Universalmuseum Joanneum – Kunsthaus Graz – Izložba – Berlinde De Bruyckere: Leibhaftig – Utjelovljen [Osvrt Robert Tabula]

Berlinde De Bruyckere rođena je 1964. godine u Gentu u Belgiji, a zbog mesarskog obrta koji je roditeljima ostavljao malo vremena za nju, djetinjstvo je provela u internatu. Ondje je u knjižnici otkrila povijest umjetnosti i počeli su je zanimati veliki majstori i njihova  slavna djela koja su često bila puna poveznica s kršćanstvom ili mitologijom. Očarana je pričama i slikama koje ju prate kroz prilično usamljeno djetinjstvo, u kojemu još i danas vidi važan temelj vlastita umjetničkog stvaralaštva. Nakon studija umjetnosti u Gentu Berlinde De Bruyckere u svome se radu poziva na Arte Povera i konkretnu umjetnost, ali i na Louisea Bourgeoisa, čiji radovi mogu itekako izazvati slično duboke osjećaje. Od kasnih 90-ih godina prošloga stoljeća posvećuje se – stalno se formalno i sadržajno baveći poviješću umjetnosti – temi tijela i njegove prolazne strukture. Ispočetka su to prije svega instalativna zazivanja koja tkaninama, pokrivačima  i krevetima izazivaju tjelesne osjećaje, govoreći uz pomoć haptičkoga o toplini, tjeskobi i bliskosti.

Od 2000. godine iz tkanina se sve češće pojavljuju dijelovi tijela koji izgledaju nevjerojatno stvarno, probijaju se na svjetlo, oslobađajući pogled na krhku materijalnost. Za svoje realne figure slične ljudima i životinjama koje prikazuje u trenutku preobražaja umjetnica koristi materijale koji djeluju realistično kao što su vosak, životinjska koža i dlaka, vuna i drvo. Baveći se prikazima tijela u medijima, umjetnosti i filmu, De Bruyckere  u svojim radovima preispituje tijelo kao materijal, kao sliku Ja i kao konačan proces. Njezina se dvospolna bića dosljedno i vrlo često nalaze u stanju metamorfoze i odraz su humanističkog i kulturno- povijesnog bavljenja tijelom, njegovom konačnošću i fragmentarnošću, izazivajući pritom kompleksne emocije. Za fluidni izložbeni prostor Kunsthausa Graz odabrane su skulpture i serije akvarela iz stvaralačkog razdoblja između 2001. i 2013. godine, koje upravo egzemplarno tematiziraju prijelaz i povezanost sa situacijom i pritom konfrontiraju okolnosti tjelesnog postojanja sa osjećajem za vlastito tijelo.

Njezine skulpture izrađene u vosku djeluju organski uvjerljivo u svojim prikazima patnje, tjelesnosti, isprepletenosti motiva – religijskih, životinjskih, tjelesnih…Preplet jelenjih rogova, ljudskih tijela i smještanje tih kreacija na svojevrsne odre predstavljaju jedno spajanje duša, tijela, okoliša. Tijelo postaje početna točka na putovanju koje ne uzmiče pred izazovnošću vlastitih mana i nedostataka. Organski blisko, a udaljeno s tako jednostavnim i nepovezivim (uz materiju prikazanoga) voskom kao idealnim predstavnikom ljudskog i životinjskog mesa.

Tako Berlinde De Bruyckere, koja će predstavljati Belgiju na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu, pronalazi kiparski jezik empatije koji nadilazi vrijeme. U svjetlu njezinih radova doživljavamo tijelo kao utješan dokaz postojanja. Ono je svjedok na samih i omotač svega onoga što nas pokreće. Umjetnica nas suočava s duboko ljudskim osjećajima. Njezini radovi poljuljavaju sve ono što je bilo stabilno, istovremeno su odbojni i fascinantni. Središnja tema njezina kiparskog i slikarskog rada je konfrontacija sa konačnošću tijela, prikaz ljudske tjelesnosti u patnji. Što je to što našemu životu daje oblik i pokreće nas, kako iznutra, tako i izvana – od čega se sastoje tijelo, duh i odraz? Fragmentirano tijelo srne izliveno u željezu i tijelo konja oblikovano od prave kože i dlake dovode smrt u neizmjernu blizinu i za umjetnicu se pretvaraju u simbole ljudskih odnosa.

Njezina umjetnička reakcija na stradanja iz jednog od mnogobrojnih ljudskih ratova je instalacija s dva konjska trupla koja sa svojom impozantnom veličinom i nepomičnošću konačnoga odlaska naglašavaju i izdvajaju beskonačnost smrti i svu suludost ubijanja i ratovanja.

Referirajući se na povijest umjetnosti obilježenu kršćanstvom, De Bruyckere polaže na odar naizgled ljudska torza u prirodnoj veličini čija prozirna, voštana tijela i otpalo rogovlje ukazuju na krhkost života. Posežući za mitološkim motivima umjetnica stvara kulisu jedne metamorfoze, rogovlje kažnjenog, preobraženog junaka koje je sada lišeno svakoga muškog ponosa i pretvoreno u simbol nepotrebnog nasilja. Da je ljudska spolnost također ranjiva i da joj je stoga potrebna zaštita postaje vidljivo u umjetničinu bavljenju „ranom“. Skulpture Berlinde De Bruyckere svoju nadrealnu i egzistencijalnu kvalitetu ne postižu samo egzaktno oblikovanim detaljima, nego i senzualnim suočavanjima materijala i inscenacijama na željeznim stolovima, starim drvenim klupama, odbačenim muzejskim vitrinama i korištenim tkaninama koje su spojene vidljivim bodovima. Instalacije stupaju u dijalog s biomorfnom arhitekturom izložbenog prostora: obli, visoki zid presijeca prostor i dijeli ga na dvije strane čija dualnost puna suprotnosti uvjetuje umjetničin svijet. Izložba Berlinde De Bruyckere. Utjelovljen oblikuje prostor Space01 Kunsthausa Graz u kontemplativno mjesto na kojem se može iskusiti promjena. Život se manifestira u tijelu i postaje dohvatljiv u svojoj elementarnoj materiji i općoj, upravo utješnoj povezanosti. Uz izložbu će u ožujku 2013. u izdanju knjižare Walther König iz Kölna biti objavljen katalog s brojnim prizorima s izložbe i tekstualnim prilozima: kustosica Katrin Bucher Trantow se uz predgovor Petera Pakescha bavi umjetničinom egzistencijalnom slikom čovjeka u koju pokušava proniknuti na temelju izloženih djela i poveznica s kršćanskom ikonografijom, dok Elisabeth Schlebrügge traga za mitološkim motivima u njezinim radovima a K. Ludwig Pfeiffer istražuje smetnje između tijela i duše koje Berlinde De Bruyckere otkriva u svojim djelima.