Sve što trebaš je ljubav
Den skaldede frisor / Love is all you need (2012.)
Zentropa Productions, 2012.
Trajanje: 116 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Susanne Bier
Glume: Pierce Brosnan, Kim Bodnia, Trine Dyrholm, Paprika Steen, Sebastian Jessen, Stina Ekblad, Molly Blixt Egelind, Bodil Jørgensen, Micky Skeel Hansen, Christiane Schaumburg-Müller, Rikke Louise Andersson, Line Kruse, Birthe Neumann, Philip Zandén, Frederikke Thomassen
Sve što trebaš je ljubav -Facebook
Den skaldede frisor / Love is all you need – IMDb
Prva singlica koju sam kupila bila je ‘All You Need is Love’ i već sam tada znala da to nije istina, jer sam za tu ‘odu ljubavi’ Beatlesa morala potrošiti džeparac. Sjećam se i završnog refrena u kojem se fraza obrće u original naslova filma ‘Love is All You Need’. Uostalom, nije to jedini citat fraze kojom mnogi ljubavni parovi počinju svoju mukotrpnu životnu priču. Naglašavanje važnosti ljubavi u svijetu u kojem se sve može kupiti izražava romantični atribut teze koja suštinski pristaje sapunicama, ali to ne znači da ljubav doista ne može ‘obuzeti’ život i da ljubav ne može biti najvažnija u životu. Ali ono što znamo je da ljubav nije ‘sve što nam je potrebno’ za život i to pokazuju i sapunice koje nekako uspijevaju povezati Pepeljuge i prinčeve u bračne parove s dovoljno sredstava za život.
Ovdje nema govora o sapunici, već je to moderna bajka u kojoj Pepeljuga nije djevojčica koja se razvija u ženu, već žena u zrelim četrdesetim, koja ima djecu i živi u rutinskom civiliziranom braku u kojem ni preljub ne izaziva temperamentne izljeve. Da situacija bude još ozbiljnija (i film izazove dublje emocionalne brazde) žena je izvrgnuta opakoj bolesti i tretmanu čiji neizvjestan ishod pratimo umetnut u ljubavne neizvjesnosti.
- Prizor iz filma ‘Sve što trebaš je ljubav’
‘Sve što trebaš je ljubav’ je film kakav može samo zamisliti žena, osobito žena srednjih godina, koja još nije izgubila eksplicitne privlačne osobine, ali čije unutrašnje vrijednosti (s kojima se mlađe žene ne mogu usporediti) može uočiti samo izbirljiv, sposoban i privlačan muškarac (po mogućnosti, dobrog imovnog stanja), a kojeg (uzaludno) opsjedaju druge (i mlađe) žene. Film je bolji od ovog opisa, iako upravo govori o tome, o zreloj ženi, supruzi i majci, koja prolazi teško životno i bračno iskustvo i svojom blagošću (više nego akcijom ili borbom), dobiva satisfakciju koja uključuje ne samo (novu i neočekivanu) ljubav, već i bajkoviti status u toplokrnvom južnjačkom okruženju. Fini detalji uključuju bjeloputu sjevernjačku (dansku) frizerku (ona nije intelektualka, već obična žena koja misli i govori otvoreno kao intelektualka, sve dok je ne prevladaju emocije) i kozmopolitskog engleskog businessmana (Pierce Brosnan, jedan od zgodnijih Jamesa Bondova) koji u Danskoj vodi tvrtku za uvoz i izvoz voća i povrća, a sam je vlasnik imanja (voćnjak limuna) u Italiji. Ljubav i bračne perspektive u početku se vežu za mladi par (njegov sin i njezina kći) koji se spremaju za vjenčanje u Italiji, ali se nakon različitih peripetija stvar obrne i okrene, pa se ljubav upravi na zrelije (i ‘zaslužnije’) ljude kojima veza više znači jer imaju manje vremena za ‘bez-vezne’ pogreške.
Film vrsne redateljice (Suzanne Bier, dobitnica Oscara za ‘Bolji svijet’, 2010.) vizualnim stilom, metodom i sadržajem nadilazi sapunice koje uspavljuju žudnju za ljubavlju kod onih koji ne pobuđuju ljubav na prvi pogled (to nisu samo žene!). Jer temeljna teza žena (i muškaraca) koji ne izgledaju kao Angelina Jolie (i Brad Pitt) je da postoji nešto što se zove ‘unutrašnja ljepota’ i da je ona važnija od vanjštine i da pravi znalci mogu otkriti tu ljepotu i mogu ih zavoljeti više nego neko lice s naslovnice. To ‘otkrivanje ljepote’ komplimentira više otkrivaču nego otkrivenom, ali se u filmovima obično osoba koja apelira na svoje skrivene vrijednosti ‘zagrije’ za otvoreno privlačnu osobu (umjesto da sama nađe nekoga na kome će primijeniti vlastite principe), pa neke srednjoškolske debeljuce nadaju zagrljaju najpopularnijeg football igrača, a iskompleksirani štreberi žude za navijačicom football tima (zar ne bi bilo jednostavnije da ‘ružna pačad’ otkriju jedno drugo i razviju labuđu vezu?). Ali, da se radi samo o jednostavnim zapletima, gdje bi nam bili filmovi?
‘Love is All You Need’ vidjela sam (nisam povjerovala) na još jednoj od prigodnih (blizina Valentinova) i simpatičnih (duhoviti uvod vezan za temu filma i raspoloženi domjenak nakon projekcije) Discovery-Iskon premijera, koja je održana u utorak 12. veljače u Imax dvorani ZG Arene. Bilo je to ugodno i bilo bi još ugodnije iskustvo da se od autorice filma ‘U boljem svijetu’ ne očekuje više nego žanr (i naslov) filma mogu dati. Ali sve što se moglo dati u tom okviru, dato je. Odlična podjela uloga u kojoj se, uz holivudskog zvjezdana (Brosnan), ističe samozatajna protagonistica (Trine Dyrholm) u tri promišljene haljine, pa Kim Bodnia (u odbojnoj ulozi nevjernoga muža), pa Molly Blixt Egeland kao njihova kćerka Astrid, botičelijevske proljetne figure i renesansnog profila, te (znakovito) Paprika Steen u ulozi nametljive rođakinje koja je i sama (u srednjim godinama i razvedena majka problematičnog djeteta), pretendentica na dobitnu bajku o ljubavi i braku.Pretjeranom reakcijom na njeno nastojanje da se izbori za ‘svoju vezu’ (pretjeranom u odnosu na atmosferu tolerancije grešaka u ponašanju drugih sudionika), ona postaje najveća gubitnica filma, iako neki mlađi sudionici svadbene skupine izgube bračnu iluziju. Ali činjenica da je Benedikte sličnih karakteristika kao favorizirana Ida (godine, nezadovoljstvo bračnim partnerom, uz još veće roditeljske probleme) naglašava njezin poraz i upozorava kategoriju kandidatkinja za zasluženu porciju ljubavne bajke na to kako je potrebno biti diskretna i nepoduzetna kad ti je stalo do muške pažnje. Tek kad ih odbiješ ili na njih ne obraćaš pažnju, idealni muškarci se zainteresiraju za tebe, zato strpljenja, a nikako poduzetnosti!
Da ne bi izgledalo da iznosim više primjedbi nego pohvala filmu, što mi nije namjera, ističem ono u čemu se može uživati, primjerice, scene iz danske civilizacijske idile i talijanskog Juga na kojem su priroda i ostaci antičke povijesti amalgamirani u fotogenične prizore. Jadranska modrina mora, simetrična fasada vile okružene stablima limuna (za koji saznamo da je nastao iz naranče!), žutilo plodova u skladu s trijumfalnom haljinom protagonistice (kojoj pristaje i crvena boja), ugodna atmosfera na radnim mjestima (na to smo već zaboravili), prisan odnos posluge i vlasnika nekretnina (vidi Patricka i talijanske mladiće). U kategoriju civilizacijskog prevladavanja prirodnih bijesnih reakcija spada i odnos društva prema preljubnici kao uljezu na obiteljskoj svečanosti. Sve je to moguće jer se radi o potomcima Vikinga (koji su se dovoljno ‘nadivljali’), pa sad mogu tolerirati i ono što bi druge navelo na ljutnju ili agresiju. Svi ti elementi u priči koja sadrži očekivane stereotipe ljubavne priče čine tu priču osobnom, slikovitom i lako gledljivom, kao da je Suzanne Bier, koja je Oscara dobila za posve autohtonu priču, odlučila pokazati kako zna oblikovati i tipičnu (holivudsku) romantičnu komediju. Pogledajmo romansu Suzanne Bier na EU način u kinu, a iza toga ćemo još više uživati ‘U boljem svijetu’.
Ljubljana,14.02.2013., Ada Jukić
