U okviru završne večeri 23. Dana hrvatskoga filma, na kojoj se dodjeljuju nagrade “Oktavijan” za najbolje filmove u svim kategorijama, Hrvatsko društvo filsmkih kritičara dodijelit će i svoja priznanja najboljim filmskim kritičarima u 2013. godini. Godišnja nagrada “Vladimir Vuković” za najboljeg kritičara bit će uručena Janku Heidlu, a diploma za mladog kritičara Danijelu Brlasu.
- Nagrada Vladimir Vuković
Obrazloženja:
Nagradu Vladimir Vuković za najboljeg kritičara dodjeljuje se:
Janku Heidlu za tekstove objavljene u online časopisu Zapis, radijskoj emisiji Filmoskop i na stranici Filmovi.hr.
Heidl jednako upućeno piše o svim filmskim rodovima i vrstama te redovito prati repertoarne naslove, manifestacije i izdane publikacije te na njih daje vrijedne i poticajne osvrte i komentare. Ipak, Heidlovi tekstovi puno su više od kronike zbivanja na hrvatskoj filmskoj sceni, a među ovogodišnjim kritičarskim radovima izdvajaju se barem po dvjema osobinama. Jedna od njih je stil: nakon dugogodišnjeg rada u dnevnom tisku, gdje je oštrio izraz u vrlo sažetoj formi kratkih osvrta, Heidl je razvio prepoznatljiv autorski izraz obilježen dužim, složenim rečenicama koje ritmičkim korištenjem sitnaktičnih elemenata, posebice dopusnih rečenica, stvaraju finu dinamiku u iznošenju argumentacije. Osim dotjeranim stilom, Heidlovi tekstovi ističu se i svojim pristupom materiji. Uvijek artikulirani u svojoj analizi, ali i odmjereni u izlaganju argumenata, Heidlove kritike, izvještaji i eseji dovode u pitanje rašireni stereotip o kritičaru kao osobi koja, skrivena iza redaka svojih tekstova, jednostrano “kritizira” predmet svoga pisanja i docira čitatelju. Svojim stilom i argumentacijom Heidl u punom smislu pokazuje da je kritika profesija čiji smisao nije samo vrednovati, nego i poticati na dijalog – kako sa čitateljem, tako i sa samim djelom.
Diplomu Vladimir Vuković za mladog kritiča dodjeljuje se:
Danijelu Brlasu za tekstove objavljene u filmskom časopisu Filmonaut.
Danijel Brlas filmskom se kritikom i esejistikom počeo baviti 2011. godine, a od tada je u časopisima Filmonaut i Hrvatski filmski ljetopis demonstrirao osobine ponajboljih pisaca iz struke. Prvo, tu je angažiran, duhovit, razigran, gotovo razgovorno opušten, ali pomno promišljen izraz koji nam svojim postupcima, nenametljivo i između redaka i bez pribjegavanja u Ich-form, omogućuje da upoznamo autora i njegovo polje asocijacija. Taj osjećaj da čitajući tekst s autorom sjediš “na kavi” podsjeća da kritike i eseje ne čitamo samo zbog vrednovanja, analize ili onoga čime se bave, nego i zbog onoga kako se time bave, tj. zbog stila kojim su napisani.
Još jedna vrlina Brlasovog rada je to što svojim filmofilskim i kritičarskim interesima nadilazi ponudu redovnog repertoara pa se u tekstovima ne bavi samo žanrovskim i umjetničkim filmom, nego i nekanoniziranim oblicima filmskog izraza. A podsjetimo, upravo je gorljiv kritičarski angažman oko (re)valorizacije autora, djela, žanrova i struja bilo ono što filmsku kritiku već desetljećima čini dinamičnim, vitalnim i nezaobilaznim partnerom kinematografije: filmske umjetnosti, industrije i publicistike.
Selekcijska komisija:
Nikica Gilić, Mario Kozina, Diana Nenadić
[izvor informacije www.hfs.hr]
