Čistači cipela
Shoeshine (Sciuscia) (1946.)
Societa Cooperativa Alfa Cinematografica, 1946. / 2013., Discovery Film
Redatelj: Vittorio De Sica
Uloge: Franco Interlenghi, Rinaldo Smordoni, Annielo Mele, Bruno Ortenz, Emilio Cigoli
Žanr: drama
Jezik: Talijanski
Podnaslovi: Hrvatski
Trajanje: 86 minuta
Format: 4:3
Color: Crno-bijeli
Zvuk: 2.0 Dolby Digital
Zemlja: Italija
Distributer: Discovery Film
- Naslovnica DVD-a ‘Čistači cipela’
Sadržaj:
OSCAR 1948.- počasno priznanje!
Nominaicija za najbolji originalni scenarij!
Dvojica dječaka u postratnom Rimu preživljavaju od čišćenja cipela američkim vojnicima. Pasquale ima 15 godina I beskućnik je. NJegov mlađi kompanjon, Giuseppe, ima obitelj, no oni su izbjeglice I žive na nekoliko metara kvadratnih.Dječaci imaju jednu želju: kupiti konja. No uskoro će završiti u zatvoru..
Film jednog od najvećih talijanskih redatelja, Vittoria De Sice, predstavnika tamošnjeg filmskog pravca, neorealizma. De Sica je uz ovaj režirao brojne filmske klasike, između ostalih I dobitnike Oscara, filmove Kradljivci bicikala te Vrt Finzi Continijevih.
Čistači cipela- Wikipedia
Shoeshine (Sciuscia) – IMDb
Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža
Čistači cipela (Sciuscià, 1946), Italija, c/b, 93min, Società Cooperativa Alfa Cinematografica, r.: Vittorio De Sica, sc.: Cesare Zavattini, Sergio Amidei, Adolfe Franci, C. G. Viola, df.: Archise Brizzi, glazba: Alessandro Cicognini, ul.: Rinaldo Smordoni (Giuseppe Filippuci), Franco Interlenghi (Pasquale Maggi), Aniello Mele (Raffaele), Bruno Ortensi (Arcangeli), Emilio Cigoli (Staffera), Angelo D’Amico (Sicilijanac).
Rimski čistači cipela Giuseppe i Pasquale žele kupiti bijeloga konja pa se upleću u šverc, zbog kojega će dospjeti u maloljetnički zatvor. Stariji Pasquale uvijek štiti Giuseppea, pa misleći da mu pomaže, odaje Giuseppeova brata, čime okončava njihovo prijateljstvo. Kada Giuseppe i Arcangeli pobjegnu iz zatvora, Pasquale pomaže policiji u potjeri.
Prvo ostvarenje utjecajne De Sicine serije neorealist. filmova hvaljeno je zbog suptilne režije te scenografskih, glum. i snimateljskih dostignuća, a osobito su cijenjene scene prikaza svakodnevnoga života gradske sirotinje te stanja u zatvoru. Isticani su i opća atmosfera filma te autorov stil i odmjeren osjećaj za humor, kao i prelamanje društv. pritisaka kroz sudbine likova, premda su neke scene (npr. finale) katkada ocjenjivane neuvjerljivima. Dječaci koji postaju kriminalci zapravo su nevine žrtve rata i siromaštva – društvo je izdalo njih pa oni izdaju društvo, ali i jedan drugoga. Komerc. uspjeh filma potpomogao je daljnji razvoj De Sicine red. karijere. Film je osvojio posebnog Oscara 1947., a nominiran je za najbolji scenarij. Izvorni tal. naslov nastao je prema iskrivljenom izgovoru engl. kolokvijalne riječi shoeshine (»čistiti cipele«), kojim su tal. dječaci u ratom poharanoj Italiji vabili amer. vojnike.
….
De Sica, Vittorio, tal. glumac i redatelj (Sora, 1901 – Neuilly-sur-Seine, 1974). Odrastao u Napulju, 1920-ih otpočinje kaz. glumačku karijeru, od 1923. u družini rus. glumice Tatjane Pavlove. Od 1931. redovito nastupa na filmu, gdje afirmaciju stječe ulogama u filmovima tzv. »bijelih telefona« (salonske melodrame i komedije). Njima, npr. Gospodin Max M. Camerinija (1937), Grješnica A. Palermija (1940), Manon Lescaut C. Gallonea (1940) postaje jedan od najpopularnijih tal. glumaca. Nezadovoljan stereotipnim ulogama koje mu se nude, 1940. počinje režirati (prvi film Grimizne ruže). Prijelomni je događaj njegova stvaralaštva susret sa scenaristom C. Zavattinijem, s kojim prvi put surađuje na petom filmu – Djeca nas gledaju (1943). Ovaj kreativni tandem 1946–52. snima četiri remek-djela koja se smatraju vrhunskim izdancima neorealizma. To su → Čistači cipela (počasni Oscar za film na stranom jeziku), → Kradljivci bicikla (drugi Oscar), → Čudo u Milanu (Zlatna palma) i → Umberto D. Scenarist Zavattini u tim je filmovima primijenio svoje poetičke zamisli o filmu kao realist. prozoru u zbilju, kao i dramaturgiju tzv. nađene priče, koja postaje normativna za neorealizam. Te filmove obilježava zanimanje za likove iz svakodnevice, miješanje sentimentalnog i humornog, snimanje na lokacijama, rad s naturščicima te implicitno kršćanski humanizam. Proces evolucije neorealizma konačno je dovršen u Umbertu D, djelu o siromašnom umirovljeniku kojem je jedini smisao života njegov psić. Usredotočen na psihologiju jednog junaka, taj se film katkad smatra prijelazom prema tzv. neorealizmu duše. Od pol. 1950-ih De Sica se razilazi sa Zavattinijem i napušta neorealistički model, uz jednu iznimku (Krov, 1955). Suočen s financ. problemima, opet počinje glumiti, npr. u seriji Kruh, ljubav i… L. Comencinija (1953–54) te, osobito uspjelo, kao rafinirani diplomat u → Madame de… i prevarant koji prerasta u heroja u → Generalu Della Rovere, režira amer. koprodukcije (Stanica Termini, 1953), komercijalno uspješno Napuljsko zlato (1954), potom naizmjenice, uspješne komedije (omnibus Jučer danas sutra, 1963., treći Oscar; Brak na talijanski način, 1964) i ambicioznije literarne adaptacije npr. Ciociara (1960), po A. Moraviji, Vrt Finzi Continijevih (1971), po P. Bassaniju (četvrti Oscar). Premda su pojedini od tih filmova bili veliki hitovi, a dva nagrađena i Oscarom, kritika mu sve učestalije niječe važnost. Poveden činjenicom da su njegovi filmovi nakon razlaza sa Zavattinijem eklektični i preakademski, dio kritike počinje Zavattiniju pripisivati gl. zaslugu za četiri neorealistička remek-djela, čemu se pak ostatak struke protivi. Neovisno o takvim proturječnim ocjenama, De Sica ulazi u povijest filma kao najreprezentativniji redatelj neorealizma. Uz F. Fellinija jedini svj. redatelj čija su četiri filma nagrađena Oscarima za film na stranom jeziku, vlastitom je poetikom bitno oblikovao identitet tal. filma. Ostali važniji filmovi (kao redatelj): Vrata neba (1944), Posljednji sud (1961), Putovanje (1974).
J. Pavičić
[tekstovi preuzeti iz Filmskog leksikona Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža: Čistači cipela i Vittorio De Sica]
[izvor informacije Discovery Film, Filmski leksikon, YouTube i IMDb]
