NMS – Vodstvo po izložbi ‘Zgodovinske in umetnostne zbirke’ – Dr. Mateja Kos ‘Moda, okus in oblikovanje nekoč’ [Osvrt Vendi Jukić Buča]

Narodni muzej Slovenije, u sklopu edukacijskih programa, redovito organizira javna vodstva. Prvo vodstvo u mjesecu ožujku održano je na Dan žena, u petak 8. ožujka 2013. u 17 sati u Narodnom muzeju Slovenije – Metelkova. Voditeljica je bila doc. dr. Mateja Kos, strukovnjakinja za staklo, keramiku, slike i skulpture Oddelka za zgodovino in uporabno umetnost (Odjel za povijest i primijenjenu umjetnost). Vodstvo/predavanje imalo je naslov ‘Vsake oči imajo svojega malarja – Moda, okus in oblikovanje nekoč’, u hrvatskom prijevodu: ‘Svake oči imaju svoga motritelja  – Moda, ukus i oblikovanje nekada’.

Dr. Mateja Kos pripremila je izuzetno zanimljivo i široj publici prilagođeno predavanje koje je osobito relevantno za one koje zanima i prošlost, kao dimenzija vremena i kulture te forma, kao njihov atribut. Na studiju Modnog dizajna (Narovoslovnotehnička fakulteta Univerze v Ljubljani) kolegij Razvoj oblačil (Razvoj odjeće) obuhvaća povijest oblačenja od prapovijesti do danas,  a kao diplomirani arheolog i ujedno studentica modnog dizajna, ovo vodstvo omogućilo mi je povezivanje gradiva kolegija s muzejskim izlošcima, slikama i kostimima.

Na samom početku vodstva dr. Kos objasila je ključne pojmove: ‘okus’ i ‘moda’. Slovenska riječi ‘okus’ objedinjuje hrvatske riječi ‘okus’ i ‘ukus’. Slovenski, kao i hrvatski, ‘okus’ proizlazi iz kulinaričkog rječnika, a odnosi se na jedno od osjetila, ali u slovenskom jeziku obuhvaća i pojam ‘ukusa’ u oblačenju, modi, stanovanju, frizuri… Okus (ukus) odnosi se na individualno, ono o ‘čemu se ne raspravlja’. Modu, s druge strane, određuju skupine definirajući ‘pravila’ koja traju određeno vrijeme, stoga moda nije individualna, već omogućuje individuama konzumiranje produkata istih ili sličnih karakteristika, pokušavajući na taj način izraziti pripadnost određenoj skupini sličnog ukusa.

Predavanje smo započeli na drugom katu NMS – Metelkova, u izložbenoj prostoriji 17. st.

Smatra se kako su Španjolci, karakterističnim stilom oblačenja, sredinom 16. st. ‘lansirali’ prvu modu. Najupečatljiviji odjevni dio svakako je bijeli, namreškani ovratnik, tzv. ‘mlinsko kolo’. Zanimljiv podatak odnosi se na to da je u to vrijeme počela rasti svijest o kupalištima kao ‘rasadnicima bolesti’, što je uvjetovalo prestanak njihovog korištenja, a umjesto kupanja općenito, u to je vrijeme bilo dovoljno imati oprano lice i ruke te čisti, snježno bijeli ovratnik i manžete.

Tipična muška moda kasnog 17. i početka 18. st. uprizorena je na portretu kranjskog plemića – rukavi s rasporima kroz koje se vidi bijela košulja, duga kosa. Prema haljini prikazanoj na portretu Ane Zofije Šlezijske izrađena je njena replika izložena u stalnoj zbirki.

Povijesni izvori iz vremena gotike, kao i ostavinski inventari, svjedoče o izuzetnoj vrijednosti odjeće i samog materijala od kojeg je bila izrađena. Kada bi bogati čovjek (vladar, plemić..) preminuo, popisivao bi mu se imetak koji bi obuhvaćao i odjeću, koja se smatrala vrijednom i dragocjenom. Ona bi se nasljeđivala ili donirala crkvi gdje bi se preradila u tekstil, plašteve i druge tkanine. Najvredniji je, u svakom slučaju, bio materijal, te bi se odjeća krpala i zakrpavala, odnosno, redizajnirala u skladu s aktualnom modom.

Dr. Kos je spomenula još nekoliko zanimljivih podatkaka. Piranski registar postolara iz 1307. godine spominje kakve su se sve vrste cipela izrađivale – čizme različitih veličina, s remenima (…) te  posebne slovenske cipele, čiji izgled danas nije poznat. Drugi podatak odnosi se na činjenicu da se krajem 14. st., u vrijeme kada su se krojačice privatno pozivale kako bi izradile odjeću po mjeri, na području Ptuja na sajmovima prodavala već izrađena odjeća.

1510. godne car Maksimilijan I. propisao je ‘oblačilni red’ – najviše plemstvo moglo je nositi sve materijale, plemići nisu smjeli nositi samo određene rijetke dragocjenosti, poput hermelina, a građani nisu smjeli nositi ono što je zabranjeno plemićima te svilu, osim na prslucima. Seljanima je uskraćeno sve osim prsluka i manica s naramenicama.

U 19. stoljeću razvijena je tehnika tiskanja na pamuku, a iskopavanja Pompeja i Herculaneuma pridonijela su razvoju mode bijelog pamučnog muslina (kao inspiracija antičke mode). U to vrijeme pripadnice viših slojeva nosile su odjeću prerezanu ispod prsiju, s visokim pojasom. S obzirom na veliku dostupnost novog materijala, istu formu počinju nositi niži slojevi te služavke. Jedina razlika bila je u tome što su dame sebi mogle priuštiti vezane detalje i bolju kvalitetu izrade. S obzirom da je razlika u slojevima morala biti očigledna, razvijaju se  uniforme za služavke.

Ovime je bio završen dio vodstva o modi u oblačenju. Osvrnuli smo se još na kostim Alana Hranitelja, dar autora NMS-u, kao skulpturi i simbolu u oblačenju, modi i kostimografiji.

U prostoru Zbirke keramike Povijesne i umjetničke zbirke upoznali smo se i s izlošcima od porcelana.

Od 18. st. porcelan iz Kine i Japana postaje izuzetno popularan. 1708. godine Ehrenfried  Walther of Tschirnhaus razvija prvi europski porcelan u Meissenu, čija proizvodnja i prodaja započinje 1710. god.

Slovenski barun Žiga (Sigismundus) Zois pl. Edelstein, prosvjetitelj, gospodarstvenik, mecena i mineralog počinje proizvoditi englesku tzv. beloprstenu keramiku, koja je bila jeftinija od ručno rađene te dostupna široj javnosti. Glinokop se nalazio nad Selcami u Selškoj dolini. Industrijsku proizvodnju keramičkih proizvoda omogućila je tehnika ulijevanjem u kalupe. Industrijalizacijom dolazi do standardizacije oblika te se počinje razvijati izraz dizajner. U 2. pol. 18. st. dizajneri tekstila nazivali su se dekorateri, te modelari, primjerice, keramike.

 

U vremenu funkcionalizma počinju se izrađivati kič proizvodi koji postaju izuzetno popularni. Jedan primjer keramičke stolice iz kraja 19 st. čuva se u ovoj zbirci.

Dr. Kos odvela nas je u posljednju prostoriju s dugim redom drvenih stolica. Napomenula je kako od 17. st. namještaj koji je izrađen bez ukrasa, dobiva ukras iz samog oblika, poput stolice br. 14. koja se i danas upotrebljava, a  izrađena je od različitih materijala, poput lijevanog željeza ili kartona.

Dojmljiv posjet Muzeju koji pokazuje da je stručno i auditoriju prilagođeno vodstvo ključno u adekvatnoj percepciji vrijednog muzejskog fundusa.

Zahvaljujem Narodnom muzeju Slovenije na dozvoli fotografiranja.