Dajem im godinu
I Give It a Year (2012.)
StudioCanal, 2012. / 2013., Discovery Film
Trajanje: 97 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Dan Mazer
Glume: Rose Byrne, Rafe Spall, Alex Macqueen, Stephen Merchant, Jane Asher, Terence Harvey, Minnie Driver, Jason Flemyng, Nigel Planer, Maisy Mazer, Matilda Thykier, Clare Higgins, Anna Faris, Kevin Moore, Olivia Colman
Dajem im godinu – Facebook
I Give It A Year – IMDb
Romantične predbračne i bračne komedije, s prikazom svadbi (koje mogu zauzeti i samostalnu filmsku poziciju), zadovoljavaju potrebu čovjeka za emocionalnim samoobmanjivanjem. U svakom trenutku, svakome od nas može se dogoditi da sretne nekoga kome neće smetati naše mane, i koji će, po mogućnosti, zadovoljiti i druge naše potrebe, God forbid, da bismo očekivali nekog bogatuna u toj ulozi, ali i to se može dogoditi. Bajke su završavale takvim sretnim susretom i dalekosežno se zadovoljavale konciznim prikazom bračne idile: I tako su živjeli sretno do kraja života. U današnjim filmskim bajkama ni bračni život nije prepreka za preispitivanje izbora partnera i izbor novih kandidata, bez posljedica zbog prethodnih aranžmana.
- Prizor iz filma ‘Dajem im godinu’; Fotografiju ustupio Discovery Film
I pored dosta truda da se sadržaj tih romansi konkretizira i upotpuni duhovitim sporednim likovima, ipak se radi o stereotipu: oni koji su do tada mislili da su vezani jedno za drugo, naglo zaključe da nisu, već da ih privlače neki drugi i do kraja filma oni se zalažu za tu drugu vezu, a ne preostane im vremena da posumnjaju i u tu kombinaciju. Druga opcija je da oni koji misle da nemaju šanse kod nekoga, zaključe da je mogu imati. Lica u tim komedijama samouvjereno postavljaju svoje uvjete, a i pored sumnje u savršeni raspored konkretne bračne kombinacije, ne stavlja se u pitanje mogućnost postizanja idealne trajne veze. Koncentracija na sitnice koje podržavaju ili poremećuju ljubav ili brak otklanja pažnju s težih životnih problema koja muče recesijske romantičare jer i kad se prenaglašavaju bračni problemi, oni nisu egzistencijski, a ako i jesu, lako se riješe.
U ovom slučaju radi se o manekenskoj marketingašici i piscu (jedne) knjige, s problemima u pisanju druge, što ne stavlja u pitanje njihov boravak u ugodnom londonskom okružju. Oni obave romantično vjenčanje i bračno putovanje (dokumentirano digitalnim snimkama, koje će se iskoristiti u komične svrhe), pa se zapletu u bračnoj rutini. U tom kontekstu, pojave se alternative, jedan zgodan i bogat Amerikanac i bivša cura sadašnjeg oženjenog muškarca, koja je 4 godine dragocjenog djevičanstva provela kao humanitarka u Africi. Nakon silnih peripetija, možemo misliti kako će se taj kvadrat presložiti, jedino je pitanje,koliko će dugo trajati ‘nova godina’ u kojoj se testiraju bračni lanci.
Zgodan film, s razrađenim pojedinostima, i povremenim padom u eksplicitnu vulgarnost ili (prividnu) okrutnost (grlica i ventilator), kao ustupkom za najnovije generacije. Zanimljiva je persistencija romantične ikonografije. Još uvijek su to buketi ruža za prve susrete ili godišnjice, kamenice i živa violina za vanbračni ‘randez vous’, čak je bio predviđen i put u Pariz, kao klasičnu romantičnu destinaciju. Ništa novo, reklo bi se. Ipak, tu je nekoliko izvrsnih kreacija haljina junakinje i opis tena jednog od protagonista (Mentalist) koji ne odgovara prikazu. Među standardnim resursima povremeno smiješnog je i poslovični neprivlačni kum, koji se naoko bezdlakom jezičinom pokušava uvući u pomoćne gaćice.
Kako unutar naoko lake komične forme može biti autorski problematizirano to bračno i ljubavno preispitivanje, pokazuje Woody Allen svojim cjelokupnim opusom, ali ovaj primjer nije na dnu žanrovske ljestvice, jednako kao što nije ni na njenom vrhu.
Ada Jukić, 25.04.2013.
