Hirošima, ljubavi moja, prema istoimenom scenariju Marguerite Duras za kultni film Alaina Resnaisa, poetska je predstava o ljubavi, sjećanju i nemogućnosti da se izgovori ono što nadilazi ljudsko iskustvo.
U hotelskoj sobi u Hirošimi, dvanaest godina nakon atomske bombe, susreću se Francuskinja i Japanac. Njihova kratka ljubavna avantura postaje prostor u kojem se otvaraju potisnuta sjećanja, osobne traume i kolektivna povijest. Ono što započinje kao intiman susret dvoje stranaca postupno prerasta u suočavanje s prošlošću koja se ne može ostaviti iza sebe. Dok se njihovi glasovi isprepliću, brišu se granice između sadašnjosti i prošlosti, između ljubavne priče i povijesne katastrofe, između onoga što pamtimo i onoga što nastojimo zaboraviti.
Fotografiju ustupio INK Pula
Marguerite Duras odustaje od pokušaja da prikaže Hirošimu kroz dokumentarističku rekonstrukciju ili reprezentaciju katastrofe. Umjesto toga, katastrofu upisuje u intimni prostor susreta dvoje ljudi, u ljubavni odnos, u tijelo koje nosi tragove prošlosti. Za Duras, o Hirošimi nije moguće govoriti izravno – moguće je govoriti tek o nemogućnosti da se o njoj govori. Upravo u toj pukotini između jezika i šutnje nastaje njezin jedinstveni poetski tekst, u kojem ljubav ne poništava razaranje, nego ga čini vidljivim.
Slijedeći Marguerite Duras, Rajna Racz gradi poetsko kazalište u kojem tijelo postaje mjesto na kojem se istodobno upisuju sjećanje i zaborav. Tijelo pamti ono što riječi ne mogu izgovoriti, ali jednako tako pokušava preživjeti zaboravljajući. Predstava istražuje kako se povijesne traume nastanjuju u tijelu te kako se ljubav, dodir i bliskost mogu pretvoriti u posljednji prostor otpora uništenju.
Gotovo sedamdeset godina nakon nastanka filma, Hirošima, ljubavi moja odzvanja snažnije nego ikad. U svijetu obilježenom novim ratovima i rastućom prijetnjom nuklearnog oružja, Hirošima više nije samo povijesni događaj nego trajna mogućnost budućnosti. Predstava zato ne pokušava rekonstruirati prošlost, nego kroz intimnu ljubavnu priču postavlja pitanje kako živjeti s onim što je nezamislivo i kako, usprkos svemu, nastaviti voljeti.
AUTORSKI TIM
Prema istoimenom scenariju Marguerite Duras, za kultni film Alaina Resnaisa
S francuskog prevela: Lucija Klarić
Dramatizacija: Lucija Klarić i Rajna Racz
Režija: Rajna Racz
Dramaturgija: Lucija Klarić
Glazba i oblikovanje zvuka: Marin Živković
Scenografija: Ana Paulić
Kostimografija: Mirna Mihoković
Oblikovanje svjetla: Elvis Butković
Scenski pokret: Ena Jagec
Glazbenici: Letizia Roce, Branko Sterpin, Matej Milošev, Filip Merčep i Marin Živković
Montaža videa: Igor Šeler
Izrada scenografije: Krunoslav Ozimec
Izrada scenografskog elementa (stablo): Miro Gik
Izrad scenografskog elementa (prekrivač/futoni): Barica Paulić
Asistentica kostimografkinje: Gaia Marini
IZVOĐAČI
ONA: Judita Franković Brdar
ON: Marko Kasalo
KOPRODUKCIJA
Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula,
Dom Kristalna kocka vedrine – Gradsko kazalište Sisak i Umjetnička organizacija Kuća Nahero
PREMIJERA / PRIMA:
Pula – 1. listopada 2026. u 20 sat, INK Pula
Sisak – 29. listopada 2026. u 20 sati, Dom KKV Sisak
Zagreb – 12. studenoga 2026. u 20 sati, Scena Ribnjak
REPRIZA / REPLICA:
2. listopada 2026. u 20 sati, INK Pula
3. listopada 2026. u 20 sati, INK Pula
30. listopada 2026. u 20 sati, Dom KKV Sisak
31. listopada 2026. u 20 sati, Dom KKV Sisak
7. prosinca 2026. u 20 sati, GDK Gavella, Zagreb
8. prosinca 2026. u 20 sati, GDK Gavella, Zagreb (uz projekciju filma Hiroshima, mon amour Alaina Resnaisa iz 1959. godine)
9. prosinca 2026. u 20 sati, GDK Gavella, Zagreb
[izvor informacije Istarsko narodno kazalište]
