Byzantium
Byzantium (2012.)
Demarest Films, 2012.
Trajanje: 118 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Neil Jordan
Glume: Saoirse Ronan, Barry Cassin, Gemma Arterton, David Heap, Warren Brown, Ruby Snape, Thure Lindhardt, Jenny Kavanagh, Glenn Doherty, Edyta Budnik, Gabriela Marcinkova, Caleb Landry Jones, Daniel Mays, Uri Gavriel, Sam Riley
Byzantium – Movie Site
Byzantium – IMDb
Neil Jordan zaslužan je za nekoliko kultnih naslova, kao što su ‘Mona Lisa’ (1986.) i ‘Intervju s vampirom’ (1994.). Situirani redatelj ponovo pokušava ostvariti kreativni uspjeh u žanru horora filmom ‘Byzantium’, međutim, ili dovoljno ne prati žanrovske trendove ili još uvijek živi u nekim starim vremenima kada je za plašljivu publiku bilo dovoljno upriličiti nekoliko horor efekata, da bi sve bilo pod kontrolom. Međutim, sami efekti nisu dovoljni za postizanje punih efekata horora, a to je prvenstveno atmosfera i osjećaj strave koje bi trebao ispunjavati gledatelja.
Film je nastao prema kazališnom komadu Moire Buffini koja je napisala i scenarij, a upravo ta kazališna komponenta snažno je prisutna u filmu. I naslov ‘Byzantium’ nema dovoljno značenja u filmu.. Naime, to je naziv borrela u koji (slučajno) dođu i (neko vrijeme) žive dvije vampirice…
Eleanor (Saoirse Ronan, ima akcijskog iskustva u ‘Hani’, a bila je na ‘onoj strani’ i u zagrobnom filmu ‘Ljupke kosti’ Petera Jacksona) sa svojom majkom Clarom (Gemma Arterton, gledali smo je kao odraslu Maricu u akcijskoj bajci ‘Ivica i Marica’) već dvije stotine godina bježi od oficijelnih vampira jer ženama nije dozvoljeno da uđu njihov svijet zbog određenih vampirskih pravila, koje je Clara prekršila. Vampiri Moire Buffini mogu normalno funkcionirati danju, a to mogu i ‘noćne dame’- vampirice, samo moraju paziti da se nakon nekog vremena maknu iz poznate okoline kako ne bi postali previše sumnjivi, zato što ne stare. Clara slučajno upoznaje vlasnika zapuštenog hotela Byzantium, pa useli s kćerkom i pokreće posao s curama s ulice…
Nepotrebna upotreba nekih već viđenih horor rekvizita ne doprinosi autentičnosti Jordanova projekta, kao primerice, slapovi koji se pretvaraju u slapove krvi, neodoljivo podsjećaju na scenu iz neusporedive Kubrickove ‘Vidovitosti’. Zanimljiv je ‘humani’ pristup žrtvama ‘mlade’ Eleanor, koja ispija krv samo onima (starcima) koji na to pristanu, nešto kao još uvijek pravno dubiozna eutanazija. Ali u tu ima kvaka. Njezin ugriz ne znači vječni život za žrtvu, nego samo ugodnu (?) smrt. Neil Jordan napravio je slab, ali gledljiv film (vidi Claru 🙂 ). U odnosu na vampirske naslove koji se nebulozama znaju i proslaviti, radovi redatelja od kojih se puno očekuje ne zaslužuju kritičku eutanaziju.
Zagreb,11.08.2013., Robert Jukić











