Universalmuseum Joanneum –Bruseum – Izložba – Günter Brus: Izleti na pozornicu [Osvrt Robert Tabula]

Günter Brus je od 70-ih godina prošloga stoljeća radio za kazališta. Kao scenograf i kostimograf, što je bilo i logično, te kao autor kazališnih komada. Ovaj aspekt Brusova stvaralaštva se po prvi puta predstavlja i publici u sklopu aktualne izložbe u Bruseumu. Po sadržaju, izložba se organski nastavlja na prethodne – Zusammen werken – Zusammenwirken (Zajedno raditi – zajedno djelovati) i Die Gärten in der Exosphäre (Vrtovi egzosfere) – a koje su bile posvećene zajedničkim radovima i književnom stvaralaštvu plodonosnog Güntera Brusa. On je kroz svoje akcije otvarao nove puteve perfomativnoj umjetnosti, upotrebljavajući svoje tijelo tako što ga je stavljao u središte izvedbe, samim time je utjecao ne samo na ideju performansa nego i na samu kazališnu umjetnost. Kazalište ne mora imati scenu, ali kazalište bez prizora ne postoji. Golo tijelo na sceni već samo po sebi predstavlja prizor, a Brusovo umjetničko djelovanje je jedan od pokazatelja da tijelo, provedeno i kroz radikalne i uznemirujuće aktivnosti služi kao ultimativno platno i alat umjetničke ekspresije i refleksije. U sklopu svojeg rada u kazalištu nije imao potrebu nastavljati ono što je izvodio u svojim performansima, ostavljajući radikalno-reduktivne tendencije, kako bi istaknuo snažne slike u službi cjelokupne kompozicije.

Kako to radi i u književnim, tako i u svojim kazališnim radovima Brus nastoji etabirati jezik slika koje poetsko-fantastičnim elementima, bogatim detaljima i apstraktnim simbolima proširuju priču i glumu te im pridaju jednu novu razinu značenja. Bajkoviti, mračno-romantični kozmos koji je Brus u svojoj umjetnosti oblikovao u 70-ih godina našao svoj prirodni odraz u oblikovanju pozornice, pretvarajući kazališne izvedbe u često izniman doživljaj.

Izložba je posebna zbog toga što ne nudi uvid samo u dovršena djela –  oblikovanje scena i kostima za brojne kazališne predstave i opere drugih autora – već i nedovršene pokušaje vlastitih, autorskih djela. Kao što je kazališni komad ‘s glazbom u 4 čina’ (Der Frackzwang/Poriv za frakom, 1976.). Posjetitelji imaju priliku vidjeti Brusovu scenografiju za dramu Der einsame Weg (Usamljeni put) Arthura Schnitzlera s kraja 70-ih godina. S ovom izložbom svi ti nerealizirani projekti, skupa s onima koji su realizirani na pozornici, dobivaju novu vrijednost. Njihovo mirovanje i nedostatak realizacije nisu više samo crtice u Brusovu osobnom dnevniku – to su umjetničke forme, pokušaji i radovi koji su napokon dobili svoju javnu funkciju i svrhu. Unutar muzeja koji nosi autorovo ime, raspon i raznolikost umjetničkog djelovanja i stvaralaštva sa svakom novom izložbom postaje sve znakovitije, jasnije, bogatije, ispunjenije.

Središnji dio izložbe je posvećen prvom realiziranom radu za kazalište, suradnji s Gerhardom Rothom u njegovoj drami Erinnerungen an die Menschheit (Sjećanja na čovječanstvo) koja je praizvedena 1985. godine u Grazu. Panoptikum od 28 apsurdnih prizora povezanih u bajkovitu priču o slikama koja je, unatoč tome što na prvi pogled djeluje eskapistički, bogata društvenim implikacijama. Unutar izložbe se upoznajemo i s primjerima međunarodne suradnje, poput one za monodramu Arnolda Schönberga Erwartung (Očekivanje) 1988.godine u Luxemburgu ili operu Leoša Janaceka Das schalue Füchslein (Mudra lisica) u Sempre operi u Dresdenu (1994.) . Brusovi kostimi za ovu operu se svakako ističu u postavu izložbe. Ono što je htio da scenski komad bude je koloplet boja, da svega ima više, da je sve živo i bogato, a to se vidi u ovim kostimima. Maštovito, antropomorfno, zanimljivo i razigrano. Kostimi su u isto vrijeme ljudski i životinjski, svi elementi su prepoznatljivi, a svaki oblik, svaka odluka, sve što je vidljivo oku pretvara dualnost kostima u jednu organsku cjelinu. Posvećenost detaljima i raskošnost Brusove mašte u izradi i realizaciji ovih kostima još jednom potvrđuje njegovu značajnost i opsežnost u djelovanju. Izložba koja skreće pažnju na dio Brusova stvaralaštva koji nije bio toliko istaknut, sa skicama i crtežima od kojih neki do sada nisu bili ni izlagani, skicama za kostime, modelima, originalnim rekvizitima i bogatim dokumentacijskim materijalom svakako potvrđuje činjenicu da je Brusov opus velik, zahtjevan, zanimljiv, krivudav, razigran, i naizgled nepresušan izvor kreativnog stvaralaštva. Još jednom dobivamo potvrdu da je ovaj umjetnik u potpunosti zaslužio svoj vlastiti muzej koji nosi njegovo ime i njegovo veliko, još uvijek aktivno umjetničko nasljeđe.