Na Danima hrvatskog filma prikazat će se i kratkometražni animirani film za djecu “Jež Bodljikavko”, redatelja i scenarista Tihonija Brčića. Film je tek krenuo s festivalskim životom i već ga je u svoj program uvrstilo 20 svjetskih festivala animacije, uključujući renomirani International Animation Festival – Hiroshima u Japanu, Warsaw International Film Festival u Poljskoj i Giffoni u Italiji. Ostvaren je uz financijsku potporu grada Zagreba i Hrvatskog audio vizualnog centra, a producirala ga je Ustanova Zagreb film.
Jež Bodljikavko ; Ustupio Zagreb film
Film je rađen tradicionalno, kombinacijom crteža na papiru i gline. Govori o ježu koji vodi pučku kuhinju za svoje potrebite prijatelje. Zajedno se upute u potragu za sebičnim čudovištem koje im krade hranu. Nakratko smo razgovarali s autorima filma – redateljem Brčićem, animatorom Dario Kukićem, montažerom Tomislavom Greglom, dizajnericom zvuka Lanom Horvatić i autorom glinene scenografije Ante Strinićem.
Što vam je bio najveći izazov u radu na filmu?
Dario: Bodljikavko je film specifičnog, snovitog ugođaja. Kao animatoru mi je bila želja da likovi, iako vrlo stilizirani i gotovo svedeni na razinu simbola, ostvare prirodan odnos sa svijetom u kojem se kreću i da zadrže šarm kojim osvajaju najmlađe gledatelje.
Tomislav: Izrada maketa korištenih u filmu.
Lana: Najveći izazov bio je vratiti se u igru kreveljenja i proizvodnje neartikuliranih zvukova. Nekako to sve ishlapi s odrastanjem, no ne izgubi se. I kad to shvatiš, osjećaš se ponosno.
Ante: Što točnije u glini prenijeti atmosferu i kadar.
Tihoni: Izazovno je bilo izvesti da se svi elementi filma slože i ispadnu baš kao što sam ih zamislio. Bilo je skepticizma može li film funkcionirati bez dijaloga i glazbe, no pokazali smo da može. Najviše igranja bilo je sa spajanjem trodimenzionalnih glinenih modela s dvodimenzionalnim crtežima.
Koji prizor iz filma vam je najdraži?
Tihoni: Kad se zbog kore banane izjalovi majmunov sukob s čudovištem. To je geg iz storyboarda s kojim se trebalo namučiti da funkcionira i animiran.
Tomislav: Bacanje tanjura na stol.
Ante: Meni je isto najdraže kad se pijati bacaju na panj.
Lana: Najdraži prizor u filmu mi je kad lisac dobije što je i zaslužio – “pozdrav iz zraka”.
Dario: Prije nego legne i zaspe, umorni jež prikupljeno voće ne pospremi u svoju zimnicu, nego ga rasporedi po tanjurima, da dočeka gladne životinje koje će doći ujutro. To je prizor iz kojeg zrači nesebična ljubav i prijateljstvo.
Koju zemlju bi najradije posjetili da promovirate film?
Tomislav: Bilo koju u zapadnoj Europi.
Lana: Nepal bi bio zanimljiv za promociju ovog filma.
Tihoni: Želja mi je bila prisustvovati svjetskoj premijeri “Ježa Bodljikavka” u Seulu u Južnoj Koreji, no to radi pandemije nije bilo moguće.
Ante: Francuska i Njemačka.
Dario: Mislim da bi veličanstvena promocija bila u Baltazargradu.
Razgovarala Iva Brčić
