Pratila sam uglavnom Glavni dugometražni program. Vrijedilo je provesti sunčani tjedan studenog u kinu jer se doista radilo o filmovima koje rijetko možemo vidjeti na redovnom repertoaru, a obuhvaćaju najrazličitije teme života i svijeta. Od nordijskih ‘Ovnova’ i ‘Vrabaca’ do australskih ‘antropoloških vulkana’, europskih obiteljskih priča, južnoameričkih životnih ritmova i internacionalnih ratnih igara. Iako se radi o igranim filmovima koji prenose neobične, gotovo nadrealne priče, svojom uvjerljivošću ostavljaju dokumentaristički dojam. U širini stvarnosti u kojoj ljudi raznoliko žive i trpe, neizostavnu ulogu imaju životinje, u još težem stanju bespomoćne trpnje.
- Ovnovi ; Ustupio ZFF
U filmu ‘Ovnovi’ Grimura Hakonarsona, poslije pomora ovaca pogođenih neizlječivom bolešću, ostaje desetak posljednjih izdanaka domaće sorte, na čelu s reprezentativnim ovnom. Savršeno prilagođene arktičkim uvjetima, zaokružene forme kao oblačići vune na tankim izdržljivim nožicama, ugrožene životinje trče po snijegu na planinu, s malim izgledima za preživljavanje. Privrženost vlasnika stadu svojim ograničena je natjecateljskim duhom u kojem su životinje žrtve fanatičnog suparništva te praktičnim principom. I pored toga što se radi o živim bićima, od njih se živi, čak i kad se zbog njih riskira vlastiti život.
U filmu ‘Vrapci’ Runara Runarsona najdirljivije scene nisu vezane za ptice ni ribe, koje se industrijski masovno love i obrađuju, već neodoljivo mladunče tuljana, o kojemu brine prijatelj glavnog junaka u udaljenom ribarskom selu. U pohvalu filmu možemo konstatirati da se taj mladunac ne eksploatira kontinuirano u sentimentalne svrhe, već se jednokratno i začudno pojavljuje kao jedinstveni epitet lokaliteta.
U australskoj ‘Tanni’ Deana Bentleya i Martina Butlera, zavađena plemena istih predaka u postupku mirenja razmjenjuju kao darove svinje koje skviče vezane naglavce na motkama, prije nego ih ceremonijalno dotuku udarcima štapom.
Kad joj kažu da se iz europskih fondova financira izgradnja prolaza pod cestom za žabe, junakinja filma ‘Kućna njega’ Slaveka Horaka s ogorčenjem izrazi ‘opće uvjerenje’ (koje možda ipak ne dijele svi ljudi) ‘Priroda je tu zbog čovjeka, zar ne?’. Film počinje idiličnim prizorom srne koja pase na livadi. Pogodite što će se dogoditi toj srni kad u filmu pretrči cestu. A kad žaba izgubi život pod kotačima, ‘kriva’ je za prometnu nesreću.
‘Novi klinac’ Rudija Rosenberga, u nastupu ‘bezazlene’ zabave, na psića stavlja napuhani prezervativ.
- Obiteljski film ; Ustupio ZFF
Finale ‘Obiteljskog filma’ Olme Omerza posvećeno je psu kojeg češki turisti povedu sa sobom na jedrenje po dalekom azijskom otočju! A kad lakomisleni avanturisti dožive brodolom, pas uspije doplivati na pusti otok i pokušava preživjeti u potpuno nepoznatom području. Prepreke koje mora savladati jadna životinja kulminiraju njegovim izvlačenjem iz mreže korijenja koje liči na mrežu u kojoj djevojčica ‘Sotonskog tanga’ muči mačku, ali bez umjetničkog utemeljenja neusporedivog Bele Tarra. Mučne slike izazivaju programiranu empatiju publike i stavljaju pod upitnik umirujuću izjavu o tome da životinje u filmu nisu trpile. Kao da se filmska ekipa htjela zadržati na egzotičnom otoku, pa se oslonila na psa kojemu publika neće moći odoljeti. Kućni ljubimac koji je već doživio traumu prijevoza u kavezu avionom, proživljava nove muke, još više ‘tereteći’ savjest protagonista koji ne zaslužuju happy end.
- Neonski bik ; Ustupio ZFF
A možda u najtežoj muci žive brazilski ‘Neonski bikovi’ Gabriela Mascara, koji nastupaju u nekoj varijanti koride bez krvi i toreadora. Bikove tjeraju u arenu gdje ih tjeraju jahači i čupaju za rep sve dok ih ne obore na tlo. Muke tih životinja nastavljaju se napornim prijevozom u zagušenom kamionu i smještajem u toru u kojem se ne mogu kretati. One ne izazivaju empatiju kod ljudi koji se njima bave, već se ovi iživljavaju nad njima, pritisnuti vlastitim teškoćama. Humano opravdanje?
Ada Jukić, 21.11.2015.
