Točan odgovor koliko vremena treba da se dijete izliječi od neke traume, a s kojim se izgleda složila većina stručnjaka s tog područja, ne postoji. Ja kao laik rekao bi da se na kraju sve svede kad je dijete u nekoj dobi, većinom bi to bilo u koliko toliko odraslijoj dobi, sposobno samo se suočiti s tim. Beth de Araújo, redateljica filma ‘Josephine’, se očigledno slaže s tim. Svoj drugi dugometražni igrani film, koji je snimila kad je zašla u četrdesete, temelji na situaciji koja se njoj dogodila kad je imala osam godina.

Na početku filma vidimo, reklo bi se negdje ujutro, oca Damiena i kćerku Josephine kako idu u park odjeveni u sportsku opremu s obilježjima engleskog Nogometnog kluba Liverpool i s loptom za nogomet ili kako bi rekli junaci našeg filma, s loptom za soccer. Ovaj put kreću ranije nego inače jer Damien nije više mogao gledati utakmicu iz engleske jer je Liverpool loše igrao (najvjerojatnije se radi o sezoni 93/94 koju je Liverpool završio osmi). Josephine još djetinje razigrana pobjegne i sakrije se od oca. Sakrivena od oca, postane svjedok silovanja. Kad je Damien napokon nađe, on pojuri za počiniteljem koji mu pobjegne, ali Damien pozove policiju koja uz njegovu pomoć uhvati počinitelja. Žrtva, pretpostavljamo, od sramote i straha od sučeljavanja odustane od tužbe, pa državni tužitelj (ili okružni tužitelj, nisam siguran) kao jedinog svjedoka ima samo Josephine. I tu zapravo kreće film.

Fotografiju ustupio TMDB

Može li se osmogodišnje dijete nositi s tim? Mogu li se roditelji nositi s tim? Film u tom trenutku prelazi u psihološku dramu, na momente poprilično jezivu, i rekao bi da je to najbolji dio filma. Trauma suptilno i podmuklo ulazi u život ove obitelji. Prema kraju film odlazi prema obiteljskoj drami i donekle sudskoj. Otkriće filma je svakako Mason Reeves, osmogodišnja glumica, koja je utjelovila Josephine. Osim dobre glume, u oči upada i sličnost između redateljice Beth de Araújo i Mason Reeves (osim na slici koju Beth de Araújo ima kao profilnu na IMDB). U ulozi oca našao se Channing Tatum, hollywoodska zvijezda koja izgleda sve više bira zanimljivije filmove, i to ispred Blockbustera. On uz svoje standardne glumačke manire, uspijeva pronaći i one slojeve koje ova uloga zahtijeva. U ulozi majke, sa zadatkom da drži vodu iznad glave cijele obitelji dobro plovi engleska glumica Gemma Chan. Philip Ettinger, koji glumi silovatelja, sa svojim izgledom običnog čovjeka iz susjedstva, koji je i pomalo bezličan, uspijeva u gledateljima izazvati lagani osjećaj tjeskobe. Iako je Beth De Arujo, koja je i scenaristica filma, neke stvari promijenila i prilagodila, neke je stvari ostavila točno onako kako ih se sjeća. Za odjeću koju silovatelj nosi, potrudila se da bude što sličnija njenom sjećanju.

Od početka godine i pobjede na Sundance Film Festivalu, film je sudjelovao na nizu festivala, gdje je nerijetko dobivao i nagrade. I s festivala u Zagrebu odnosi glavnu nagradu, Zlatna kolica. Bit će zanimljivo hoće li i u sezoni glavnih nagrada film dobiti i pokoju nominaciju, jer najčešće filmovi koji su cijelu godinu prisutni, iz nekog razloga budu pomalo diskriminirani u korist filmova koji se pojavljuju u drugom dijelu godine.

‘Josephine’ je film koji progovara o važnoj temi. On naravno ne daje odgovore, ali daje pitanja koja mogu pomoći osobama koje se nađu u sličnim situacijama. Nikada nije sramota potražiti pomoć.

Darko Pleša
Zagreb, 15.11.2016.