FILMSKE MUTACIJE I KINO KINOTEKA pozivaju u ponedjeljak 5.10.2026. u 20 sati na prvu zvučnu večer japanskog filma atrakcija BIJELA NIT VODOPADA Kenjija Mizoguchija u interpretaciji benshija ICHIRA KATAOKE i pijanistice MAKIJE MATSUMURE
FILMSKE MUTACIJE: U POHVALU BENSHIJA –
PREOZVUČAVANJE JAPANSKOG FILMA ATRAKCIJA
BENSHI ICHIRO KATAOKA + PIJANISTICA MAKIA MATSUMURA
I. KINO KINOTEKA – ZAGREB
5. 10. 2026. u 20:00
KENJI MIZOGUCHI: BIJELA NIT VODOPADA / TAKI NO SHIRAITO 滝の白糸 / THE WATER MAGICIAN, 1933., 98 min
Fotografiju ustupio TMDB – The Water Magician (1933)
II. HOTEL SHERATON
10. 10. 2026. u 13:30
ICHIRO KATAOKA + DAISUKE ITO: KRVOPROLIĆE U TAKADANOBABI / CHIKEMURI TAKADANOBABA 血煙高田馬場 / BLOOD SPLATTERED TAKADANOBABA, 1928., 13 min
UMJETNOST BENSHIJA u sklopu manifestacije DAN JAPANA 2026. u organizaciji VELEPOSLANSTVA JAPANA U HRVATSKOJ
III. MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI – ZAGREB
12. 10. 2026. u 20:00
SHOZO MAKINO: HEROJ JIRAIYA / GOKETSU JIRAIYA 豪傑児雷也 / JIRAIYA THE HERO, 1921., 21 min
TEINOSUKE KINUGASA: STRANICA LUDILA / KURUTTA ICHIPEIJI 狂った一頁 / A PAGE OF MADNESS, 1926., 78 min
Dvadesete FILMSKE MUTACIJE: FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA pozivaju vas na program U POHVALU BENSHIJA za preozvučavanja japanskog filma atrakcija, koji počinje u kinu Kinoteka 5. listopada 2026. jednim od rijetkih sačuvanih filmova Kenjija Mizoguchija iz nijemog razdoblja BIJELA NIT VODOPADA (TAKI NO SHIRAITO) čiji je naslov scensko ime tragičke protagonistice, izvođačice tradicionalne mađioničarske vodene umjetnosti. Film prikazujemo u izvornoj japanskoj scensko-filmskoj formi s benshijem Ichirom Kataokom i pijanisticom Makijom Matsumurom. Naš dugogodišnji umjetnički suradnik Ichiro Kataoka u proteklih je dvadeset godina izveo desetak svojih benshi scenarija na našim programima za kultne filmove japanske kinematografije, a glazbu za ovaj program komponira i izvodi njegova stalna umjetnička suradnica, pijanistica Makia Matsumura.
Benshi ili katsuben su filmski pjesnici iz mraka, izvođači koji uživo tijekom projekcije filma govore svoj izvedbeni script koji čine dijalozi, filmski natpisi, poetski komentari. Njihova umjetnost uključuje pisanje izvedbenog scenarija prema izvornim predlošcima povijesnih benshija i izvedbu za novu formu koja povezuje elemente književne, vizualne, kazališne i vokalne tradicije. Film s benshijem jedna je ranih višemedijskih formi ili heterogenih miješanih medija koje su se razvijale u Japanu početkom filmskog stoljeća.
10. listopada 2026. u 13:30 u Hotelu Sheraton u Zagrebu na manifestaciji DAN JAPANA koju organizira Veleposlanstvo Japana u Hrvatskoj, Ichiro Kataoka i Tanja Vrvilo održat će izvedbeno predavanje o umjetnosti benshija. Ichiro Kataoka interpretirat će sačuvani 13-minutni fragment slapstick chambare Krvoproliće u Takadanobabi / Chikemuri Takada no baba / Blood Splattered Takadanobaba, iz 1928., koju je režirao majstor jidai-gekija Daisuke Ito.
Završna atrakcija 12. listopada 2026. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u 20:00 dvostruki je program u izvedbi benshija Ichira Kataoke i pijanistice Makije Matsumure: sačuvani 21-minutni fragment filma fantastike Shoza Makina Heroj Jiraiya / Goketsu Jiraiya / Jiraiya the Hero iz 1921. i jedini film japanske povijesne filmske avangarde – Stranica ludila / The Page of Madness / Kurutta ichipeiji, 70 min. – koji je Teinosuke Kinugase režirao 1926., prije točno 100 godina.
Ichiro Kataoka diplomirao je na Kazališnom odsjeku Fakulteta za umjetnost Sveučilišta Nihon, s posebnim zanimanjem za glumu i koreografiju scenskih izvedbi, a 2020. je objavio knjigu o povijesti umjetnosti benshija. Jedan je od najuglednijih suvremenih benshi izvođača širokog raspona žanrova i stilova. Njegov repertoar za više od 400 naslova obuhvaća povijesne, suvremene i strane filmove, a autorski i izvedbeni stil povezuje povijesne tehnike filmske naracije i glume te suvremene prakse izvedbene umjetnosti sa zvučnim eksperimentima. Njegova benshi umjetnost omogućuje gledateljima ponovno ozvučavanje specifične povijesne multimedijalne prakse koja se u Japanu razvijala usporedno s različitim filmskim žanrovima i sve do sredine 1930-ih bila dijelom filmskog iskustva.
Makia Matsumura japanska je skladateljica, pijanistica i izvođačica glazbene pratnje uz nijeme filmove, česta suradnica benshija Ichira Kataoke. Rođena je u Tokiju, diplomirala je skladanje na Tokyo University of the Arts, a magistrirala na Juilliard School u New Yorku. S nijemim se filmom počela intenzivnije baviti 2003., kada je otkrila mogućnosti improvizirane klavirske pratnje. Godine 2007. sudjelovala je na prestižnom Pordenone Silent Film Festival Masterclassu, nakon čega je razvila međunarodnu karijeru pijanistice za nijeme filmove. Nastupala je u institucijama kao što su MoMA, Lincoln Center, Smithsonian i American Film Institute, kao i na festivalima u Europi i Japanu.
I. KINO KINOTEKA – ZAGREB
05. 10. 2026. u 20:00
BIJELA NIT VODOPADA / TAKI NO SHIRAITO 滝の白糸 / THE WATER MAGICIAN
Kenji Mizoguchi
1933., c/b, nijemi, 98 min
Film uz izvedbu Ichira Kataoke, benshija – pripovjedača za nijeme filmove i glazbenu pratnju pijanistice Makije Matsumure.
Redatelj: Kenji Mizoguchi
Izvorna priča: Kyoka Izumi
Scenaristi: Yasunaga Higashibojo, Shinji Masuda, Kennosuke Tateoka
Snimatelj: Shigeru Miki
Glume: Takako Irie, Tokihiko Okada, Ichiro Sugai, Koju Murata
Produkcija: Irie Production
Benshi: Ichiro Kataoka
Pijanistica: Makia Matsumura
Sluteći lunarno-vodenu snovitost zvučnih priča kiše i mjeseca, izvorni naslov jednog od ključnih nijemih filmova Kenjija Mizoguchija Bijela nit vodopada umjetničko je ime čarobnice vode, putujuće izvođačice tradicionalne mađioničarske vodene umjetnosti – mizugei u kojoj je voda glavni element scenske iluzije. Iluzionistica Shiraito, pravim imenom Tomo Mizoshima, poznata je po svojoj ljepoti i vodnim majstorijama koje u Mizoguchijevom filmu zrcali svjetlucava rijeka Asano u japanskoj Kanazawi. Nakon sudbinskog susreta s mladim kočijašem samurajskih korijena Kinyom Murakoshijem koji sanja o karijeri pravnika, Shiraito se posvećuje financiranju njegovog studija u Tokiju, a očaj samožrtvovanja je vodi od ljubavi do zločina. Shiraito je prototip Mizoguchijeve tragičke buntovnice, nije samo zvijezda klasičnog izvedbenog spektakla japanske magije ženskog tijela i muškog pogleda, već utjelovljuje protuslovnu fluidnost percepcije Mizoguchijevih filmova.
Mizoguchijeva melodrama snažno potisnutog erosa u stilu nove škole shinpa adaptacija je romana Kyoke Izumija i prvo filmsko djelo o popularnoj junakinji koju utjelovljuje žena, a ne onnagata, glumac ženskih uloga. Glumi je Takako Irie, najpopularnija japanska glumica 1930-ih, ikona moge – moderne djevojke, u prvome filmu njezine produkcijske kuće Irie Productions za koji su redatelj i glumica oblikovali stradanje lika Shiraito prema lutkarskom kazalištu i kabukiju, osobito u scenama ubojstva i suđenja, vrhuncima glumačkog patosa u filmu. Tekuće stanje filma prelijeva se površinama lica, čarolijama filmskog afekta u krupnim planovima, prekrivenog suzama i lunarnim mijenama. Mjesec i voda bijele su niti oniričke katarze između života i smrti, a lirska akrobatika putujuće izvođačice prožeta je Mizoguchijevim razradama ponavljajućih motiva iz kazališne umjetnosti, poput žene/izvođačice kao žrtve, dvostrukog samoubojstva, kružnog putovanja i povratka, trenutka susreta koji životu donosi smisao. Japanska tragedija ukletih ljubavnika povijest je žudnje mlade žene u modernizirajućem Japanu, njezinog samožrtvovanja u težnji da oboje dosegnu društveni uspon, kao stalne Mizoguchijeve teme – risshin shusse iz ženske perspektive koji je protagonistici unatoč zvjezdanom i slobodarskom statusu nedostižan. Preokretni edipski motiv kastriranog ženskog glasa osobito je fascinantan u kontekstu japanskog povijesnog slušanja nijemog filma u interpretaciji filmskih pripovjedača – benshija. Akuzmatični glas filmu i protagonistici Shiraito otkrit ćemo u izvedbi slavnog benshija Ichira Kataoke i glazbenoj pratnji kompozitorice i pijanistice Makije Matsumure. (Tanja Vrvilo)
II. MANIFESTACIJA VELEPOSLANSTVA JAPANA U HRVATSKOJ: DAN JAPANA
HOTEL SHERATON
10. 10. 2026. u 13:30
U POHVALU BENSHIJA
Tanja Vrvilo, izvedbeno predavanje
Ichiro Kataoka, predstavljanje umjetnosti benshija uz projekciju filma
KRVOPROLIĆE U TAKADANOBABI / CHIKEMURI TAKADANOBABA 血煙高田馬場 / BLOOD SPATTERED TAKADANOBABA
Daisuke Ito
1928., c/b, nijemi, 13 min
Redatelj, pripovijest, scenarist: Daisuke Ito
Snimatelj: Hiromitsu Karasawa
Glume: Denjiro Okochi, Enichiro Jitsukawa, Harue Ichikawa, Kan Togi
Produkcija: Nikkatsu Uzumasa
Benshi: Ichiro Kataoka
Yasu, punim imenom Yasubei Nakayama, živi u sirotinjskom kvartu Eda kao ronin, samuraj bez gospodara i uspješno rješava tučnjave u susjedstvu kako bi zaradio za sake. Dana 21. srpnja 1694., nakon još jedne ulične pobjede, vraća se u poprilično pijanom stanju kući gdje ga čeka ujak koji treba pomoć u borbi protiv skupine nečasnih samuraja. Krvoproliće samo što nije počelo, Yasuova komička jurnjava do poprišta pokreće sve koje susreće – svi trče prema Takadanobabi. Yasu zadivljuje svojom filmskom brzinom, gipkim kretnjama i chambara vještinama u događaju koji prethodi njegovu sudjelovanju u legendi o 47 ronina.
Daisuke Ito, majstor povijesnih priča jidai-geki i mačevalačkog žanra chambara, u skladu sa svojim nadimkom ido daisuki – obožava pokret i u sačuvanom fragmentu dugometražnog filma stvara frenetičnu slapstickovsku kinetiku potjere, fizičke karakterizacije likova i slikovne dinamike komedije nonsense u majstorskom srazu s trikovima kamere, posebice ubrzanim kretanjem. Koreografija nestabilnih tijela i filmske slike apsurdno se stabilizira u nezaustavljivom trku junaka i gomile. Komično je u filmovima o samurajima najčešće prepušteno običnim ljudima, ali za razliku od konvencionalnog povijesnog žanra Ito je u svojim filmovima mahom prikazivao marginalizirane, pobunjene ili društveno obespravljene junake. Njegov je jidaigeki zbog toga dobio i izrazitu društvenu i političku dimenziju, osobito u djelima koja se povezuju s keiko eiga – tendencijskim filmovima. Rekonstruirani farsični komad krasi vitalnost i optimizam nestabilne zajednice i same filmske slike, unatoč naslovnom krvoproliću. Yasu, kojeg glumi zvijezda japanskog nijemog filma Denjiro Okochi, simpatičan je momak iz susjedstva i nezaustavljiv filmski nomadski stroj u opijenom kretanju čovjeka-kamere-mača. (Tanja Vrvilo)
III. MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI – ZAGREB
12. 10. 2026. u 20:00
Dvostruki program uz izvedbu Ichira Kataoke, benshija – pripovjedača za nijeme filmove i glazbenu pratnju pijanistice Makije Matsumure.
HEROJ JIRAIYA / GOKETSU JIRAIYA 豪傑児雷也 / JIRAIYA THE HERO
Shozo Makino
1921., c/b, nijemi, 21 min
Redatelj: Shozo Makino
Snimatelj: Minoru Miki
Glume: Matsunosuke Onoe (Jiraiya / Ogata Shuma), Shoen Kataoka (Takasago Yuminosuke), Suminojo Ichikawa (Orochimaru), Kijaku Otani (Tsukikage Gunryo Miyukinosuke), Chosei Kataoka (Tsunade-hime).
Produkcija: Nikkatsu Taishogun Studio
Benshi: Ichiro Kataoka
Pijanistica: Makia Matsumura
Dječak Shuma, koji će postati legendarni ninja Jiraiya, ostajo je bez roditelja nakon ratnih stradanja u Sarashini, pokrajini Shinano, ali ga je spasio i odgojio gospodar dvorca Ogata Hirozumi. Već tada je ulovio monstruma groma Raiju, pa ga zovu Jiraiya: dijete koje je uhvatilo grom. Nakon ubojstva njegova zaštitnika, Shuma kreće na fantastično putovanje kako bi ga osvetio. Besmrtni pustinjak Senso Dojin daruje mu čarobnu tehniku žabe koja mu omogućuje da postane heroj Jiraiya. U montaži atrakcija, vodenih čuda, metamorfoza i nestanaka, Jiraiya savladava neprijatelje uz pomoć djevojke Tsunade koja posjeduje magiju puža i suočava se sa suparnikom Orochimaruom koji se magično preobražava u zmiju.
Jedan od ranih japanskih ninjutsu filmova fantastike “oca japanskog filma” Shoza Makine s najpopularnijim glumcem nijemog razdoblja Matsunosukeom Onoeom unosi obrasce elemenata kabuki izvedbe, popularne kulture i otkrića filmskih trikova. Makino je pionir trik-filma tokusatsu, japanski Méliès, a s Matsunosukeom Onoem je od 1909. do 1926. snimio više od 1000 filmova, najčešće od jedne role. Dvostruke ekspozicije, zaustavljena kamera, životinjska čudovišta i koreografirani pokret pretvaraju tradicionalni repertoar preobrazbe u spektakl filmske domišljatosti. Priča o Jiraiyi pripada dugoj tradiciji japanske fantastične književnosti s poznatim imaginarnim bestijarijem u kome su životinjske preobrazbe nositelji nadnaravnih moći i posrednici između ljudskog i neljudskog svijeta. Središnji motiv transformacije razvija se oko trostrukog odnosa žabe-zmije-puža, cikličke nadmoći bez pobjednika sansukumi. Zasnovan je na Pripovijesti o Jiraiyinoj odvažnosti iz 19. stoljeća te odnosu koji persofinificiraju tri lika: Jiraiya za magiju žabe, Tsunade za magiju puža i Orochimaru za magiju zmije. Makino uprizoruje filmsko dvojstvo preobrazbe, lik Jiraiye i njegovi životinjski suigrači mijenjaju svoj oblik i stanje, a film otkriva vlastitu magiju metisa. Kompanija Nikkatsu navodi izvornu duljinu filma od 65 minuta, a sačuvanu filmsku atrakciju u trajanju od 21 minute dodatno preobražava i preozvučava interpretacija japanskog filmskog pripovjedača benshija Ichire Kataoke. (Tanja Vrvilo)
STRANICA LUDILA / KURUTTA ICHIPEIJI 狂った一頁 / A PAGE OF MADNESS
Teinosuke Kinugasa
1926., c/b, nijemi, 78 min
Redatelj: Teinosuke Kinugasa
Pripovijest: Yasunari Kawabata
Scenaristi: Yasunari Kawabata, Teinosuke Kinugasa, Minoru Inuzaka, Bankô Sawada
Snimatelj: Kohei Sugiyama
Glume: Masao Inoue (domar), Yoshie Nakagawa (supruga), Ayako Iijima (kći), Eiko Minami (plesačica), Misao Seki (liječnik)
Produkcija | Production: Kinugasa Eiga Renmei, Shochiku Shimokama
Benshi: Ichiro Kataoka
Pijanistica | Pianist: Makia Matsumura
Bivši mornar radi kao domar u utočištu za mentalno oboljele kako bi bio u blizini svoje supruge, koja je pokušala utopiti njihovu bebu i spriječiti vjenčanje kćeri. U posjet mu dolazi kći, koja se upravo zaručila. Domar na festivalu kupuje srećku i osvaja prvu nagradu – ormar koji nosi na leđima kao vjenčani dar, ali i dodatnu nagradu, haljinu koju daruje plesačici u utočištu. Njegov posljednji smijeh otkriva da je srećka bila samo san.
24. rujna 1926. u Tokiju premijerno je prikazana Stranica ludila, trideset i peti film Teinosuke Kinugase, negdašnjeg specijaliste za ženske uloge u shinpa melodramama, takozvanog onnagate ili oyame. Manifestni film japanske povijesne avangarde povezan je s estetikom književne škole Novih percepcionista / Novih senzacionalista shinkankaku-ha, koja je istraživala figure prikaza osjetilnih iskustva, a po scenariju vodećeg pisca pokreta Yasunarija Kawabate. Pravi film kolektiva, sniman je nezavisnoj Kinugasinoj produkciji s pedesetak entuzijastičnih suradnika koji su spavali na setu i radili bez honorara, među njima i ugledni glumac Masao Inoue. Ovom čistom filmu bez međunaslova, podršku je pružio svojom izvedbom i slavni benshi Musei Tokugawa. Film je sniman je u Shochiku studiju Shimokama sa samo osam reflektora, a za dodatno svjetlo zidove su obojali srebrnom bojom. Jedina sačuvana verzija filma dodatno je naglasila strukturu uronjenu u slike snova i zamišljaja, koja se većim dijelom odvija u svijesti i percepciji domara okruženog simptomima i motrištima ludila. Naime, Kinugasa je 1971. premontirao, kako se dotad mislilo, izgubljeni film koji je nakon više od četiri desetljeća pronašao u svom spremištu i skratio ga za 500 metara. Četiri sačuvana Kawabatina teksta i dio benshi naracije, otkrivaju tendencije čistog filma bez međunaslova, ali i izbačene scene. Film je eminentno montažni s više od 800 kadrova, neuobičajenom brojkom za onodobni japanski filmski stil, u duhu europske filmske avangarde. Kinugasinim riječima, “Priča je bila manje bitna od tehničkog istraživanja. Iskoristio sam gotovo sve tehnike avangarde.” Upućujući na političku alegoriju, u autobiografiji je naveo da je povod filmu bio Car Taisho, Yoshihito. (Tanja Vrvilo)
Program se odvija u partnerstvu s Kinom Kinoteka i Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, Veleposlanstvom Japana Republike Hrvatske, uz podršku i suradnju Japanske fondacije u Budimpešti te japanskih filmskih organizacija i institucija Yanai Initiative i Sveučilište Waseda, National Film Archive of Japan, Matsuda Film Productions koji organiziraju programe umjetnosti benshija u Maison de la culture du Japon u Parizu i Festivalu nijemog filma u Pordenoneu – Le Giornate del Cinema Muto.
Prikazivanje filmova su omogućili: The National Film Archive of Japan, Matsuda Film Productions, u suradnji s Le Giornate del Cinema Muto.
Izvedbeni tekst benshija Ichira Kataoke preveli su: Petra Jaklin i Marko Godeč.
Ovim programom najavljujemo 20. izdanje festivala o politikama filmskog kustostva FILMSKE MUTACIJE: FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA pod naslovom FANTOM EKLIPSE za međunarodnu rizomatsku Odiseju crnog svjetonazora, kako je Ante Peterlić naslovio déjà-vu film noira. U pohvalu sjene, filmski kaosmos preuzima totalitet eklipse kao trop ustrajne inverzije hladnoće i usijanja medija prema recentnim istraživanjima liminalnih zona penumbre i pomrčine pokretnih slika. Festivalski program otvaramo 19. studenoga 2026. u kinu Kinoteka s Albertom Serrom i njegovim novim filmom u izvedbi Ingrid Caven Šesnaest trenutaka moga života / Seize moments de ma vie.
Filmske mutacije: festival nevidljivog filma su projekt o politikama filmskog kustostva i promišljanje modusa prijenosa filmskog dispozitiva u digitalnom dobu, koji je pokrenula 2007. godine u Zagrebu izvedbena umjetnica i filmologinja Tanja Vrvilo.
Dio programa Filmskih mutacija odvija se u sklopu programske aktivnosti Filmski festival – mjesto za sve koju provodi Hrvatski savez slijepih u okviru Javnog poziva za predlaganje programa koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju u Republici Hrvatskoj u 2026. godini.
Produkcija i podrška: Umjetnička organizacija Film-protufilm, Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb – Ured za kulturu i civilno društvo, Zaklada Kultura nova, Veleposlanstvo Japana u RH, The Japan Foundation – Budapest, Yanai Initiative, Waseda University.
IMPRESSUM
Kustosica programa: Tanja Vrvilo
Autorsko-organizacijski tim: Tanja Vrvilo, Ichiro Kataoka, Tomislav Mikuljan, Luka Bosanac, Damir Bartol Indoš, Bartol Babić Vukmir, Damir Prica Kafka
Benshi tekst i izvedba: Ichiro Kataoka
Kompozitorica i pijanistica: Makia Matsumura
Tehnička koordinacija programa i projekcije: Igor Šubat, Davor Bastić (Kino Kinoteka)
Projekcionisti: Nenad Kubat (MSU), Igor Šubat (Kino Kinoteka)
Prijevodi benshijevih izvedbenih tekstova: Petra Jaklin, Marko Godeč
Titlanje filmova: Marko Godeč – Ministarstvo titlova
Prijevoz gostiju: Zlatko Brozović
Koordinatori transporta filmova: Vadium d.o.o. (DHL): Petra Kamenarić Popović, Tomi Hribar; Paolo Tosini: Le Giornate del Cinema Muto
Najam i ugađanje klavira: Faulend – Eudora d.o.o.
Zvučno oblikovanje: Hrvoje Nikšić
Grafičko oblikovanje plakata: Damir Gamulin
Oblikovanje web stranice, programskih razglednica i promotivnog materijala: Gaetano Liberti
Tekstovi i prijevodi: Tanja Vrvilo, Ichiro Kataoka, Petra Jaklin, Marko Godeč, Bartol Babić Vukmir, Marina Schumann
Tisak: Ars kopija
Stručna suradnja: Kino Kinoteka: Maja Jurić Ivoš, Mario Kozina; Muzej suvremene umjetnosti Zagreb: Vesna Meštrić, Miranda Herceg; Mia Elezović,
Video: Eva Kraljević, Nina Đurđević
Foto: Ratko Mavar
Hvala: Veleposlanstvo Japana u Hrvatskoj: Veleposlanik Japana Mitsuhiro Wada, Jun Goto, Tomislav Mikuljan, Melina Kocijan; The Japan Foundation, Budapest: Valentina Zugor, Masanori Takaguchi; Yanai Initiative, Waseda University: Yumi Joko, Michael Emmerich; National Film Archive of Japan: Jo Osawa, Kumi Matsuka; Paolo Tosini: Le Giornate del Cinema Muto;
[izvor informacije Filmske mutacije]
