Bezvremenska Adaline
The Age of Adaline, 2015.
Lakeshore Entertainment, 2015.
Trajanje: 112 minuta
Format: 2.35:1
Color: Color
Zvuk:Auro 11.1 | Dolby Digital
Redatelj: Lee Toland Krieger
Glume: Blake Lively, Michiel Huisman, Harrison Ford, Ellen Burstyn, Kathy Baker, Amanda Crew
Bezvremenska Adaline – Movie Site
The Age of Adaline – IMDb
Adaline Bowman je 29-godišnjakinja koja prilikom jedne kišne noći, a uz obilno informiranje naratora, završava prometrnu nesreću u razbijenom autu, zaleđenoj vodi, te ju kao dobru mjeru još udari i grom. Ispostavlja se da je to dobitni recept za zaustavljanje procesa starenja i vječan život (djeco ne pokušavajte ovo doma!).
Što uopće Hollywood može voljeti više od vječnog života, vječnom životu u kasnim 20-ima, s uvijek istim crtama lica, bez bora, umora, savijenih kostiju i pogrbljenih leđa. To je jedini sveti gral tvornice filmova koji se oduvijek pokušavao uhvatiti i s celuloidnim zapisima nekada mladih glumaca, i s ogromnom industrijom plastične kirurgije. Stoga je ova bajka možda namijenjena tim uzaludnim tragačima izvora mladosti, beznadnim dušama koje će sve prepustiti vjetru samo kako bi bili i ostali zauvijek isti.
- Bezvremenska Adaline ; Ustupio Blitz
Besmrtnost nije naročiti dar za Adaline. Svakih deset godina se mora nanovo seliti jer tračevi o mladim ženama koje se ne promijene tokom cijelog desetljeća vjerojatno krenu već nakon prve tri godine, a Adaline, osim potrage za nekom vrstom prolazne sreće, gleda kako joj umiru ljubimci, kako bliske osobe stare i nestaju, te se ona postupno emocionalno zatvara, postaje neka vrsta osobe koja nema previše života unutar tog zaustavljenog procesa starenja. Blake Lively ima svojih glumačkih trenutaka, ali teško je ovdje vidjeti 29-godišnjakinju koja ‘živi’ već 80 godina kao takva – jednostavno ne prolazi uvjerljivo kao osoba koju je zadesila takva vrsta bizarno nepojmljive nesreće (ne može se reći da je pretjerano nagrađena s tim beskrajnim mladenačkim životom).
Film se vrti oko površnih stvari i svaka romansa između Adaline i njezinih ‘važnijih’ ljubavi (it runs in the family) pada na neplodno tlo, kemije gotovo da i nema, ali autori scenarija ionako nisu pretjerano mislili na konzistentnost i uvjerljivost, jer čemu biti takav kada je premisa tako luda i široka? Što je naravno najveći problem ovoga filma i svako posezanje za sigurnim okruženjem pretpostavke da se radi o bajki pa nije potrebna nikakva doza realnosti ili povezanih radnji nikako ne može održati ovaj uradak na nekom važnijem nivou.
Ono što svakako treba istaknuti je izvrstan glumački angažman Harrisona Forda koji desetljećima nije pružio ovako dobru rolu i prava je šteta da je jednu od rijetkih voljnih glumačkih bravura i stvarnog angažmana i uživljenosti predao ovakvom ostvarenju. Treba li na to gledati kao na veliku štetu ili pozitivnu prevagu u korist filma teško je zaključiti.
Ako ništa drugo imali smo priliku vidjeti Forda na visini zadatka; samo na krivoj traci.
Ellen Burstyn kao ostarjela Flemming, 80 i nešto godišnja kćer od naslovne junakinje (ista uloga kao i ‘Interstellaru’), pruža najbolje od sebe i puno uvjerljivije, kada dijeli s mamom jedan klasični roditeljsko-dječji trenutak, ostavlja dojam razigrano nestašne tinejdžerke koju roditeljsko korenje ne pogađa onako kako bi trebalo, a čija je reakcija savršena i na mjestu. Jedan od rijetkih magičnih trenutaka filma stvarno dolazi na neočekivanom mjestu i doprinosi svojevrsnom, mini-iskupljenju ovoga filma.
Te dvije glumačke bravure ostarjelih glumačkih veterana spašavaju isprazan film prepun mladih i lijepih ljudi koji se ne mogu popeti ni blizu svojih starijih kolega. I to je jedna poruka filma koju autori vjerojatno nisu namjeravali prenijeti, ali se zahvaljujući Burstyn i Fordu dogodio potez čarolije u filmu koji je mahao sa štapićem, ali nije upalio ni trunku čarolije.
Robert Tabula
