One Direction: This is us 3D
This Is Us (2013.)
Fulwell 73, 2013.
Trajanje: 92 min.
Format:
Color: Color
Zvuk: SDDS | Datasat | Dolby Digital
Redatelj: Morgan Spurlock
Sudjeluju: Niall Horan, Zayn Malik, Liam Payne, Harry Styles, Louis Tomlinson, Jon Shone, Dan Richards, Sandy Beales, Josh Devine
One Direction: This is us 3D – Movie Site
One Direction: This is us 3D – IMDb
Da Rolling Stonesi vide ovaj film, zažalili bi što su se rodili prerano. Prije društvenih mreža i pametnih mobitela kojim se publika eksponencijalno množi i oduševljenje skupine obožavateljica brzinom svjetlosti prenosi na druge kontinente. I Rolling Stonesi su izazivali frenetične reakcije stadiona obožavatelja, sjećamo se filma o njihovoj turneji u Americi (‘Shine a Light’, 2008., Martin Scorsese), ali put kojim su došli do statusa rock zvijezda i ono što su uložili u svoj uspjeh razlikuje se od instantnog skoka iz anonimnosti do hiperpopularnosti koje omogućuje današnja tehnologija. Rolling Stonese (njihovog Keitha Richarda, napose) spominje jedan od ‘Jednosmjernih’, a i Scorsese se pojavi u njihovoj garderobi prije nastupa u New Yorku.
One Direction je planetarno popularni ‘boy bend’ (koji ne želi biti ‘obični’ i kratkoročni ‘boy bend’), sastavljen od petorice sudionika u natjecanju novih talenata koji pojedinačno nisu uspjeli, ali ih je zapazio i okupio dalekovidni manager. Ni kao grupa nisu pobijedili na sljedećem natjecanju, ali su se dovoljno visoko pozicionirali, da ih zapaze i putem Twittera razglase fanatične fan djevojčice koje su bile jezgra za nevjerojatnu svjetsku publiku sličnih karakteristika. U filmu pratimo svjetsku turneju grupe, njihove nastupe na pozornicama metropola, njihov put i pripreme, upoznajemo članove grupe i članove njihovih obitelji, ukratko sve što zanima fanove, odnosno ‘fanice’ jer se njihova publika sastoji od djevojčica od desetak do petnaestak godina i u milijunskoj publici koja bi se zbrojila s prikazanih koncerata uočila sam dvije muške osobe (vjerojatno očeve djevojčica koje sne mogu ići na koncert same). I djevojčice u kinu bile su sretne što gledaju svoje idole, ganute mogućnošću da u krupnom planu vide obožavana lica i sve što bi Liam, Harry ili koji drugi od petorice rekli ili učinili činilo im se duhovito i posebno, i posebno upravljeno (samo) njima. Grupni nastup je učinkovit. Pet privlačnih dječaka istovremeno uspostavlja vezu s mladom ženskom publikom i svaka od njih može među njima naći ‘ponešto’.
Prizor iz filma ‘One Direction: This is Us’ ; Fotografiju ustupio CF
One Direction su fenomen našeg glazbenog, društvenog i poslovnog vremena. Umjesto da glazbeni investitori čekaju da se zvijezde same (sporo) stvore i onda ih preuzmu kao isplative investicije, ulažu u mlade i društveno motivirane talente u koje se ubrizgava mlazni pogon poslovne i tehničke logistike, a njihova popularnost iscrpi u akceleriranom ritmu, jer se zna kako napuhano tržište može splasnuti i potopiti razine potencijalne zarade. Sve što vidimo u filmu govori o uspjehu, o ostvarenim snovima i bogaćenju preko noći kao u modernoj bajci. Malo je natuknuto (fanovi to neće ni primijetiti) o tome kako to nije lako izdržati, tremu pred meganastupe, iscrpljujuća putovanja, u jednoj fazi čak istovremeno snimanje ploče i turneja, na uštrb vremena za spavanje. Ali ako itko to može izdržati, to su mladići prije dvadesete, puni energije koju bi inače ispražnjavali na nogometnom igralištu ili u međusobnom ‘prepucavanju’ 🙂 . I dok se detaljno predstavljaju dvije strane u toj modernoj bajci, izvođači i njihove obožavateljice, treća strana ostaje incognito, onaj pogon koji ih tjera na luđački ritam nastupa, koji određuju uvjete njihova rada i života, koji upravljaju tim projektom, o njima ništa ili malo. Vidimo stilistice i tjelesne čuvare koji se brinu za nestašne dječake na turnejama, ali mozak cijele te mašinerije i mašineriju samu film ne prikazuje. Managera koji je ‘dečke’ lansirao ne primjećujemo u nastavku filma. Tko zna kakvi su se interesi u tim milijunskim područjima mogli sudariti, sve što se zarade tiče ostaje iza reflektora. A bez obzira koliki dio kolača pripao izvođačima, ono što je u njihovim rukama, vremenski ograničeno, to je utjecaj na publiku, kojom doslovce mogu manipulirati. U jednoj sceni jedan od članova grupe na vrhu zgrade koju okružuju mase obožavatelja kao dirigent upravlja njihovom reakcijom. Jedan pokret rukom i oni vrište, drugi pokret za potpunu tišinu. A što kad publika prestane slušati ili kad je bude manje? I sami svjesni rizika, mladići razgovaraju o budućnosti i optimistički zaključuju da poslije ovakvog uspjeha mogu nastaviti normalnim životom. Slučajevi mladih zvijezda stavljaju taj optimizam u pitanje.
Što god mislili o njihovoj glazbi (sve najbolje), mora se priznati da su to pametni mladići, porijeklom iz radničkih obitelji britanske ‘blue collar’ populacije, pred kojima je stajala karijera fizičkih ili rutinskih poslova i koji su svjesni svoje ‘sretne zvijezde’, iako nije lako biti zvijezda, osobito u njihovim godinama. Oni diplomatski zahvaljuju svojim fanovima i iskreno nastoje zadovoljiti njihova očekivanja. A to je doista naporno, stariji izvođači bi to jedva izdržali (bez stimulansa o kojima postanu ovisni).
Ti mladići, koji su u nekoliko godina doživjeli ubrzani razvoj, zrelo razmišljaju. Svjesni su svojih karakteristika i žele ih zadržati, moraju ‘ostati svoji’. Nisu ‘izgubili glavu’ zbog neočekivanog upjeha i planiraju dugoročno i analitički. Ističu prednosti grupnog rada. Potvrđuju zaključak da im je lakše što su zajedno i da grupa ne bi mogla biti uspješna bez svakog člana pojedinačno. Pitanje je koliko dugo ovaj sklad može trajati, ali trajanje je pitanje o kojem One Direction vodi računa. Oni ne žele biti uspješnica koja se brzo zaboravi, već žele trajnu show business karijeru. A film o njima, tempiran u vrijeme kad im je popularnost na vrhuncu, računa da će svi koji ih prate na Twitteru doći u kino. Vidjet ćemo hoćemo li vidjeti još koji ‘njihov film’. Milijuni gledatelja ovog filma, koji je ‘friško’ s premijerne pozornice došao u našu sredinu, već bi kupili ulaznicu.
Ada Jukić, Zagreb, 31.08.2013.
