Mrak film 5
Scary MoVie (2013.)
Brad Grey Pictures, 2013.
Trajanje: 86 minuta
Format: 1,85:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Malcolm D. Lee
Glume: Ashley Tisdale, Simon Rex, Erica Ash, Katrina Bowden, Katt Williams, Terry Crews, Gracie Whitton, Lidia Porto, Charlie Sheen, Darrell Hammond, Tyler Posey, Ava Kolker, Lindsay Lohan, Snoop Dogg, Molly Shannon
Mrak film 5 – Movie Site
Scary Movie 5 – IMDb
Na završnoj špici filma prikazuju se isječci neuspjelih scena sa snimanja u kojima se glumci više smiju nego publika za vrijeme filma. Formula parodije na žanrovske uspješnice, osobito horor (ne isključivo) u petom pokušaju eksploatacije, istrošila se do žalosnog ostatka. Najžalosnije je da su i poznata glumačka imena pristala na, doduše manje, uloge u kojima se njihova (prava) imena koriste u reklamne svrhe. Koliki honorar trebaju primiti oni koji su ostvarili taj reklamni kapital, a i njima samim je glupo to što moraju raditi u filmu? Je li to samo financijsko pitanje ili pitanje opstanka u frivolnom području masovne popularnosti?. Čini se da ni kvalitetna komercijala ne osigurava onu razinu zvjezdane popularnosti koju smiješne franšize ili nedogledne serije, pa sve više filmskih uspješnika nalazimo u ulogama u kojima se su prije prehranjivali filmski igrači ‘druge lige’.
- Prizor iz filma ‘Mrak film 5’; Fotografiju ustupio Blitz
Početnu parodičnu epizodu u ‘Mraku 5’ ostvaruje Charlie Sheen u krevetu s Lindsey Lohan, u karikiranoj ulozi ‘serijskog zavodnika’ (serija ‘Dva i pol muškarca’), a Morgan Freeman, planetarno popularan kao voditelj znanstvenopopularne TV serije o Svemiru, pristao je na ulogu naratora (koji se na kraju uobliči u nama evolucijski bliskog primate). Ima tu još imena koja u filmu koji svojim osobnim imageom privlače mlađu publiku), a najmanje ima originalne parodije na prepoznatljive filmske predloške, zbog čega se ovakvi filmovi uopće i snimaju. Umjesto mozaične strukture kojom se ravnomjeno ismijava više filmskih naslova, u prvom dijelu filma parodira se jedan film, ‘Mama’ redatelja Andrésa Muschiettija do te mjere, da se postavlja pitanje legitimnosti takvog postupka. Koliko god se zalagali za slobodu korištenja autorskih prava za osobne i javne potrebe, ukoliko se radi o cjelovitom parazitiranju komercijalnog proizvoda, čini se opravdanim uvođenje prava na parodiranje kao pandanom pravima na ekranizaciju nekog literarnog predloška.
Nakon duge epizode parodije na ‘Mamu’ (koja se ne ostavlja na miru do kraja filma), neočekivano i nasumce počnu se ‘obrađivati’ i drugi naslovi, primjerice dramatski ‘Crni Labud’, sf ‘Planeta majmuna: Postanak’ ili psihološki spektakl ‘Početak’ s Leonardom di Caprijem. Sve djeluje kao improvizacija, u kojoj se i glumci slabo snalaze, i nastavlja strvinariti na bilo kojem ostatku tuđeg sadržaja koji se može upotrijebiti, s naročitim naglaskom na vulgarno i apsurdno. To djeluje kao kad neki glupan pokušava prostotama zamijeniti duhovitost, kao kad u autobusu neki agresivni klinci putnike koji mirne putnike misle impresionirati galamom.
Šteta, jer se filmska žanrovska produkcija itekako može parodirati, ali se u žurbi da se to učini dok su predlošci koji se parodiraju još donekle aktualni, puno toga se propušta, a još gore, ubacuje se sve i svašta, sve dok više ne bude moguće ni gledati filmove po ‘Mraku’.
Ada jukić, ZG, 19.04.2013.
