FILM: SVEĆENIKOVA DJECA, komedija / drama [osvrt Robert Jukić]

Svećenikova djeca
Svećenikova djeca (2013.)
Interfilm, 2012.
Trajanje: 93 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Vinko Brešan
Glume: Krešimir Mikić, Marija Škaričić, Jadranka Đokić, Dražen Kühn, Nikša Butijer, Goran Bogdan, Stojan Matavulj
Svećenikova djeca – Facebook
Svecenikova djeca – IMDb

Bio sam na premijeri predstave ‘Ne igraj na Engleze’ u Kazalištu Kerempuh koju je režirao Vinko Brešan i zaključio (po tko zna koji put) da je loš film bolji od loše predstave, a da je oporavak od slabog teatra najbolji u mraku kinodvorane. A onda sam vidio Brešanov film ‘Svećenikova djeca’ koji je postao najnoviji hrvatski blockbuster i zaključio da nema rješenja bez iznimaka. U odnosu na (redateljsku) ulogu u predstavi, Brešan dijeli odgovornost sa Željkom Udovičić, ali je njegova kreativna odgovornost za ‘Svećenikovu djecu’ potpuna i samostalna. Redatelj zaslužan za dva najgledanija hrvatska filma, ‘Rat na mom otoku’ i ‘Maršal’, ostvaruje ‘posjetu snova’ i ovim svojim populističkim projektom.

Prizor iz filma 'Svećenikova djeca'
Prizor iz filma ‘Svećenikova djeca’

Između ostalog i ‘nabrijani’ marketing pridonio je gledanosti ‘Svećenikove djece’, a još kada se uzme da je publika željna hrvatske komedije (iako je to ovaj film samo djelomično), a kondicionirana sapunicama, što turskim, što domaćim, kriteriji popularnosti filmskog proizvoda osjetno su sniženi. I zato jedan uradak ovakvog tipa koji balansira između komedije i drame može proći u kinima, ne samo kod publike, već i kod dijela filmske kritike.

Glavni lik ‘Svećenikove djece’ poduzetan je pop koji na malom otoku odluči povećati natalitet kod svojih suzdržanih građana (bar što se tiče pravljenja djece). Otočani nisu suzdržani što se samog seksa tiče, naprotiv, tu vlada prava Sodoma i Gomora, svatko je sa svakim, a u kombinaciji su i neke ‘neprirodne’ situacije, kao primjerice ljubavni odnos članova različitih stranaka (ovo bi trebalo biti aluzija na dijalektiku naše političke stvarnosti), ali izbjegavaju plodove svoje putenosti, zbog tko zna kojeg razloga (mogu li to biti oskudni resursi za život i rad na otoku?). A što je najbolje od svega, u kiosku na rivi prodaju se ogromne količine prezervativa. I naš svećenik (Krešimir Mikić) odluči se na brzu i efikasnu akciju, pa zajedno s djelatnikom kioska započinje bušenje prezervativa, ali samo za podobne Hrvate. Ono što bi se trebalo dogoditi u konačnici nije ni smiješno ni tragično, već neka mješavina za koju je zaslužan ne samo Brešan, nego i autor teksta, odnosno kazališnog komada, Mate Matišić.

‘Svećenikova djeca’ su film neinventivne, gotovo kazališne režije s papirantim i plošnim likovima, i uglavnom neduhovitih situacija u stilu domaćih televizijskih sapunica. Ima par simpatičnih gegova, ali to nije dovoljno za cjelovečernji filma. Da ne govorimo o naivnosti čitave situacije, kao i dijelova usporene radnje koja se ‘posvađala’ s logikom. Nije jasno kako ni producenti ni ostali sudionici ispred i iza kamere ne mogu vidjeti takve jasne propuste, ili domaćoj publici mogu ponuditi svašta, uz minule reference, a ova će to uz najveće oduševljenje prihvatiti. Početak hrvatske 2013.-e filmske godine nije sjajan, nadamo se da se neće nastaviti u ovakvom tonu.

Zagreb,13.01.2013., Robert Jukić