Mafijaši starog kova
Stand up Guys (2012.)
Lionsgate, 2012.
Trajanje: 94 min
Format: 2.35:1
Color: Color
Zvuk: Datasat | Dolby Digital
Redatelj: Fisher Stevens
Glume: Christopher Walken, Al Pacino, Alan Arkin, Addison Tomlin, Mark Margolis, Julianna Margulies
Mafijaši starog kova – Movie Site
Stand Up Guys – IMDb
Ostarjeli i pognuti Al Pacino izlazi iz zatvora. Vani ga dočekuje Cristopher Walken, a razina starosti koja prati ovu dvojicu mafijaša daje određenu notu uvjerljivosti njihovog kriminalnog života koji za njih nikada nije prestao – iako poslije otkrivaju šokantnu činjenicu koliko su oboje zapravo bili na ledu i po strani. Pacinov Vic je željan svega, a ponajviše posjeta prostitutkama – i to u salonu kojeg vodi kćerka od osobe koju su oni znali. Vrijeme nije bilo blago prema nikome, a činjenica da su oboje uspjeli dočekati smjenu straže u malom bordelu u nekom predgrađu, služi im kao podsjetnik da se i u svijetu kriminala mogu dočekati te godine (takav staž se računa barem duplo naspram normalnih, građanskih godina života).
Walkenov Don nosi na sebi još jedan veliki teret. Njihov stari šef mu je naložio da ubije Vica, a kontekst u kojem se sve to odigralo je svakako jedan od zabavnijih i tragičnijih momenata u ovome filmu. Don naravno ne može lako izvršiti svoj zadatak, pa se dvojac upušta u cjelonoćne avanture koje uključuju provaljivanje u ljekarnu, fino klopanje u lokalnom restoranu, krađu nabrijanog auta, spašavanje trećeg prijatelja (Arkin) iz staračkog doma, koji se unatoč tome da je spojen na bocu s kisikom drage volje upušta u nove pustolovine s prijateljima koje nije dugo vidio. Ono što prolaze kroz jako dugu noć postaje u jednom trenutku pomalo nategnuto i krivudavo. Zbog humorističnog tona koji prati cijeli scenarij sva drama postaje nevažna ili sporedna, a ni humor ne uspijeva udariti u svakom trenutku koji se dugo priprema upravo za to.
Ono što je svakako važno za film je činjenica da Walken i Pacino ovdje glume vrlo umjereno i potisnuto, bez obzira što njihovi likovi obitavaju u okružju koje je sve samo ne umjereno. Njihova avantura se bliži kraju, a tako i danu, a njihove odluke i saznanja otkrivaju ono što leži ispod površine, ali svako približavanje nekim dubljim emocijama se brzo zatomljava ili zanemaruje. Grijesi minulih godina i uzaludnost traženja nekog dubljeg smisla u životu koji za nijednog od njih nije donio ništa više od dugogodišnjeg zatvora, malih ušteđevina i loših završetaka, nisu predmet koji se dublje istražuje. Malo zabave, malo ludih zavrzlama, ponešto tužnih dijelova i nešto više humorističnih, i ovaj mali film s velikim glumcima dolazi do svojeg kraja koji je sasvim nesrazmjeran s tonom prijašnjih scena. Nepotrebna otvorenost samoga kraja ne postiže ništa više od otkrivanja još jedne slabosti scenarija.
Robert Tabula











