GKL ST – Predstava – Olja Savičević Ivančević ‘Moj prijatelj Mačkodlak’ 

Redatelj: Ivan Plazibat
Scenograf: Ozren Bakotić
Kostimografkinja: Petra Dančević
Skladateljica: Tamara Obrovac
Scenski pokret: Damir Klemenić
Oblikovanje svjetla: Lucijan Roki
Igraju: Lara Živolić, Tvrtko Štajcer, Sanja Vidan, Franjo Đaković, Ivan Baranović, Ivica Beatović, Alin Antunović, Petar Konkoj, Milana Buzolić-Vučica, Andrea Majica, Petra Kovačić
Premijera: listopad 2015.
> http://www.gkl-split.hr/predstava/moj-prijatelj-mackodlak/116
> Najava na FILM-u

Mačke, u sporednim i glavnim epizodama, glavni su interes predstave-mjuzikla, koju je nesumnjivo pisao Mačkoljubac 🙂 Na djeci primjeren način, zabavnim stihovima u rimi i pratećom dramatizacijom, pokušalo se ukazati na situacije u kojima nešto novo, nepoznato i drugačije, a čini se veliko i zastrašujuće, zapravo nije opasno te ih ohrabriti za interakciju i potaknuti na racionalizaciju vlastitih i tuđih strahova. Uključene su i poruke o prihvaćanju i zaštiti manjih i nemoćnih (i životinja i ljudi), integraciji različitih, razumijevanju i oprostu, pozitivnom stavu… Na kraju, općenita poruka, ona dobra stara – sve je dobro što se dobro svrši!

Uglazbljeni tekst pratila je efektna koreografija istaknuta svjetlosnim efektima, što se mališanima osobito svidjelo i što su sa zanimanjem pratili. Neki su i sami zaplesali, dok su komunikaciju dječje publike s izvođačima obilježili simpatični komentari i ugodan žamor.

Moj prijatelj Mačkodlak ; Ustupio GKLS
Moj prijatelj Mačkodlak ; Ustupio GKLS

Važna komponenta dječje predstave su zanimljivi i djeci razumljivi kostimi. U predstavi su korištene dvije vrste kostima. Grupa mačaka koja pjeva i pleše kostimirana je na simboličan način koji omogućava njihov nastup; majice različitih boja, sakoi i hlače u kojima su se glumci mogli nesmetano kretati upotpunjeni su sjajnim umecima za kosu koji su se isticali pod posebnim svjetlom, dok su ljudski likovi odjeveni u skladu sa svojim ulogama, a Mačkodlak je prikazan realistično, kao velika krznena životinjica.

Scenografija je minimalna i funkcionalna. Na razini simbola ističe se užad koja simbolizira stabla u šumi te veliki okrugli pladanj koji se okreće simbolizirajući protok vremena i prostora. Manji rekviziti simboliziraju veće objekte, jasno i prilagođeno djeci.

Iako gotovo svi likovi nastoje biti simpatični te su prikazani pomalo ‘bedasto’ (Ludašica, Slineša, Jure, Šinter), glavni comic relief uloga je Sanje Vidan kao Tete Grete, koja prisutne ‘maltretira’ svojim kulinarskim specijalitetima od kojih se bježi glavom bez obzira. Poseban komični efekt nastojao se postići i upotrebom različitih dijalekata, koji nisu u potpunosti dosljedno ostvareni.

‘Moj prijatelj Mačkodlak’ ugodna je i vesela dječja predstava, u kojoj su mačje pustolovine sa zanimanjem pratili i odrasli.

Vendi Jukić Buča, U Splitu, 11. 10. 2015.