Nikad nije jednostavan život onima koji su drugačiji. Neki od rođenja imaju neki znamen koji ih definira od najranije dobi, a neki su jednostavno drugačiji, ne dobrodošli u vlastitoj sredini. Neki možda i nisu drugačiji, ali životne okolnosti i borba za goli život ih natjeraju na bijeg.
György Pálfi, mađarski redatelj, poznat po svojem originalnom radu, sa svojim filmom, ‘Kokoš’, ponovo je na Zagreb Film Festivalu, ovaj put u sklopu Mreža festivala Jadranske regije. Prije točno dvadeset godina, sa svojim filmom ‘Taxidermia’, sudjelovao je u glavnom natjecateljskom programu dugometražnog filma. Glavna protagonistkinja ovoga filma je, kao i što naslov sugerira, kokoš. Našu junakinju pratimo, u impresivno režiranoj sceni, od trenutka dok je bila jaje pa sve do njenog izleganja, s njenom braćom i sestrama. Vrlo brzo shvaćamo da se naš, još pilić, nalazi na peradarskoj farmi, gdje prolazi probir i pripremu za dalje, ali i da je crnjeg krzna od ostalih pilića. Uskoro vidimo, sad već kokoš, koju jedan od radnika unosi u svoj kamionet i objašnjava kolegi da gazda ovu koku ne želi, ali da je on nosi kući jer će njegova žena od nje napraviti ukusnu pileću juhu.

Fotografiju ustupio TMDB
Dok ljubitelj pilećih juha toči gorivo na benzinskoj pumpi, kokoš pobjegne kroz otvoreni prozor. Prvu noć našoj kokoši slijedi epska bitka za preživljavanje dok je naganja lisica oko pumpe i po trgovini u sklopu iste. Uskoro kokoš, nakon uspješnog bijega od lisice i izbjegavanja sukoba prosvjednika i policije, zgrabi pas i odnesu ju svojem gazdi na pomalo zapušteno imanje, na kojem se nekada nalazio riblji restoran. Gazda se pobrinuo da kokoš zacijeli od psećeg ugriza i nakon što je prizdravila, stavi ju u kavez s drugim kokošima koje su – drugačije sorte. Odmah je doživjela neprihvaćanje ostalih kokoši, ali utjehu je našla u tome što je prateći pijevca, pronašla način za bijeg iz kaveza. Ali gazda ju stalno vraća u kavez i odnosi jaja što je izlegla, što našoj koki baš i nije drago. Usporedno pratim i gazdu koji živi na imanju, s kćerkom i ne baš najpoštenijim zetom koji se bavi krijumčarenjem svega, pa i izbjeglica koje čamcem dolaze u grčku. Njih dvoje imaju i malenu kćerku.
Ovakav splet suživota, kokoši s ljudima, rezultira do kraja filma s nizom avantura, od kojih neke završavaju tragično. Ali dogodi se i ljubav koja na neki čudan način završi sa zasnivanjem obitelji. Film pomalo Tatijevske atmosfere, bez puno teksta i teško odredivog žanra odlično je snimio Giorgos Karvelas. Réka Lemhényi je u montaži radila toliko dobre rezove, da su ona, Karvales i redatelj György Pálfi, uspjeli postići da mi kao gledatelji mislimo da znamo što kokoška u nekim trenutcima misli, gradeći njenom liku osobnost. Ne smijemo zaboraviti ni trud koji su uložile Eszti, Szandi, Feri, Enci, Eti, Eniko, Nora, and Anett, koje su zajedno utjelovile glavnu junakinju, filma koji ima puno alegorija, ali čini se primarno govori o u sudbini emigranata.
Kokošja Odiseja u ovom filmu, u konačnici, više nam govori o ljudima, nego li o kokošima. Svijet koji vidimo kroz kokošje oči, iako je ona samo životinja, prikazuje nam da su u onom najgorem smislu, najveće životinje ljudi.
Darko Pleša
Zagreb, 14.11.2026.










