Diktator
The Dictator (2012)
Paramount, 2012.
Format: 2.35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital | Datasat | SDDS
Trajanje: 83 min.
Redatelj: Larry Charles
Glume: Sacha Baron Cohen, Anna Faris, Ben Kingsley, John C. Reilly
Diktator – Movie Site
The Dictator – IMDb
General Aladeen (Cohen) se može pohvaliti s despotskom vladavinom u jednoj izmišljenoj bliskoistočnoj zemlji, koju drži pod željeznom čizmom. Ubojstva, kršenja ljudskih prava, spavanje s holivudskim zvijezdama (među bezbrojim ulovima se pojavljuje i Arnold), čine ga gotovo pripitomljenom verzijom bilo kojeg od nedavno svrgnutih diktatora. U svojem pohodu na zapad dolazi u New York, kako bi na Generalnoj skupštini UN-a održao govor. Na momente razuman i lucidan, Aladeen se uglavnom vrti u svojem malom svijetu, ne ostavljajući ni malo prostora za eventualno mijenjanje svoje politike unutar nasilne vladavine. Njegova desna ruka, stric Tamir, ima druge planove koji se vrlo brzo realiziraju na neutralnom terenu. Aladeena zamijeni tupi pastir, a obezbradljeni Aladeen se nađe na ulicama New Yorka kojeg nastoji prihvatiti kao još jednu, njemu podređenu državicu.
Scena iz filma ‘Diktator’
Upoznaje vlasnicu dućana s organskim proizvodima, nikada ne gubeći svoje poglede na svijet, a koji se unutar jedne liberalne zajednice nastoje mirno i savjesno predstaviti kao sasvim loše i pogrešne. Kako se epizodična struktura filma ne snalazi dobro s jednom glavnom radnjom – za razliku od boljih ‘lutajućih’ formata za Borata koji krstari po SAD-u, i Brune koji nema pretjerano čvrstu radnju – Cohenov novi pokušaj da nasmije, ili barem sablazni gledatelje, pada na izrazito neplodno tlo.
Dugačke dijaloške scene se miješaju s pretjerano opscenim i napornim humornim pokušajima, a sve dobre šale i gegovi brzo nestaju pod težinom tih istih nedostataka. Unutar nekoliko dobro zamišljenih scena, i sasvim jasnih te ne pretjerano suptilnih pokuda – i ukazivanja na poraze zapadne i bliskoistočne civilizacije, Cohenov posljednji film pada u beskonačnu rupu degutantnog humora koji u previše navrata podsjeća na sve one očajne filmske parodije koje su zagadile kina u kasnim 2000-ima. Diktator ne zaslužuje preveliku pažnju, pogotovo jer je naporan i kroz samo jedno gledanje, a unatoč svojem kratkom trajanju. Očito se radi o na brzinu sklopljenom uratku, koji se zbog lijenosti ili ugovornih obaveza s filmskim studiom pojavilo u kinima.
Robert Tabula
