Razjasnimo jednu nedoumicu. Koja je razlika između Drakule i Nosferatua? Početkom godine gledali smo u kinima ‘Nosferatua’ (2024.) Roberta Eggersa kao remake kultnog ‘Nosferatu, eine Symphonie des Grauens’ iz 1922. godine u režiji F.W. Murnaua, a taj klasik zapravo čini ‘kamen smutnje’ u pogledu percepcije Drakule, odnosno Nosferatua. Drakula i Nosferatu isti su lik koji se godinama provlači kroz žanrovsku kinematografiju, a problem je nastao kada su nasljednici autorskih prava tužili Murnaua, pa je onda jednostavno preimenovao Drakulu u Nosferatua. Priča je u osnovi u svim filmovima ista, osim u nastavcima u kojima se nadograđivala novim smjerovima. Literarni autor ‘Drakule’ je Bram Stoker, koji nije ni sanjao da će njegov vampirski junak postići svojevrsnu besmrtnost i na filmu.
‘Drakula’ Luca Bessona bavi se romantičnom stranom svojeg junaka. U Stokerovu romanu Drakulina ljubavna priča nije prioritet, ali uvijek će se naći filmski interpret koji će u njemu naći neke manje istaknute ili nepoznate karakteristike za novu publiku. A kako god se reinterpretirao, to je stoljetni vampir koji siše krv toplokrvnim stvorenjima, najradije ljudima, kako bi osigurao dugovječnost. Besson nudi ljubav kao motiv za odmetanje od ‘normalnog’ životnog vijeka i njegovih radosti (pitanje je kako bi reagirao da je imao više vremena za bračne užitke i da li bi bilo kojim ovozemaljskim mjerilom bio zadovoljan). Radi se o tipu vladara koji očekuje bespogovorno izvršenje naredbi i kažnjava one koji ih nisu u stanju izvršiti. Taj prikaz ratničkog vođe, okrutnog i nerazumnog u zahtjevima, Besson je dojmljivo ostvario, pa je prva trećina filma, u kojoj se Dracula nije ni stvorio, najbolji dio filma. Zanimljiv je i način na koji Besson ilustrira vrhunski ljubavni užitak vladarskog para te pripreme za bitku i njezin tijek, s efektnom elipsom do njenog ishoda. Uz kameru i glumce, značajnu ulogu imaju kostimi u funkciji statusnih simbola, napose ratnička oprema te glamurozni princezin kostim, slikovit, ali kontraproduktivan (dugi veo jahačice u bijegu).
Fotografiju ustupio TMDB
Godina je 1480.-a. Knez Vlad II (Caleb Landry Jones) krene u ime Crkve u odlučujuću bitku s Turcima, ostavljajući svoju voljenu suprugu princezu Elisabethe (Zoë Bleu). Nakon pobjedničkog povratka dolazi do njezine smrti, a razočarani Vlad odmetne se od Boga postajući besmrtan kao vampir. U nadi da će se njegova voljena žena reinkarnirati, Vlad, sada kao grof Drakula, traga po čitavom svijetu za njom, i konačno nakon 400 godina sazna da se reinkarnirana Elisabeth, sada pod imenom Mina, nalazi u Parizu, zaručena za mladog odvjetnika Jonathana Harkera (Ewens Abid), a koji zanimljivim stjecajem okolnosti dolazi u posjet Drakuli u njegov velebni dvorac (koji, uzgred, liči na kombinaciju fasade gotičke katedrale i zamka Disneyevog korporativnog logoa)…
Aka ste ljubitelj horora, imajte na umu da hororskih situacija gotovo i nema, a i one koje to pokušavaju biti, primjerice s vampiricom Mariom (Matilda De Angelis), neće vas previše prestrašiti. Luc Besson radi školski primjer ljubića raskošnoj produkciji (kostimi, kamera…) u kojem glavni likovi (u ovom slučaju Vampir i Princeza) pokušavaju ostvariti svoju vječnu ljubav. Besson ne pokazuje kako je Vlad postao Drakula, odnosno što i kako se postaje besmrtan i ovisnik o krvi. Završnica s opsadom Drakulina dvorca odvija se uz silu nepotrebnih žrtava i pirotehnike.
Caleb Landry Jones odličan je u ulozi Vlada, i mladog i ostarjelog Drakule, koji neodoljivo podsjeća na Coppolinog Drakulu kojeg je igrao Gary Oldman (Bram Stoker’s Dracula; 1992.). I još spomenimo nekoliko glumaca koji su se proslavili ulogama Drakule (ne Nosferatua). To su Bela Lugosi (Dracula; 1931.; Tod Browning & Karl Freund), Carlos Villarías (Drácula; 1931.; George Milford), Christopher Lee (Dracula; 1958.; Terence Fisher), Jack Palance (Dracula; 1974..; Dan Curtis), Udo Kier (Sangue per Dracula / Blood for Dracula; 1974.; Paul Morrissey), Frank Langella (Dracula; 1979.; John Badham), Gary Oldman (Bram Stoker’s Dracula; 1992.), Gerard Butler (Dracula 2001; 2000.; Patric Lussier), Luke Evans ( Dracula Untold; 2014.; Gary Shore), Javier Botet (The Last Voyage of the Demeter, 2023.; André Øvredal)…
Snimljeni su televizijski serijali od kojih navodimo dva, Dracula je Jonathan Rhys Meyers (Dracula; 2013. – 2014.; 10 epizoda; kreator Colle Haddon) i Claes Bang (Dracula; 2020., 3 epizode; kreatori Mark Gattis Steven Moffat).
Drakula nije predmet samo ‘ozbiljnih’ horora, snimljene su i komedije, od kojih spominjemo ‘Dracula: Dead and Loving It’ (1995.; Mel Brooks) s Leslie Nielsenom kao Drakulom, te noviji ‘Renfield’ (2023.; Chris McKay) u kojem Nicolas Cage glumi Drakulu. Spomenimo na kraju i animiranog Drakulu u ‘Hotel Transilvanija 3D’ (Hotel Transylvania 3D; 2012.; Genndy Tartakovsky).
Nadamo se da ćemo u kinima vidjeti i ovogodišnju rumunjsku (u koprodukciji s Austrijom, Luksemburgom, Brazilom, Velikom Britanijom i Švicarskom) horor komediju ‘Dracula’ (2025.) u režiji dobro znanom ga Radu Judua.
Drakula je toliko prisutan u kinematografiji (ovdje je spomenut samo mali dio), da bi bila potrebna čitava knjiga da se s raznih aspekata analizira taj lik čiji je utjecaj kulturološki neprikosnoven.
Robert Jukić
Vodnjan, 29.08.2025.
Informacije o filmu:
Drakula: Vječna ljubav
Dracula: A Love Tale (2025.)
Redatelj: Luc Besson
Glume: Christoph Waltz, Caleb Landry Jones, Matilda De Angelis, Zoë Bleu Sidel, Ewens Abid
Žanr: fantasy, horor, romansa
Trajanje: 129 min.
Država: Velika Britanija, Francuska
Distribucija: Blitz
Drakula: Vječna ljubav – Wikipedia
Dracula: A Love Tale – IMDb
Film je pogledan u CineStaru Max City Pula
