THE OTOLITH GROUP
INNER TIME OF TELEVISION
UNUTARNJE VRIJEME TELEVIZIJE
u suradnji s Chrisom Markerom
2. – 18. lipnja 2021.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti
Jaslice (1. kat)
Krešimirova 26c
Rijeka
Završne riječke epizode Filmskih mutacija koje smo pripremali kao dio filmskog Doba moći – Rijeka EPK 2020, zaključujemo onkraj kina u sklopu Serija invizibilnog kina jedinstvenom 13-kanalnom simpozijskom TV instalacijom Grupe Otolith Unutarnje vrijeme televizije u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Simultano očište za paradigmatsku arheologiju filmskog znanja osmislili su članovi Grupe Otolith – Kodwo Eshun i Anjalika Sagar, u kustosko-umjetničkoj suradnji s filmskim vizionarom Chrisom Markerom za prvo izdanje Atenskog bijenala 2007. godine kao susret sa zaboravljenim arhivom suvremene televizualnosti: Markerovim monumentalnim simpozijskim djelom Naslijeđe sove iz 1989. Izvorni naslov L’Héritage de la chouette podnaslovljen 13 grčkih riječi dešifiraju… otkriva dugo zabranjenu, rijetko prikazivanu 16-mm filmsku seriju snimanu u pet gradova tijekom razdoblja od dvije godine, s pedeset devet gostiju, za televizijsko emitiranje u trinaest 26-minutnih epizoda o potencijalima i naslijeđima stare Grčke. Arhitektura koja strukturira audiovizualne slike Naslijeđa sove je totemska i ikonička. Sova je, kao i mačka, za Markera totemsko stvorenje; uvijek se pojavljuje u njegovim filmovima. Slike sova razasute su u i između kadrova te djeluju duž dijegeze, ali i ispod nje. S druge strane, u Naslijeđu sove sliku sove se stalno gura u prvi plan: ona postaje ikonička slika koja se u seriji neprestano pojavljuje. Svakom od sudionika dodijeljena je njegova vlastita sova.
Fotografija preuzeta s portala Muzeja moderne i suvremene umjetnosti
Markerovo suzdržano naglašavanje i rekapituliranje grčkih ideja u epizodama SIMPOZIJ ili prihvaćene ideje, OLIMPIZAM ili imaginarna grčka, DEMOKRACIJA ili grad snova, NOSTALGIJA ili nemoguć povratak, AMNEZIJA ili povijest maršira, MATEMATIKA ili imperij računa unatrag, LOGOMAHIJA ili dijalekt plemena, MUZIKA ili unutarnji prostor, KOZMOGONIJA ili običaji svijeta, MITOLOGIJA ili laž kao istina, MIZOGINIJA ili zamke žudnje, TRAGEDIJA ili iluzija smrti, FILOZOFIJA ili trijumf sove, u prvi plan postavlja ozbiljno zaigranu pedagogiju čije se veličina, opseg, aspiracija i ambicija na visokoj rezoluciji digitalnih televizora odavno ne vide.
Jacques Rancière u Metamorfozama sove piše: Naslijeđe sove pojavilo se na Arteovom ekranu u lipnju 1989. Taj moment nije slučajan. Prošlo je od tada već četiri godine da se pojavila Shoah. Godard uopravo počinje svoje Histoire(s) du cinéma. Vrijeme je to povratka na povijest stoljeća, na njegove užase i njegovu genealogiju, onu koja seže blizu ili daleko, premda još nitko nema predosjećaj što će se dogoditi najesen: pad berlinskog zida, a uskoro i sovjetskog carstva.
U tom smislu, Unutarnje vrijeme televizije možemo promatrati kao na ekshumaciju, rekonfiguraciju, izmještanje, poziv i susret. Ovaj televizijski esej podsjeća, reaktualizira i ponovo uokviruje naslijeđe navedenih pojmova i procese njihova pamćenja, zaborava i ponovnog učenja. Rekonstruirati serijski format Naslijeđa sove u galerijskom prostoru znači iskopati stariji oblik televizualnog javnog prostora. Nešto što je prije bilo rutinsko i udomaćeno vraća se kao artificijelni susret koji čini vidljivim tehničke uvijete izumrlog oblika masovne gledanosti. Susresti se s Unutarnjim vremenom televizije znači samosvjesno nastaniti rekonstruirani modus pažnje. Suočen s prostornom konfiguracijom trinaest televizijskih ekrana, gledatelj se nalazi licem u lice sa spomenikom mrtvoj televiziji.
Riječima Grupe Otolith: Naslijeđe sove može se tumačiti kao kolektivni razgovor u kojem bi helenizam, shvaćen kao izokrenuti blizanac orijentalizma, mogao biti zazvan, preispitan, prizvan, kanaliziran, slavljen, kritiziran, oplakivan, svetkovan i promatran s čuđenjem. Gledati Naslijeđe sove znači vidjeti sve tehnike kojima se može izjave podesiti, izmijeniti, poreći, potvrditi, podcrtati i naglasiti težinom, frekvencijom i pozicijom slike, zvuka, glazbe i glasa. Znači susresti trenutak u kojem je inteligencija televizije bila emitirana u obliku kolektivne misli. Koristeći njene goste kako bi iskopao i upogonio različite oblike antike, Marker je sastavio arheologiju znanja u doba odašiljača čiji se učinci suprotstavljaju uvjerenjima i snishodljivostima sadašnjice.
Grupa Otolith je utjecajna, nagrađivana suvremnoumjetnička-kustoska platforma za suradničke, transnacionalne vizualne, zvučne, performativne i diskurzivne politike i prakse koje se temelje na konceptima arhiviranja, životnog okoliša i posthumane budućnosti. Otolith su osnovali filmski i vizualni umjetnici, teoretičari i kustosi Anjalika Sagar i Kodwo Eshun u Londonu 2002. godine. Izlagali su i prikazivali svoja djela na najznačajnijim svjetskim izložbama i bijenalima suvremene umjetnosti, u brojnim kinima, muzejima, javnim i privatnim galerijama, na primjer, Documenta u Kasselu, Transmediale u Berlinu, Tate Britain i Tate Modern u Londonu, prvo izdanje Atenskog bijenala u Ateni, Galerija Serpentine u Londonu, Haus der Kulturen der Welt u Berlinu, Bijenale u Sao Paolu, MACBA u Barceloni, Bijenale u Lyonu.
Njihove umjetničke prakse redefiniraju iskustva filmskog i interdisciplinarnog esejizma, istražujući i reaktivirajući medijske arhive, pripovijesti budućnosti, traume post/kolonijalizma i rasizma te naslijeđe nesvrstanosti i trikontinentalizma – finale utopijskih ideala. Angažirani spektar polazi od shvaćanja umjetnosti kao javnog dobra, zahvaća povijesti manjinskog filma, tradiciju arhivskog i kompilacijskog found-footagea, militantnog filma i performansa, radikalnog dokumentarizma i utopijskih žanrovskih diverzija, narativni agnosticizam i temporalne anomalije post-filmskog spektakla. Produciraju istraživačke projekte, tekstove, instalacije i filmove, fokusirajući se na široki raspon tema od nasilja globalnog kapitalizma, ikonografije i medija, utopijskih projekata modernizma, teorije antropocena i povezanosti snaga suvremenog globalnog kapitala i klimatskih kriza. Otolith koristi tradicionalne metode znanstvenog i humanističkog istraživanjima u svojim dokumentarističkim metodama. Njihova je osnova formula: film esej kao forma koja nastoji promatrati uvjete, događaje i povijesti u najproširenijim oblicima. Uz mnoge filmove izlažu i istraživačke arhive s dokumentacijom i materijalima projekta. Taj arhivski materijal postaje tematska instalacija koja objedinjuje arhitekturu prostora, filmsku projekciju, zvučni performans, arhivsku čitaonicu.
Grupa Otolith, prema starogrčkoj etimologiji kamen uha, imenovana je po otolitma, kamenčićima kalcijevog karbonata smještenim unutar srednjeg uha koji održavaju ljudsku sposobnost vertikalnosti i ravnoteže u zemaljskim uvjetima planetarne gravitacije. Otolith nastoji pronaći formu za uvjete dezorijentacije i nedostatka uporišta koji nisu osobni ili individualni nego kolektivni i politički te audiovizualni jezik za kolektivna stanja, koja pripadaju svima, ali nisu u potpunosti naša. Otolithov politički esejizam kompresira veliku količinu materijala čije rastvaranje omogućuje prolazak kroz stanje krize i kulturološki trenutak.
Kustosice izložbe su Branka Benčić, Sabina Salamon i Tanja Vrvilo.
Program se odvija u sklopu SERIJA ZA INVIZIBILNO KINO i cjelogodišnje programske platforme umjetničke organizacije Film-protufilm: FILMSKE MUTACIJE – TERESTRIČKE POLITIKE FILMA koja afirmira zapostavljene prostorno-političke struje i multi-medijalizacijske prakse kino-oka te njihov status medija i postmedija u dobu katastrofe, kustosice Tanje Vrvilo
Suorganizatori: Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka) i Film-protufilm (Zagreb)
Partneri: Književni klub Booksa (Zagreb), Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade
Zahvaljujemo na podršci autorima projekta Kodwu Eshunu i Anjaliki Sagar te Hannah Liley, koordinatorici izložbi The Otolith Group.
Prijevod eseja Les métamorphoses de la chouette Jacquesa Rancièrea objavljujemo ljubaznošću autora.
Podrška: Grad Rijeka, Zaklada Kultura nova, Hrvatski audiovizualni centar, Ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Language Barrier Productions.
Projekt se pripremao u sklopu programa DOBA MOĆI projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.
IMPRESSUM
Produkcija: Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka), Film-protufilm (Zagreb)
Kustosice: Branka Benčić, Sabina Salamon, Tanja Vrvilo
Urednica knjižice: Tanja Vrvilo
Urednice simpozija: Miljenka Buljević, Tanja Vrvilo
Umjetnička asistentica: Jasna Čagalj
Dizajn publikacija za izložbu i simpozij: Damir Gamulin
Koncept, dizajn, razvoj web stranice: Gaetano Liberti
The Otolith Group koordinacija za izložbe: Hannah Liley
Programska podrška: DB Indoš, Miljenka Buljević (Klub Booksa), Ana Hušman, Marko Pogačar, Ljiljana Filipović, Ivan Marušić Klif, Marcell Mars; Snježana Pintarić, Branko Kostelnik, Aleksandar Milošević, Miranda Herceg (MSU, Zagreb), Željko Bašković (Pogon), Matija Debeljuh (Apoteka)
Tekstovi, bilješke, prijevodi: Jacques Rancière, The Otolith Group (Kodwo Eshun, Anjalika Sagar), Chris Marker, Bartol Babić Vukmir (prijevod knjige Inner Time of Television © The Otolith Group 2010, Beirut Art Centre i Tate Britain), Leonardo Kovačević (prijevod eseja Les métamorphoses de la chouette Jacquesa Rancièrea, za katalog izložbe Chrisa Markera u Cinémathèque française, 2018.), Branka Benčić, Tanja Vrvilo
Tehnička podrška i postav: Vanja Pužar, Anton Samaržija (MMSU, Rijeka)
Foto i video dokumentacija: Nina Đurđević, Nataša Radović, Miro Manojlović
Prijevoz: Tomislav Crnković (Panda Wheels)
Tisak: Sveučilišna tiskara, Ars kopija
[izvor informacije Filmske mutacije]
