Dok neki redatelji imaju i poveće pauze između dva filma, Richard Linklater s godinama ima sve manje pauze između filmova, tako da je tijekom prošle 2025. godine izbacio čak dva filma. Kod nas je u distribuciju išao prvo onaj koji je izašao kasnije, ‘Nouvelle Vague’ (o kojemu smo pisali na našem portalu) koji je premijeru imao na Cannes Film Festivalu 2025., dok je ‘Blue Moon’ koji se promovirao na festivalu u Berlinu iste godine, unatoč nekim stidljivim najavama, nije ni pojavio u distribuciji. Na zadovoljstvo filmofila, film se ipak pojavio na jednom streaming servisu dostupnom u Hrvatskoj prošlog mjeseca.
‘Blue Moon’ fikcionalizira posljednju noć života Lorenza Harta, poznatog tekstopisca koji je slavu stekao u paru s kompozitorom Richardom Rodgersom. Neke od njihovih najuspješnijih skladbi i danas su izvođene i popularne pjesme (Blue Moon, My Funny Valentine,..). Radnja se odvija u noći premijere predstave ‘Oklahoma’ koju je Rodgers radio s Oscarom Hammersteinom na mjestu tekstopisca umjesto Harta. Lorenz Hart ne gleda cijelu predstavu nego odlazi u bar gdje provodi vrijeme u razgovoru s konobarom Eddijem. Iz tog razgovora saznajemo puno o Lorenzu, o njegov navodnoj vezi i zaljubljenosti s mladom Elizabeth, zabavama koje redovno organizira u svojoj kući, njegovo mišljenje o stvarnim umjetničkim dometima Oscara Hammersteina i slično. Ali isto tako vidimo i Lorenza Harta kao psihički nestabilnog usamljenog čovjeka sklonog alkoholu, koji u konobaru vidi prijatelja kojem se povjerava (kao u pjesmi Arsena Dedića, Razgovor s konobarom). On je pomalo homoseksualnih manira i sklon teatralnosti. Uskoro im se, nakon predstave, pridružuju i Rodgers s ostalima, da bi se nakon nekog vremena pojavila i Elizabeth.
Fotografiju ustupio TMDB
Film koji je koncipiran kao kazališna predstava, unutar jednog prostora i u realnom vremenu od nekih sat i po, daje puno prostora glumačkim kreacijama. Ethan Hawke kao Lorenz Hart, stalna je konstanta u sceni koja nas vodi kroz film/predstavu i povremeno suptilno probija četvrti zid. Za ovu ulogu zaslužio je svoju treću glumačku nominaciju za Oscara, po prvi puta za glavnu ulogu (uz prethodne dvije nominacije za najbolju sporednu ulogu, ima još dvije nominacije za najbolji scenarij). U sporednim ulogama najvidljiviji je Bobby Cannavale kao konobar Eddie, a svakako treba istaknuti uvijek odličnog Andrew Scotta kao Richarda Rodgersa (dobitnik nagrade za najboljeg sporednog glumca na prošlogodišnjem berlinskom festivalu) i Margaret Qualley kao Elizabeth Weiland. Inače ovo je već deveta suradnja Richarda Linklatera i Ethana Hawkea, koja je dogovorena prije desetak godina, ali je Linklater čekao da Hawke izgleda dovoljno staro za ovu ulogu. Robert Kaplow je scenarij utemeljio na korespondenciji između Lorenza Harta i Elizabeth Weiland, te je i on za svoj rad zavrijedio nominaciju za Oscara. Ovo je druga suradnja između Linklatera i Kaplowa, jer su prije dvadesetak godina surađivali na filmu Ja i Orson Welles, po istoimenoj knjizi samog Roberta Kaplowa, koji je primarno pisac.
Za razliku od ‘Nouvelle Vague’, koji je izašao iste godine, i koji je u po svemu „francuski film“, ‘Blue Moon’ je film koji se bavi američkom kulturnom poviješću. U njemu se pojavljuju u kratkim anegdotama EB White (pisac Stuarta Littlea), Stephen Sondheim (američki skladatelj i tekstopisac) i George Roy Hill (filmski redatelj). Pitanje je koliko je Lorenz Hart poznat izvan SAD-a, ali bi baš zato svaki ljubitelj kazališta i filma trebao pogledati ovaj film.
Darko Pleša
22.05.2026.
Blue Moon – Sony
Blue Moon – IMDb
Film je pogledan na HBO Max
