VATROMETI I FONTANE
Markica Perić: Vatrometi i fontane, Gradska knjižnica Benkovac 2015.
Poštovani ljubitelji
poezije i ilustracija u prvoj zbirci pjesama ‘Vatrometi i Fontane’ autor Markica Perić nakon pola stoljeća života pred Vas ljubitelje hrvatske književne riječi prilaže 31 pjesmu i 26 ilustracija. Nekima dovoljno, nekima malo. No, nakon čitanja i gledanja Vatrometa i Fontana možemo iščitati i pogledati da je pjesnik to jest čovjek utopljen u svijet egzistencijalnog, hoda ili puže tijelom po dnu dnaželeći se strmoglaviti i nestati, ali u tom očajnom potezu bacanja u ponor glava ga podiže u visine – znak nade i spasenja s neba. Ipak, nije sam.
- Predstavljena zbirke poezije ‘Vatrometi i Fontane’ ; Ustupila GKZ
Mile Marić, ravnatelj Gradske knjižnice Benkovac.
Ovim riječima u ime izdavača, ujedno i urednik, na naslovnici knjige pjesama ‘Vatrometi i fontane’ obratio se čitateljima profesor Mile Marić.
U svom osvrtu dr. sc. Dragan Gligora uzima se simboličnoga naziva knjige pjesama: ‘Vatrometi i fontane’: Vatrometi i fontane, kao metafora, jednog naopakog društvenog ponašanja, obilježja modernog urbanog folklora koji nas zavaravaju vanjskim blještavilom skrivajući pravo stanje stvari, zato su uzeti kao naziv cijele zbirke. Naziv je ujedno i osuda i poruka koja je jasno izrečena u stihovima poput ovog: Spoznaju nam danas kroje/Vatrometi i fontane.
U općem metežu karnevala, vatrometa i fontana pjesnik je zakotrljan prema dnu, ne želi boraviti u tom i takvom društvu, želi smrt prije pada na zemlju, želi ustati s dna, ne želi se vratiti u zemlju kao prah, strahuje od modernog lažnog i ispraznog…
Margarita Marić, studentica Hrvatskog jezika i književnosti.
Autor prije svega polazi od sebe, uvjeren da on nosi dio univerzuma koji ga drži i sili ga neprestano na traganje za snažnom riječju, ironično naslanjajući se na dobre hrvatske pjesničke uzore. Kroz poznate nam uspjele pjesničke modalitete stvara svoju zanimljivu lepezu jezičnih izričaja često protkanih iznenadnim metaforičkim zaokretima. Ovo hrabro poetsko suprožimanje nimalo ohrabrujuće stvarnosti daje nam za pravo ipak povjerovati iznjedrenim vatrometima riječi i primirenim vodoskocima u svom oniričkom poniranju. Raduje ovakav izazovni jezični i crtački poetski pomak…
Vlatko Majić, prof.
U buntu i kriku, pjesnik Perić, stihove njedri. Svijet svakodnevnice koju živi doziva u pjesme. Osobne i opće stvarnosti sržno crpi u poetske prostore.
Čovjek je ko’ ključaonica/Rupa nula i ništica/Crna točka i mušica/Jedno oko pola lica
Istraživačke pjesničke sonde autor zabadau Hramovan prostor stiha. Ta poezija kao da se događa između jednoga i drugoga vremena. Njegove pjesme pružene od intimizma do pjesničkoga esejizma u urbanom ambijentu vizurom intelektualca. Pjesnički subjektživi svoje stihove, pjeva prizore, neugodne spoznaje pomiren – primiren, svjestan, življeno se igra intelektom.
Dok mijenja životne prostore uvijek nosi ključ zavičajnog sa sobom osluškujući njegovu škripu u svakoj novoj životnoj bravi, unoseći te i takve zvukove u svoju ironijom protkanu poeziju.
Neke pjesme nose pečat trajnog, iznijansiranu sliku, neporecivu dokumentarnost (ne)sklada sociološki odraz s pjesničkom dimenzijomBijah lucidan do po mosta. Cijeli svod nebeski visi o peru pjesnika: rasporedi raspoređenih nekreativnih života. Dominira element dramatičnog stereotipizacijom. Seksualne objektivizacije stihovano / likovno šokantnoga, pjesme zaokupile pozornost raspršenog vrjednovanja.
Vrištim, pucam po šavu/S balkona gledam dubinu/Skoči, nagovaram glavu/A ona gleda u visinu
Fotografiju s predstavljanja ustupila Gradska knjižnica Zadar
Nikola Šimić Tonin
