Compania Pippo Delbono, Modena, Italija
Redatelj: Pippo Delbono
Izvođači: Pippo Delbono, Alexander Balanescu
www.pippodelbono.it
Izvedba: ZKM, 21. rujna 2013.
Dva muškaca u tamnim odijelima na pozornici, jedan sa šeširom i violinom, drugi s mikrofonom i papirima A4 formata u ruci, iz kojih čita. Je li to kazalište! pitali bi kazališni konvencionalci. Sve je kazalište! rekli bi oni za koje je i život pozornica, a kamo li poezija uz glazbenu i plesnu pratnju. Naime, čovjek s violinom (Alexander Balanescu) svira (vlastite kompozicije) uz pratnju snažnog play backa, a čovjek s mikrofonom (Pippo Delbono) čita poeziju, govori o sebi, svom djetinjstvu, o svom rumunjskom suradniku, pjeva i komunicira s publikom (napose mladim prevoditeljem, kojega je dobronamjerno ‘uzeo na zub’). Povremeno viče i skače (kad se ‘raskomoti’ u košulji), mašući rukama, priča viceve, a najdublje se doima kad urla, zavija, prateći melodiju (osobito zadnju glazbenu temu) kricima umjesto riječima. I ta neartikulirana poezija, ta nemoć da se riječima opišu strepnje i ushićenja čovjeka od mesa i libida, života i smrti, najrazgovjetnije izražavaju njegovo stanje.
- Prizor iz predstave ‘Ljubav i tijelo’ ; Fotografiju ustupio FSK
Da to čini neki neafirmirani umjetnik, vjerojatno bi bio izložen većem riziku, ali Pippo Delbono je i u našoj sredini poznat, na određeni način kazališni celebrity, pa može računati na razumijevanje festivalske publike. Izlažući svoje tijelo ‘Tijelu i ljubavi’, on je opušten kao sigurni dobitnik, on pokazuje kako je to kad si slobodan kao umjetnik, i kako se i sa zaobljenim strukom može lepršati po pozornici, kako se u egzotičnoj glazbenoj kompoziciji može miješati ‘visoka poezija’ s anegdootama iz vlastitog života, kako se sve može.
Naslov predstave i dio teksta upućuju na erotsku ljubav, pa isticanje ljubavi prema majci (uz pijetet prema preminuloj majci) te Majci izvan stereotipa majčinske nježnosti (Pasolini), uz samostalnu vrijednost, poništava libidonosnu atmosferu.
Zagreb, 12.09. 2013., Ada Jukić
