SUE TOWNSEND
ŽENA KOJA JE LEGLA U KREVET NA GODINU DANA
Prijevod: Ozren Doležal
Mozaik knjiga
2013.
389 str.
Meki uvez
ISBN: 978-953-14-1354-1
Cijena: 99 kn
Eva Beaver je umorna od svojeg života. Nakon što je ispratila svoju djecu, blizance Briana mlađeg i Brienne na koledž, odlučila je leći u krevet. Takve odluke svi donosimo; svojevrsna privlačnost ležanja i spavanja kada je tijelo iscrpljeno, a um više ne podnosi kretanje kroz prostor, predstavljaju prirodnu reakciju. No Eva ne želi samo prileći, ona odlučuje ostati u krevetu godinu dana. Njezina motivacija ni njoj samoj nije sasvim jasna, ali osjeća da je to prirodni tijek stvari, da to mora biti tako. Kada se njezin muž Brian vrati s puta iziritiran s njezinom pasivnošću u krevetu, nevoljko se prihvati određenih kućnih zadataka, ne shvačajući zašto se za to ne brine njegova žena. Kada Brian polako počinje shvaćati da Eva ne misli izaći iz kreveta – nakon početnih pokušaja da nuždu obavlja u krevetu, a isto tako i osnovnu higijenu – postaje tek prvi u nizu ljudi koji se uvlače u nevjerojatnu priču oko žene u krevetu.
Naslovnica knjige ‘Žena koja je legla u krevet na godinu dana’
U vremenu koje iziskuje puno aktivnosti, barem one digitalne, Eva se odvaja od užurbanosti života, uzimajući veliki predah od kućanskih poslova, brige oko djece, življenja koje ne uključuje previše zabave i istinskog uživanja. Njezina odluka nije stvar psihičkog poremećaja ili fizičkog umora, ona odlučuje usporiti kako bi se prisjetila nekih stvari, zaboravila druge, prihvatila neke sasvim treće. Odbacujući od sebe potrebe drugih, ona prisvaja jedno izgubljeno vrijeme i usredotočuje se na introspekciju. Čak je i to gotovo slučajna okolnost njezinog obitavanja unutar ograničenja vlastitog kreveta. Eva se do kupaonice usudi ići samo uz pomoć improviziranog bijelog puta kojeg je oformila uz pomoć plahte. I kako dani odmiču, tako se i pripadnici Evine obitelji privikavaju na njezinu upornost, tj. svojevrsnu ograđenost od svakodnevnog života. Eva putem telefona saznaje za muževu aferu koja traje već osam godina, s puno mlađom i, što više ljudi ima potrebu spomenuti, puno ružnijom kolegicom s posla. Eva oplakuje svoj brak, ali gotovo u isto vrijeme prihvaća da je situacija takva kakva je. Kada se u njezinoj sobi pojavi Alexander – sa svojim dreadlocksima i spretnim rukama koje polako prazne njezinu sobu, rješavajući je starog namještaja i čineći prostoriju jednostavnom i prozračnom – oslobađa u njoj nešto dobro i bogato. Bez obzira na činjenicu da se Eva odvojila od svijeta, njezin prozor u svijet – ili točnije prozor koji gleda na njezino dvorište i dio ulice – omogućavaju ju joj da upija druga lica, lica ljudi koji počinju uviđati da je ona uvijek u krevetu – da je možda iza toga lica neka veća, mudrija osoba. Taj pasivan, ali i oslobađajući privid njezinog obitavanja u krevetu postaju znak uzvišenosti i mudrosti. Eva, uz rušenje njezinog privatnog svijeta, postaje dio javnoga: proročica, anđeo, savjetnica koja daje vrlo razumne i jasne savjete svima koji joj dolaze.
U jednome trenutku, kada je njezina slava uzdigne izvan granica njezine ulice, ljudi u njezinoj blizini počinju birati kandidate koji će pristupiti krevetu, ali autorica Townsend ne podiže tu situaciju na razinu religijskog kritiziranja – osim u jednom kratkom i zabavnom segmentu kada jedna žena slučajno ispeče pogaču na kojoj se ukaže Evino lice. Izvan svog tog ludila, Evina kuća postaje poprište na kojem se rađaju nove ljubavi – između Eve i Alexandera; slamaju srca, točnije ono od Evine kćeri, zbog Alexandera; obnavljaju čudne veze – između Evina muža i njegove ljubavnice koja se u jednom trenutku useljava u dvorište i Brianovu šupu – a uz sve to, jedan ljudski tornado, lažljiva i izrazito koristoljubiva Poppy izvlači korist iz svake situacije, bezočno izmišljajući priče, koje se ipak ne lijepe na Evu i njezinu djecu. No Brian u jednome trenutku pada na njezinu mladost, time potičući svoju glupost koja je nevjerojatno privlačna ženama koje ga okružuju. Sue Townsend sav taj kaos kontrolira, dopuštajući humoru da se razvija i raste, iz praktično i pametno postavljenih sadnica – iako se neke situacije maksimalno napuhavaju, odnos sa stvarnošću se nikada ne gubi iz vida. Žena koja je legla u krevet na godinu dana, suprotno onome što se može očekivati, postaje svjesnija svojeg života i smjera u kojem se kretala. Eva, ležeći u krevetu, napokon pokreće svoju sudbinu i ubrzava rješavanje onih problema koji bi se možda inače prolongirali i opstajali uz svakodnevicu života, koja ne pruža nikakve užitke.
Robert Tabula
