Uspješna animacija i posveta Dušanu Vukotiću
Ovogodišnji 73. Pulski filmski festival održao se pod sloganom ‘Film pod zvijezdama – svemir u nama’ od 9. do 16. srpnja 2026. Donio je niz dobrih filmova u svim programima. No već nekoliko godina to više nije nacionalni festival dugometražnoga igranoga filma, nego sudjeluju cjelovečernja ostvarenja svih filmskih rodova. Koliko god to može biti obogaćujuće, toliko su time hrvatski dugometražni igrani filmovi izgubili svoj jedini festival, dakle nemaju više nijedan svoj.
Možda je dobra strana takve festivalske odluke to što omogućuje da u natjecanju bude hrvatski dugometražni animirani film, a takvi se vrlo rijetko, nažalost, snimaju u hrvatskoj kinematografiji. Ni hrvatski animirani filmovi nemaju svoj festival, pa ni oni kratkometražni, nego su samo dio festivala, poput Svjetskoga festivala animiranoga filma – Animafest Zagreb ili Dana hrvatskoga filma. Zato je bilo posebno veliko zadovoljstvo gledati u Areni animirani dugometražni ‘Kristalni planet’ redatelja i producenta Arsena Antona Ostojića, njegovu hrvatsku premijeru. To je bio jedan od četiriju filmova za djecu i obitelji kojima su bile posvećene dvije festivalske večeri. Svjetsku premijeru imao je u češkomu Zlinu, a u hrvatska kina stiže 27. kolovoza 2026. Prikazan je i na Cinehillu.
Fotografiju ustupio HDS
Iznimnu animacijsku i posebice produkcijsku kvalitetu, gotovo na svjetskoj razini američkih filmova poput Pixarovih, hrvatskoga ‘Kristalnoga planeta’ koji je nastao na temelju scenarija jedinoga našega oskarovca Dušana Vukotića kojemu je film i posvećen, prepoznao je peteročlani žiri Glavnoga programa Pulskoga filmskoga festivala. Dodijelio je Posebnu zlatnu arenu za doprinos hrvatskoj animaciji producentu i redatelju Arsenu Antonu Ostojiću. U obrazloženju žiri kaže: „Za izniman doprinos hrvatskoj animaciji ostvaren dugometražnim animiranim filmom, rijetkim autorskim i produkcijskim pothvatom koji oživljava viziju Dušana Vukotića.“ Film je usto dobio jako visoku ocjenu publike 4,738 što je treće mjesto ukupno, a prvo u odnosu na ostale filmove za djecu i obitelji, te vrlo solidnu ocjenu filmske kritike. To je sve velik uspjeh filma.
‘Kristalni planet’ jedan je od najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije. Njegovi početci sežu u sredinu 1990-ih godina, kada je o svojoj ideji i viziji filma Dušan Vukotić (1927. – 1998.), oskarovac i najznačajniji predstavnik Zagrebačke škole crtanoga filma, govorio svojemu studentu Arsenu Antonu Ostojiću. Vukotić je bio sklon znanstvenoj fantastici i fantaziji, što svjedoče njegovi filmovi, primjerice igrani ‘Gosti iz galaksije’ (1981.) i ‘Sedmi kontinent’ (1966.), te nekoliko kratkih animiranih filmova, među kojima i posljednji ‘Dobro došli na planet Zemlju’ (1993.). Razmišljao je o tomu da napravi hrvatsko-češki igrano-animirani film, ali ga je nagla smrt spriječila. Još tada je surađivao na scenariju s Aleksandrom Žiljkom, koji je završnu verziju napravio s Arsenom Antonom Ostojićem i Amerikancem Brettom Shumwayom. Ostojić je pak desetak godina nakon razgovora s Vukotićem zatražio prava od njegove udovice, glumice Melite Lile Andres Vukotić i dobio ih je. A susret i početak suradnje s češkim koproducentom bio je slučajan, ako slučajnost uopće postoji, ili pak providonosan. Nakon toga, otvorio se dug i zahtjevan put koprodukcije s Češkom i Slovačkom, te naporan rad na animiranom filmu Kristalni planet. Na odjavnoj špici piše posveta Dušanu Vukotiću, njegova je fotografija i njegov najpoznatiji lik iz Oscarom nagrađenoga filma ‘Surogat’. Bilo bi lijepo da se u filmu i likovno nešto napravilo u Vukotićevom stilu, kao posveta. No istina je da je vrlo teško u novom 3D filmu uklopiti 2D crtež kakav je radio Vukotić.
Češka i slovačka kinematografija poznata je po brojnim uspješnim animiranim filmovima za djecu, i to s lutkama i stop-animacijom. No za ‘Kristalni planet’ odlučili su se za 3D, odnosno računalnu CGI animaciju. Ljudski likovi veoma su stilom slični onima iz američkih dobrih filmova, a likovi iz podzemnoga svijeta vrlo su raznovrsni, pri čemu su najsimpatičniji oni koji sebe nazivaju Gorgoni. Takav je i presladak mali Burgi. Taj je svijet bogat koloritom, za razliku od onoga na površini Kristalnoga planeta koji djeluje blijedo-sivo. No vizualan izgled filma u cjelini je dobar. Odnos površinskoga i podzemnoga svijeta ukazuje na ekološki problem zagađenja vode, koji uzrokuje tvornica i njezin pohlepan vlasnik Mordokan.
Film ima jako dobru strukturu i redateljski prosede, te preciznost i razradu tema i motiva, a time i dobru dramaturgiju i ritam. Arsen Anton Ostojić je vrlo vješt i priznat redatelj s velikim iskustvom u igranim dugometražnim filmovima, čija su čak tri bili hrvatski kandidati za Oscara: ‘Ta divna splitska noć’ (2004.), ‘Ničiji sin’ (2008.) i ‘Halimin put’ (2012.).
Radnja ‘Kristalnoga planeta’ počinje na uništenoj Zemlji u budućnosti, nakon stotinu godina od sada. Poslije toga kratkoga uvoda, seli se na Kristalni planet, opremljen najsuvremenijom tehnologijom, na koji odlazi djevojčica Rea s ocem inženjerom. On tamo dobiva posao u tvornici u kojoj treba popravljati roboživotinje, jer prave, žive nisu dopuštene. Vlasnik je Mordokan koji ih proizvodi, zagađuje okoliš i podzemne vode, ima razmaženu kći Miju, te se želi opet kandidirati za guvernera.
Ondje je Rei susjed dječak Edi koji ima napornu dadilju drona, a majka mu je ekološka aktivistica i Mordokanova suparnica na izborima. Međutim, prikazana je samo Reina tuga za majkom, a zašto ostala djeca nemaju drugoga roditelja ostaje nerečeno, što je ipak propust. No njihove različite osobnosti i druženja pružaju dosta humora, ali i dirljivih, toplih, iskrenih, ljudskih trenutaka prijateljstva i pomoći. Kada otkriju Burgija i životinjski svijet ispod zemlje, nastaje još više komičnih scena, ali i Reino i Edijevo zalaganje da im pomognu. U jednoj sceni Burgi razbacuje čarape, što može biti kratka posveta dugometražnom animiranom češkom filmu ‘Neparožderi’ (2017.), čiji je koproducent A. A. Ostojić.
Vizualno je podzemni svijet puno bolji i sadržajno zanimljiviji. Pogotovo je dobra sekvenca kada se posebnom animacijom pripovijeda o podrijetlu Gorgona. Film provlači i motive pohlepe, iskorištavanja radnika, spajanja posla s politikom, bezobzirnosti, sebičnosti, koje kritizira. Na kraju filma je epilog koji se zbiva nakon godinu dana. Donosi i rasplet i pravdu za sve prethodno loše učinjeno i one koji su to učinili, te ekološki red. To su osobito važne poruke radi djece koja će biti najbrojniji gledatelji.
Glazbu za film, koja je sveprisutna ali nije nametljiva, skladao je Dalibor Grubačević. A Mate Matišić skladao je pjesmu ‘Ana’, posvećenu istoimenu liku, koju izvodi Leo Beslać. No postoji i pjesma u sredini filma i na odjevnoj špici ‘Somewhere we all belong’, za koju je tekst i glazbu skladala Diane Warren, 17 puta nominirana za Oscara. Dodatne stihove napisala je i pjeva ju glumica Halle Bailey. Film se kod nas prikazuje sinkroniziran na hrvatski jezik, pa prepjev pjesme ima naslov ‘Gdje ljubav čeka’ nas. Izvodi ju Franka Batelić.
Film je sinkroniziran na pet jezika. U engleskoj inačici glasove posuđuju oskarovci Jeremy Irons, Vanessa Redgrave i Michael York. Time se otvara mogućnost ‘Kristalnom planetu’ da lakše dospije do što širega gledateljstva diljem svijeta i do festivalskih natjecanja.
Marijana Jakovljević
Zagreb, 29.07.2026.
Podatci o filmu:
hrvatski naslov: Kristalni planet; engleski naslov: The Crystal Planet; dugometražni animirani znanstvenofantastični obiteljski film, pustolovina; 2026.; 97 minuta;
redatelj: Arsen Anton Ostojić; scenaristi: Dušan Vukotić, Aleksandar Žiljak, Arsen Anton Ostojić, Brett Shumway;
produkcija: Hrvatska, Češka, Slovačka; Filmosaurus Rex Zagreb, Alkay Animation Prag, Bfilm Bratislava
glasovi: Goran Navojec, Katja Matković, Ivan Glowatzky, Judita Franković Brdar, Marko Spiridonović
