo jedna od tajni ovoga filma koja nikada neće biti razrješena.
Kraj filma je toliko prikladan cijeloj atmosferi i postavkama koje tresu temelje kojih ni nema, da je gotovo katarzičan u načinu na koji nastoji povezati sve niti koje su do tada tako labavo, lepršavo i potpuno izgubljeno lebdjele po ovom neredu od filma.
Robert Tabula
