Hitman: Agent 47
Hitman: Agent 47 (2015.)
Twentieth Century Fox Film Corporation, TSG Entertainment, Fox International Productions, 2015.
Trajanje: 96 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Aleksander Bach
Glume: Rupert Friend, Angelababy, Dan Bakkedahl, Charlene Beck, Michael Bornhütter, Melissa Broughton, Nils Brunkhorst, Michaela Caspar, Alvin Chan, Michael Corcoran, Manuel Depta, Andrew Di Bartolomeo, Georg Ebinal, Jörg Ellmer, Waye Leon Goh, Jerry Hoffmann, Sebastian Hülk, Rolf Kanies, Thomas Kretschmann, Jürgen Prochnow, Zachary Quinto, Johannes Suhm, Hannah Ware
Hitman: Agent 47 – Movie Site
Hitman: Agent 47 – IMDb
Prvi ‘Hitman’ (2007.) u režiji Xaviera Gensa (zaslužnog za opaki horor ‘Podjela’, u originalu ‘Frontière(s)’ također iz 2007. godine), koliko se sjećam, nikako mi se nije svidio, i nikada ga nisam poželio ponovo pogledati, iako žanrovski pripada u meni (jedan od) omiljeni(h) žanr(ova). Ove godine toliko puta sam se nagledao foršpana novog ‘Hitmana’ da sam posumnjao u svoju prosudbu o prvom ‘Hitmanu’, tako da sam veoma znatiželjan otišao pogledati Drugi i provjerim da li sam ustvari kojim slučajem nešto propustio. Zaključak nakon gledanja bio je da nisam ništa propustio, i da nadalje ne želim pogledati stariji film. ‘Hitman: Agent 47’ film je napravljen prema recepturi akcijskih blockbustera, koji bezobzirno reciklira ‘Nemoguću misiju’ sa SF filmovima koji su u trendu genetskog inženjeringa. Agent Hitman genetski je uradak namijenjen vojnoj uporabi, i to kao superinteligentna jedinka koja nema emocija da bi što bolje funkcionirala na bojišnici ili zadanim situacijama.
Nakon osam godina jedna korporacija svim silama želi proizvoditi još efikasnije Hitmane, i zato pod hitno treba pronaći znanstvenika koji je pokrenuo čitav program. Međutim, dotični je nestao, a jedini način da se dođe do njega je njegova kćerka koja se također negdje krije. Hitman (Rupert Friend) dobiva zadatak da je pronađe, ali nije po tom pitanju jedini. I netko drugi također se interesira za znanstvenikovu kćerku. Zaplet je toliko zakučasto zapleten u stilu toga tko će kome smjestiti, da se na kraju izgubi osnovna nit logike. Specijalni efekti i akcijske scene izvedene su korektno, ali to ipak nije dovoljno za punokrvnu akciju. U završnici se može naslutiti kako će još biti nastavaka, iako bi producenti najbolje učinili da čitavu priču stave ‘ad acta’.
Hitman (2007.) – osvrt Robert Tabula
Zagreb,29.08.2015., Robert Jukić











