Juan Gabriel Vásquez
Zvuk stvari što se ruše
- Naslovnica knjige ‘Zvuk stvari što se ruše’
Poput Bolaña, Vásquez je maestralan stilist i virtuoz strpljivog tempa i zamršene strukture, a romanom se služi uglavnom u iste svrhe kao i Bolaño: da mapira duboku štetu koju svijetu čine nasilje i pohlepa te da prizna kako tu štetu čak ni ljubav ne može popraviti.
— Lev Grossman, Time Magazine
Ovaj roman crpi iz tragične povijesti i ciklusâ nasilja u Kolumbiji te kazuje priču o uznemirenu čovjeku koji se pokušava uhvatiti ukoštac s davnim silama i događajima koji su oblikovali njegov život.
— Khaled Housseini, njegova omiljena knjiga godine
Juan Gabriel Vásquez je važan pisac. Zvuk stvari što se ruše umješno je napisan i misaon krimić. A čitatelj se za nj prilijepi začaran dojmljivim odmatanjem neopozive sudbine.
— E. L. Doctorow
Knjiga je blistava i drži pažnju do kraja. Zvuk stvari što se ruše napeto je štivo, ali i duboko razmišljanje o sudbini i smrti.
— Edmund White, The New York Times Book Review
Najuzbudljiviji latinoamerički roman koji sam pročitala još od ‘2666’ Roberta Bolaña.
— Marcela Valdés, NPR Books
Jedan od najoriginalnijih novih glasova latinoameričke književnosti.
—Mario Vargas Llosa
Kolumbija, 2009.: u gradu Bogoti Antonio Yammara čita članak u nekom časopisu o tome kako je uhvaćen nilski konj koji je pobjegao iz zoološkog vrta Pabla Escobara u dolini Magdalene. Članak ga vraća u sredinu 1990-ih i u vrijeme kad se rat između Escobarova kartela u Medellínu i vladinih snaga žestoko odigravao na kolumbijskim ulicama, u šumama i na nebu iznad Kolumbije. U to je doba Yammara, nezadovoljan mladi predavač prava, provodio duga poslijepodneva igrajući biljar s Ricardom Laverdeom, samotnim čovjekom mutne prošlosti. Jednoga dana Ricardo dobiva kasetu u neobilježenoj koverti, a ubrzo potom na ulici ga ustrijeli ubojica sa stražnjeg sjedišta motocikla. Tako počinje tajna koja Antonija progoni dok se ne pretvori u opsesiju.
Lativši se zadaće da shvati život ubijenoga, kao i niz događaja koji su ga okončali, Antonio otkriva da je i njegov vlastiti život umnogome dotaknut i oblikovan najnovijom poviješću njegove zemlje. Istraživanja će ga dovesti natrag sve do 1960-ih, u svijet na rubu promjene: vrijeme prije nego što je trgovina narkoticima zahvatila cijeli naraštaj u živom košmaru nasilja i straha.
Juan Gabriel Vásquez (Bogotá, 1973.) najpoznatiji je kao autor romana ‘Zvuk stvari što se ruše’, knjige koja je osvojila nagradu Alfaguara i Englesku nagradu PEN-a, a ušla je i u finale za Médicis. Prije toga napisao je zbirku pripovijedaka Ljubavnici svih svetaca te romane ‘Doušnici’ i ‘Tajna povijest Costaguane’, koje su kritičari i čitatelji primili podjednako ushićeno. Studirao je latinoameričku književnost na pariškoj Sorbonnei, a već više od desetljeća dom mu je u Barceloni. Još od objavljivanja svoga prvog romana Juan Gabriel Vásquez dosljedno impresionira čitatelje i recenzente svojim talentom, mudrošću i zapanjujućom pripovjedačkom zrelošću.
[izvor informacije IC]
