Izložba “Dobrodošao među poražene” nagrađivanog umjetnika Svena Klobučara bit će otvorena u petak, 1. ožujka 2024. u Galeriji SC s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 16. ožujka, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
Sven Klobučar, rođen osamdesetih, autentična je umjetnička pojava u svojoj generaciji, ne samo na lokalnoj sceni nego i drugdje. Suvremeni umjetnici koji ne robuju trendovima što ih diktiraju kulturne politika neoliberalnog društva, odnosno umjetnici koji nisu sljedbenici različitih „izama” i neoavangardnih pravaca, mogu se nabrojiti na prste. U umjetničkom svijetu današnjice u kojemu je sociopolitički angažman važna predispozicija za razvoj karijere umjetnika, Klobučar se usuđuje stvoriti vlastit svijet koji nadahnuće pronalazi u žanru horora, fantastike, odnosno nasljeđa gotskog romana. Narativ strukturira na dvjema razinama – preko crteža (ili fotomontaže), koji razvija u smjeru groteske, i teksta, koji nerijetko prati crtež i koji nije samo njegov integralni dio nego ga umjetnik ispisuje zasebno na zid galerije.
Fotografiju ustupio sczg.unizg.hr/kultura
Sadržaj pak gradi kroz dijapazon različitih likova, što imenovanih i karakterno razvijenih, što sporednih i bezimenih, koji se nalaze u različitim prostorima omiljenih u žanru horora kao što je šuma, bolnica ili groblje, a unutar njih pojavljuju se i ponavljaju određeni simboli, kao lijes u aktualnoj izložbi. Ipak, na ovoj izložbi nije naglasak na likovima već poznatima publici, poput žive grobljanske cvjećarice Magde i mrtvoga poljskog vojnika Vojčeka, zlog doktora Klea Schuberta ili grobara Wolfganga Gringa, iako je sigurno da ćemo ih negdje u aleji likova susresti. Ne, ovdje autor ponovno, po postupku kojim se već koristio u nekim prethodnim izložbama, dekonstruira narativ. Postupak dekonstrukcije i rekonstrukcije narativa sastoji se u tome da Klobučar izlaže već izlagane radove, od kojih je nekoliko bilo na izložbi Jagorova šuma (Salon Galić, Split, 2022.), te im kroz vrijeme, u svjetlu nove izložbe, namjenjuje posve drugi narativ koji će ispisati na zidu. Riječ je o eksperimentalnom postupku koji zapravo pokazuje da Klobučarovi crteži i priče nastaju odvojeno, i da njegovo stvaralaštvo ne pronalazi izravan uzor u stripu.
Finalni narativ koji će posjetitelj iščitavati nastaje i slučajno jer ni autor ne zna kakvu će priču uobličiti prije no što je vizualizira kroz izložbeni postav. Stoga se ne čudimo kad saznamo da je on kipar po struci, a prostor ima važnu ulogu u njegovu radu. Još manje začuđuje, jer to je očekivan iskorak za pripovjedača poput Klobučara, da trenutačno završava eksperimentalni film o istoj spomenutoj Jagorovoj šumi. Kroz stvaralaštvo koje funkcionira poput neke vrste serijala u nastavku, šuma postaje srž Klobučarove multimedije – ona je istodobno set za film, inspiracija za više različitih izložbi o Jagorovoj šumi, a naposljetku postaje platforma za novi narativ u kojemu onaj o imenovanoj šumi postaje sekundaran – riječ je o imaginarnom proživljavanju eutanazije. Za autora koji se opsesivno bavi temom tanatosa razmišljanje o eutanaziji prirodno se nameće kao samo još jedno polje istraživanja nedokučive nam smrti. Klobučar je napisao priču o eutanaziji koja se ne bavi samo eutanazijom nego i propitkivanjem smrtne kazne. Lik je, paradoksalno, „osuđen na eutanaziju” jer nije sam izabrao smrt niti zna zbog čega mora umrijeti, što je kafkijanski, odnosno nabokovski moment.
Antiutopijski roman Vladimira Nabokova Poziv na smaknuće (1934.) događa se u zatvoru izmišljene države i prati posljednjih dvadeset dana Cincinnatusa C. koji ne zna kad će biti smaknut, a osuđen je za „gnostičku pokvarenost”, besmislenu frazu koja se, čini se, odnosi na njegovu neprilagođenost apsurdnoj birokraciji koja nadjačava individualnost. Na kraju romana, nakon što mu je odrubljena glava, on ustaje i slobodno silazi s odra, kako bi njegov duh sad nastavio postojati u maštovitijem i duhovnijem svijetu. Klobučar pak završava priču s rečenicom koja pripada ovoj realnosti, i to je možda taj trenutak kad u priču ulaze crtež i šuma. Tek ondje, unutar tušem precizno izvedene crtačke fantazije, ne samo promatrač nego i autor sam dobivaju ključ za vrata posmrtnog života. U šumi, kao simbolu nedokučivog, mračnog mjesta u kojem se u bajkama događa transformacija likova, možda i lik iz priče o eutanaziji doživljava vlastitu transformaciju, sazrijevajući i otkrivajući sama sebe.
Izvire li odatle i naslov izložbe Dobrodošao među poražene? Naravno, Klobučara ni ovaj put nije zaobišao humor. (predgovor, Neva Lukić)
Sven Klobučar rođen je 13.7. 1981. godine u Zagrebu. Maturirao je 1999. u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine (klasa prof. Slavomira Drinkovića). Dominantan medij kojim se bavi je crtež, a najviše ga okupira tema smrti koju interpretira služeći se, između ostalog, referencama na popularnu kulturu – stripove i horror filmove. Živi i radi u Dubrovniku i Zagrebu.
[izvor informacije Kultura promjene]
