Metropolis
Metropolis (1927.)
Universum Film (UFA), 1927. / 2013., Discovery Film
Redatelj: Fritz Lang
Uloge: Alfred Abel, Gustav Fröhlich, Rudolf Klein-Rogge, Fritz Rasp, Theodor Loos, Erwin Biswanger, Heinrich George, Brigitte Helm
Žanr: drama / SF
Jezik: Njemački
Podnaslovi: Hrvatski
Trajanje: 119 minuta
Format: 4:3
Color: Crno-bijeli
Zvuk: 5.1 Dolby Digital
Zemlja: Italija
Distributer: Discovery Film
- Naslovnica DVD-a ‘Metropolis’
Sadržaj:
Kultna futuristička filmska priča smještena u grad budućnosti u kojem se stanovništvo dijeli na radničku klasu i gradske starješine. Sin gradskog glavešine zaljubi se u radnicu koja predvidi dolazak spasitelja koji će izbrisati njihove razlike. Remek djelo njemačkog filma!
Metropolis – Wikipedia
Metropolis – IMDb
Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža
Metropolis (1927), Njemačka, c/b, 205 min (postoje verzije od 80, 93 i oko 120 min, a najnovija restaurirana verzija ima 147 min), nijemi, UFA, r.: Fritz Lang, sc.: F. Lang, Thea von Harbou, df.: Karl Freund, Günther Rittau, sgf.: Otto Hunte, Erich Kettelhut, Karl Vollbrecht, spec. efekti: Eugene Schüfftan, ul.: Alfred Abel (Joh Fredersen), Brigitte Helm (Maria/robot Maria), Gustav Fröhlich (Freder), Rudolf Klein-Rogge (Rotwang), Fritz Rasp (Slim), Theodor Loos (Josaphat/Joseph).
God. 2000. industrijalac Fredersen vlada raskošnim gradom Metropolisom, čiji elitni sloj lagodno živi eksploatirajući robovski rad ljudi zatočenih u podzemlju. Fredersenov sin Freder zaljubi se u mladu Mariju, koja propovjeda ljubav i odbacuje nasilje u borbi protiv nepravednog poretka. Fredersenov glavni suradnik, zli znanstvenik Rotwang, kreira robotsku Marijinu dvojnicu kako bi unio pomutnju među radnike.
Prema vlastitoj izjavi (koju su poslije neki povjesničari filma osporavali), nadahnut njujorškim neboderima, F. Lang odlučio je snimiti futuristički film, predloživši tadašnjoj supruzi Th. von Harbou da napiše romaneskni predložak – po tvrdnji L. Eisner, scenarij je prethodio romanu, a po nekim drugim povjesničarima (Th. Elsaesser) nastajali su istovremeno. Čelnik tvrtke UFA-e E. Pommer odobrio je iznimno velik budžet (konačni troškovi iznosili su pet milijuna maraka, navodno više i od proračuna → Netrpeljivosti, čime bi M. bio najskuplji projekt nij. razdoblja), a Lang je film koncipirao sintetizirajući ekspresionistička i futuristička načela. Idejno naslijeđe ekspresionizma razvidno je u kritici dehumanizirajuće tehnologije, u motivima iracionalnosti, arhaičnosti, otuđenosti u urbanom ambijentu te u redateljevu omiljenom motivu – moćnog i nemilosrdnog Uma koji vlada individualnom i kolektivnom sudbinom ljudi, dok je futurizam prisutan u fascinaciji urbanom i tehnološkom modernošću te u konačnici priznanjem potencijala za društv. promjene koji leži u modernoj tehnologiji. Ekspresionizam i futurizam susreću se i na oblikovno-dizajnerskom planu, skladnim povezivanjem prepoznatljivo ekspresionističke teksture fotografije, geometrijski komponirane scenografije i mizanscene (pravilno gibanje masa) s futurističkom arhitekturom, dizajnom prometala i vizualnim efektima (npr. česta uporaba snopova svjetala). Kritičari često ističu kako je jednostavna i nerijetko banalna antiutopijska priča, koja u završnici postaje utopijskom, samo izgovor za stilsko-dizajnerska rješenja, međutim ona je i interpretacijski zanimljiva. Sukob klasa koji završava pomirenjem, uz afirmaciju ljubavi kao vrhovnog načela, u konačnici se doima kao afirmacija kršć. soc. nauka, no prema pojedinim tumačenjima sadrži bilo marksističko-komunističke, bilo nacističke odn. fašističke značajke (Hitler i Goebbels bili su poklonici filma), a pojedini kritičari sugeriraju da se završno izmirenje može sagledavati i kao ironijski komentar. Posebno je zanimljiv tretman Marije – tim ženskim aseksualnim mesijanskim likom, s jasnim asocijacijama na Krista, film sugerira feminističko usmjerenje, ali je likom destruktivnog erotiziranog i zavodljivog ženskog robota ujedno kritičan prema samosvjesnoj ženskoj seksualnosti. Temeljno ostvarenje znanstvene fantastike i vrhunac dizajnerske kreativnosti, M. je jedan od najimpresivnijih nij. filmova uopće. Poslije su izrađivane i kolorirane kopije s pridodanom pop-glazbom.
D. Radić
Lang, Fritz, njemačko-amer. redatelj austr. podrijetla (Beč, 1890 – Hollywood, 1976). Iz žid. obitelji, studirao na bečkoj Visokoj tehničkoj školi, bavio se slikarstvom i kiparstvom, sudjelovao u II. svj. ratu. Demobiliziran zbog ranjavanja, od 1917. piše kratke priče, a potom scenarije (ugl. kriminalističko-melodramskog sadržaja) za berlinsku tvrtku Decla-Film. Od 1919. režira (prvi film Mješanka), prvi komerc. uspjeh postiže pustolovnim (nedovršenim) serijalom Pauci (1919., 2 dijela), a prvi međunar. uspjeh omnibusom od triju priča → Umorna smrt. Surađujući ugl. s tadašnjom suprugom Th. von Harbou (od filma Lutajuća slika, 1920), stekao je ugled jednog od vodećih njem. redatelja (uz E. Lubitscha, F. W. Murnaua i G. W. Pabsta) i jednog od najistaknutijih autora ekspresionizma. Senzaciju u Njemačkoj i svijetu izazivaju krim. film → Dr. Mabuse, kockar (u 2 dijela), legenda → Nibelunzi, distopija → Metropolis i prvi značajni špijunski film uopće → Špijuni, a izdvaja se i znanstveno-fantastični Žena na Mjesecu (1929). Briljantan prijelaz na zv. tehnologiju ostvaruje trilerom → M (povodom stogodišnjice filma 1995. proglašen najboljim njem. filmom svih vremena) te drugim iz trilogije o dr. Mabuseu Testament dr. Mabusea (1933), da bi 1933., po dolasku nacionalsocijalista na vlast, emigrirao u Francusku, a potom u Hollywood. Tamo iznimnu pozornost privlači već prvim amer. filmom → Bijes, potom djelomice i sljedećim Samo jednom se živi (1937). Distingviranu fazu označuju filmovi nakon 1940. Razrađujući karakterističan splet binarnih opozicija (pojavno–skriveno, svjetlo–tmina, gore–dolje odn. iznad–ispod, svijet legaliteta – onaj ilegaliteta, podvojenost ljudskog bića na racionalno, sve naslijeđe njem. faze), daje bitan doprinos amer. film noiru pa režira ratne trilere Lov na čovjeka (1941), i I krvnici umiru (1943), te špijunski Ministarstvo straha (1944., prema romanu Grahama Greenea), potom → Ženu u izlogu i → Grimiznu ulicu, a poslije Veliku žegu (1953) i Izvan opravdane sumnje (1956), ali se originalno okušava i u vesternu (→ Western Union, → Ranč prokletih). Ozlojeđen položajem u Hollywoodu, 1957. se vraća u (zapadnu) Njemačku gdje njegovi posljednji filmovi – pustolovni Tigar od Ešnapura (1958) i njegov nastavak Indijski nadgrobni spomenik (1959) te Tisuću očiju dr. Mabusea (1960) ne ostvaruju željeni odjek, unatoč iznimno pozitivnim reakcijama dijela eur. kritike. Tada, posebice zbog sve intenzivnijeg slabljenja vida, napušta režiju. Tumačio je samoga sebe (kao filozofski raspoložena redatelja ekranizacije Odiseje) u Godardovu filmu → Prezir. Uz J. Renoira, J. Forda, H. Hawksa i A. Hitchcocka, kultni redatelj klas. stila fabularnog filma, majstor je izražavanja neuroza suvr. svijeta te prikaza podneblja tjeskobe i gotovo sudbinske nemoći čovjeka u susretima s politikom i suvr. civilizacijom kao i suočenjima sa samim sobom i smrću. Izvorna vizualnog stila, specifično je rabio svjetlosne kontraste, rakurse i okvir za naglašavanje klaustrofobičnog ugođaja te se dosljedno oslanjao na paralelnu montažu, odn. na nizanje paralelnih radnji koje funkcioniraju i kao formalna metafora oslikavanja podvojenih protagonista i podvojenog svijeta; pritom se sustav elipsi može tumačiti i kao par vidljivo – nevidljivo u vremenu. Pesimistična svjetonazora i sklon ironijskim opservacijama, s opusom koji je umnogome izdanak duha serijala i feljtonskog romana (očitovanog i u velikom broju razvojnih stupnjeva radnje, sekundarnih uzroka i posljedica, obrata, začudnih događaja ili likova), prevladavanjem je takvih populističkih obrazaca dao ključne i prve prinose razvoju niza žanrova (triler, znanstvenofantastični film). Jedan od najutjecajnijih redatelja svj. filma, zamjetljivo je utjecao na S. M. Ejzenštejna, L. Buñuela (na čije je posvećivanje filmu imao presudan udio), A. Hitchcocka, C. Reeda, H.-G. Clouzota, J. Loseya, I. Bergmana, C. Chabrola, R. Scotta, redatelje film noira općenito. Ostali važniji filmovi: Kuća pored rijeke (1950), Sudar u noći (1952), Mjesečeva flota (1955), Dok grad spava (1956).
A. Peterlić
[tekstovi preuzeti iz Filmskog leksikona Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža: Metropolis i Fritz Lang]
[izvor informacije Discovery Film, Filmski leksikon, YouTube i IMDb]
