Riječ uz film
Uloga investitora
Među dilemama koje otvara ovaj film koji traje tri i pol sata i ima, a ne treba, stanku, jer ne osjećamo kako prolazi vrijeme, dilema je o odnosu umjetnika i mecene, naručitelja, investitora u ‘umjetničkom poduzetništvu’.
Taj odnos uvijek je bio složen, jer onaj tko plaća ono što umjetnik može stvoriti ima određeni ukus i očekivanja te smatra da njegova uloga treba biti presudna, dok je umjetnik po prirodi beskompromisan tip. Osobito je naglašena međuovisnost u područjima umjetnosti u kojima sredstva za realizaciju nisu u rukama samog autora, kao što je arhitektura.
Fotografiju ustupio TMDB
Rascjep između jakih egoa, od kojih svaki (a jedan s pravom) može smatrati da je ‘glavni’, razumljiv je i u blažoj formi uobičajen, ali može i isključiti rezultat. Stoga je, uz autorov prioritet, istaknuta i uloga onih koji su mu omogućili stvaranje napose avangardnih djela, onih koji su izdržali pritisak postojećeg (pa i vlastitog) ukusa i neizvjesnost ishoda.
Nije začuđujuće što se odnos autora i naručitelja može razviti u neslaganje i sukob, što se u cijelom nizu točaka tijekom nastanka djela ili po njegovu završetku, taj sponzor, mecena, jednostavno kupac djela može iznenaditi, razočarati ili ogorčiti zbog onoga što je dobio. Začuđujuće je da se ipak toliko toga ipak ostvarilo. Sve što je nastalo u toj opreci, svi spomenici i tornjevi i izuzetna ostvarenja, pa i ona koju su svojevremeno odbijali i službeni estetičari, sve to što obilazimo, slikamo i ‘selfiramo’, rezultat je sinergije tih dviju ‘suprotivih strana.
Ovaj film ne donosi afirmativni lik investitora, naprotiv, on se (u dojmljivoj ulozi Guya Piercea) gradacijom spušta od lika bahatog bogataša do negativca u posve specifičnom i danas osobito osjetljivom području zlostavljanja, ali u odnosu na djelo koje nastaje pokazuje ‘stvaralačku strast’. On uspijeva amortizirati nepovjerenje konvencionalne sredine i moguću blokadu projekta zadržavajući racionalan duh (koji se u odnosu na autorovu iracionalnost (samo) čini vrijednim prezira). I što je najvažnije, a zapravo, neprimjetno, zanesen autorovim rješenjem koje možda i ne razumije, uhvaćen za gušu autorove vizije i djelom u razvoju, on odustaje od vlastite namjere. Jer njegov cilj je bio izgradnja centra u kojem će se ljudi okupljati, družiti i rekreirati. A dobio je fantastičan, ali klaustrofobičan objekt kontemplativne, refleksivne i simbolične snage.
To što objekt nije dovršen ‘u njegovoj smjeni’, nije rezultat njegovog odustajanja (privremeno je odustajao i prije), već okolnosti koje nisu imale veze s njegovim umjetničkim opredjeljenjima. A umjetničko djelo koje nije dovršeno, može se dovršiti. Umjetnik koji, slikovito rečeno, nije realizirao ‘projektni zadatak’, može dobiti priznanje.
Ada Jukić
Zagreb, 27 2 2025
Informacije o filmu:
Brutalist
The Brutalist (2024.)
Redatelj: Brady Corbet
Glume: Felicity Jones, Raffey Cassidy, Stacy Martin, Guy Pearce, Joe Alwyn, Adrien Brody, Alessandro Nivola, Emma Laird, Isaach De Bankolé
Žanr: epski, drama
Trajanje: 214 min.
Država: SAD, Velika Britanija, Kanada
Distribucija: Editus
Brutalist – A24
The Brutalist – IMDb
Film je pogledan u CineStaru Branimir Centru
