Jadnici
Les Miserables (2012.)
Working Title Films, 2012.
Trajanje: 158 min.
Format: 1,85:1
Zvuk: Dolby Digital | Datasat | SDDS
Redatelj: Tom Hooper
Glume: Hugh Jackman, Russell Crowe, Anne Hathaway, Amanda Seyfried, Sacha Baron Cohen, Helena Bonham Carter, Eddie Redmayne, Aaron Tveit, Samantha Barks, Daniel Huttlestone, Cavin Cornwall, Josef Altin, Dave Hawley, Adam Jones, John Barr, Isabelle Allen
Jadnici – Movie Site
Les Miserables – Movie Site
Kako izgleda revolucija u visokobudžetnom aranžmanu filmskog studija opisao je (zapravo, opjevao) musical ‘Jadnici’ nastao po istoimenom romanu francuskog romantičara, romanopisca, pjesnika, esejista, dramaturga i aktivista za ljudska prava Victora Hugoa (1802. – 1885.). Popularni ‘Jadnici’ doživjeli su brojne ekranizacije, a najnovija filmska već je provjerena kao musical na Broadwayskim daskama. A sve što se isplati u kazalištu, može se još više iskoristiti a filmskom box officeu. Uz odličan glumački casting filmu se primiču osam Oscara, samo je pitanje koliko su Akademijini glasači privrženi strujanjima u europskom filmu,u što spadaju ‘Jadnici’ kao produkt britanske kinematografije. Priča je poznata iz literature, filmskih obrada i povijesti. Početak je 19. stoljeća, i tko god se tuži na današnje uvjete života, mogao bi ga usporediti s teškoćama raspada feudalizma i borbe za ‘prvobitna prava’ kapitalizma. U Francuskoj vlada opća bijeda i rigorozan upravni režim, za najmanji prijestup dobivaju se najteže zatvorske kazne. Zatvorenik Jean Valjean (Hugh Jackman) nakon devetnaest godina robijanja (zbog krađe komada kruha) dobiva uvjetnu slobodu i kojoj nema uvjete za rad i život. Kada mu jedan svećenik pomogne, jadnik ga pokuša pokrasti, a svećenik i tada daje podršku. Ova dobrota iz temelja će promijeniti Jeana Valjeana njegov odnos prema ljudima i svijetu, napose prema policijskom inspektoru Javertu (Russell Crowe) koji ga neprestano progoni …
- Prizor iz filma ‘Jadnici’
Vremensko žarište filma (kao i romana) odnosi se na 1832. godinu, kada započinje (poslije slavne 1789.) još jedna revolucija zbog masovne obespravljenosti, bijede i gladi. Jean Valjean je u tom okruženju (na bazi svećenikove donacije) situiran kao gradonačelnik i poduzetnik (koji se ne ističe u osiguravanju povoljnih uvjeta rada svojih zaposlenica, ali im omogućuje životni minimum). Stjecajem oklonosti nosilac lokalne vlasti postat će sudionikom revolucionarnih kretanja, spašavajući mladog revolucionara u kojeg je zaljubljena njegova posvojena kćerka Cosette (Amanda Seyfried). Ne treba naglašavati kako revolucija nije uspjela realizirati svoje ciljeve, jer vlast je (i u ono vrijeme) imala efikasne mehanizme kako bi to spriječila, a uzaludne žrtve dobivaju svoju literarnu i filmsku ulogu. Ako je u prikazu poraza romantičnih boraca za narodna prava prikrivena poruka filma kako svaka narodna revolucija već u korijenu nema šansu za uspjeh, to nije presudno, jer tu poruku daje povijest, a ovdje se ipak radi o glazbenom filmu (s odličnom kostimografijom i scenografijom) i uz autentične pjevačke izvedbe glumaca. Treba spomenuti da glazbeni brojevi nisu savršeno izvedeni u studijskim uvjetima, već su snimani u pravilu na setu, što, u odnosu na romantičnu potku sadržaja, daje određenu dozu ‘uvjerljivosti’ u ono što se prikazuje. Tako kao temeljno obilježje ili kuriozitet ovog musicala možemo čuti kako, primjerice, Hugh Jackman (vidi Vukodlaka) zvuči kao glavni Jadnik ili Russell Crowe (sjeti se Gladijatora) kao fanatični instrument represivnog režima, a u najdinamičnijim glazbenim i vizualnim dionicama zločesti duo Helene Bonham Carter i Sacha Baron Cohen, kao neodoljivi pokvarenjaci svoga vremena.
Najviše pohvala filmskih kritičara dobila je (proračunato sentimentalizirana) Anne Hathaway, u ulozi žene koja skršena bijedom postaje prostitutka da bi prehranila svoje dijete. Redatelj Tom Hooper oduševio je svojim prethodnim filmom ‘Kraljev govor’ (2010.) kojim je osvojio najvažnije Oscare. Uz ovu autorsku reputaciju i s vrhunskom glumačkom ekipom konačni rezultat muzikalnih ‘Jadnika’ je dobar, ali ne oduševljava. Film ostvaruje nekoliko izuzetnih efekata, glazbenih brojeva i scena, ali opći dojam narušava neujednačenost redateljskog pristupa, skokovi od romantičnog, sentimentalnog i idealiziranog prikaza nekih likova i situacija do ironije i groteske, hiperrealističke i naturalističke interpretacije, kao da je Hooper pomiješao Hugoa s Balzakom i Zolom. Primjedba na neujednačenost ne odnosi se na vizualni prikaz stvarnosti (krajnosti od stilizacije i gotovo animacije do dokumentarističke jasnoće snimke masovnih uličnih scena), već na idealizaciju ili karikiranje karaktera. Monumentalna dužina filma služi kao podloga za nekoliko ‘vrhunaca radnje’, pa se oni koji nisu čitali roman mogu izgubiti u procjeni ‘kad će filmu doći kraj’. U svakom slučaju, europski blockbuster po američkoj partituri vrijedi pogledati i poslušati, osobito u uzbudljivo pred-oskarsko vrijeme.
Zagreb, 27.01.2013., Ada i Robert Jukić
