‘Daleko zrcalo, Zlosretno XIV stoljeće’ (A Distant Mirror, The Calamitous 14th Century, Penguin Books 1978) naslov je znamenite knjige Barbare W. Tuchman koji sažima atribut stoljeća u kojem se odvija radnja ovog filma. Radi se, zapravo, o drugoj polovici ‘trecenta’, preciznije 1381. godini, kada se, gotovo u finalu, našlo vremena za još nevolja koje su učvrstile strašnu sliku toga vremena. Film prikazuje seljačku bunu u Engleskoj, za vladavine mladoga Rikarda II, ali društvena previranja su zahvatila cijelu Europu, iscrpljenu kugom i ratovima, o čemu B.W. Tuchman piše u svom opsežnom djelu.
O tom razdoblju postoje i druge predodžbe, napose u povijesti umjetnosti, po kojima se već naziru promjene koje će prevladati srednjovjekovne konvencije u živahnu gotiku na putu renesansi, ali za većinu suvremenika podložnih prevrtljivim kraljevima i častohlepnim vojskovođama uz epidemije i rizike gladi, nije moglo biti bolje od srednjovjekovnog mraka. U najboljoj ulozi, XIV stoljeće može poslužiti kao usporedba s drugim teškim vremenima i tješiti one koji misle da im je sad najteže ili da je najgore prošlo.
Fotografiju ustupio TMDB
Pritisci su postizali superlativne razmjere. Epidemija kuge bila je razornih dimenzija, a ratovi iscrpljujućeg trajanja i posljedica. Ali neposredni povod za Ustanak, bili su porezi, kao rezultat gubitaka u stanovništvu i ekonomiji te neravnomjerne društvene podjele tereta. Seljaci su ogorčeni svojim položajem, ali za to okrivljuju savjetnike mladoga kralja, a njega idealiziraju.
Pratimo rast bunta od lokalizirane iskre obespravljenog pojedinca koji nema što izgubiti do strateške konsolidacije pokreta i formiranja upravljačke strukture, a onda gubljenje konzistentnosti i učinkovitosti, jer seljačke bune u tim (svim) vremenima i društvenim okolnostima moraju propasti, to znamo i iz nama bližih i mlađih pokušaja.
Greengrassov film (i scenarist i redatelj) nastoji na ozbiljnoj povijesnoj rekonstrukciji života triju staleža, spominju se prava imena sudionika i lokacija, uz zahtjevnu kostimografiju i scenografiju, masovne scene, ali određene situacije su izmijenjene, a neki likovi prikazani iz važnije perspektive. Primjerice, Rikardova majka (Katherine Waterstone), kao umirujuća konstanta u filmu, očekuje od svojeg nefunkcionalnog sina vladarsko rasuđivanje (pa čak se u jednoj sceni utječe sjeni (kipu) pokojnog muža da ga na to nadahne). Međutim ratoborni Crni Princ (koji je svojim pohodima Francusku zavio u crno, ali nije po tome ‘dobio ime’), prijestolonasljednik Edvarda III (koji je ostavio toliko potencijalnih nasljednika, da su se međusobno istrebljivali ‘uživo’ i Shakespeareovim dramama do dinastije Tudora), nije imao vladarskog iskustva, jer je umro godinu dana prije svoga dugovječnog oca. Ni casting Rikarda ne odgovara detaljima povijesnim ili dramskim opisima, ali tamnokosi Woody Norman začuđujuće prenosi dimenziju neuračunljivosti i proračunatosti koja će dovesti do tragičnog kraja i njegovih suradnika i protivnika (a konačno i samoga sebe).
Film ocijenjen šesticom na IMDb-u nije najbolje ocijenjen Greengrassov film niti najbolji film snimljen o sličnoj povijesnoj podlozi, ali vrijedi više od impresije jednog (stranog) kritičara koji ga uspoređuje s televizijskom produkcijom. I oni koji znaju kakav je kraj engleskog seljačkog ustanka, film mogu sa zanimanjem gledati u kinu, a kraj ga ipak može iznenaditi optimističnijom naznakom i poveznicom s engleskim legendarnim likom i filmskom franšizom.
Ada Jukić
Zagreb, 08.11.2026.
Informacije o filmu:
Ustanak
The Uprising (2026.)
Redatelj: Paul Greengrass
Glume: Katherine Waterston, Andrew Garfield, Tom Hollander, Cosmo Jarvis, Stephen Dillane, Thomasin McKenzie, Jamie Bell, Woody Norman, Jonny Lee Miller, Stanley Townsend, Sky Yang
Žanr: drama, povijesni
Trajanje: 128 min.
Država: Velika Britanija, Njemačka, SAD
Distribucija: Blitz
Ustanak – Movie Site
The Uprising – IMDb
Film je pogledan u Kaptol Boutique Cinema
