Ana Karenjina
Anna Karenina (2012.)
Universal Pictures, 2012.
Trajanje: 129 minute
Zvuk: Datasat | Dolby Digital
Format: 2,35:1
Color: Color
Redatelj: Joe Wright
Glume: Keira Knightley, Jude Law, Aaron Taylor-Johnson, Matthew Macfadyen, Eric MacLennan, Kelly Macdonald, Theo Morrissey, Cecily Morrissey, Freya Galpin, Octavia Morrissey, Beatrice Morrissey, Marine Battier, Guro Nagelhus Schia, Aruhan Galieva, Emily Watson
Ana Karenjina – Movie Site
Anna Karenina – IMDb
- Prizor iz filma ‘Ana Karenjina’
Glavni lik ove filmske ‘Ane Karenjine’ gotovo je njezin muž, strpljiv, suzdržan, naoko krut i konvencionalan, ali zapravo privlačno odan i zaljubljen u svoju ženu (zar to nije teže nego zaljubiti se u neku drugu?) gospodin Karenjin, u formi neodoljivo neprivlačnog Judea Lawa, koji u ovoj interpretaciji Tolstoja u carskoj Rusiji popušta svojoj ženi kao rijetko koji papučar našega vremena. Svatko tko je pročitao Anu Karenjinu (ili ne priznaje da je nije pročitao) priznat će da je u ovom filmu prikazana više kao žrtva svoje nekompromisne prirode, nego slomljena od nedozvoljene ljubavi. Ona sama sebe analizira i, u negativnim trenucima, opisuje kao drugu osobu. Ona izaziva sudbinu i u manje trpeljivoj okolini stradala bi prije nego bi stradala vlastitom odlukom. Zamjetna je količina nekonvencionalnosti koju Ani tolerira visoko rusko društvo, uključivo i one koji je izbjegavaju ili sankcioniraju njeno ponašanje. U knjizi Ana je bespomoćna, a ovdje je borbena žena koja traži žensku emancipaciju i koja traži sve što joj treba, ne pristajući (bar ne realizirajući) razumne kompromise. Što se karaktera tiče, odnosno izmijenjenih karaktera likova u odnosu na knjigu, spomenimo i Vronskog, koji pokazuje manje znakova zamora i nijedan znak odustajanja od veze koja kompromitira one vrijednosti do kojih bi mu trebalo biti stalo, prema onome kako je (u početku) predstavljen. On je, na neki način, bolji nego ga prvi kadrovi naznačuju, ali Ani nije dovoljno da njegova ljubav ne posustaje, ona se ne može pomiriti s mirovanjem, već divljanjem ljubavi. Keira Knightly ostvaruje tu sliku žene koja ne pristaje na kompromise i koju ne mogu zadovoljiti tuđi kompromisi, izazivajući manje empatije od originala. Emily Watson dobila je blijedu i neučinkovitu ulogu koja ne može isključiti preljubnicu iz obiteljskog gnijezda.
To je što se ‘pomicanja’ karaktera glavnih likova tiče. Ali ono što Joe Wright čini filmskom (to jest kazališno-filmskom) adaptacijom Tolstojeva djela još je slobodnije. Umjesto da vjerno prati radnju i samo je kostimira, on poznato literarno djelo dramatizira i postavlja kao predstavu koju izmjenjuje filmom. Wright prožima filmske i kazališne dionice, koristeći i jedne i druge efekte, povezujući u karuselni vrtlog događaje i glumce na sceni (koji su ujedno filmski glumci), otkrivajući kulise i ulazeći u dubinu scenografije kao konstrukcije jedrenjaka kojim upravlja kao kapetan po olujnom moru. Izmjenjivanje scena na pozornici i plain air scena nepredvidljivo je i organičko, sloboda prikaza Tolstojeve ‘obiteljske nesreće’ uključuje glazbene scene i parodiju. Majstor kostimiranih filmova po književnim uspješnicama (vidi: Ponos i predrasude) radikalizira svoju filmsku slobodu adaptacije, jer inače, što bi se moglo dobiti od još jednog doslovnog čitanja Tolstojeve Karenjine?
Ada Jukić, ZG 6 3 2013
