Ljubav, pritisak i transformacija svakodnevnice: Hrvatsko natjecanje Tabor New Frame Film Festivala s čak tri svjetske premijere i redateljski debi Monike Herceg
Hrvatsko natjecanje Tabor New Frame Film Festivala, koji se od 2. do 4. srpnja 2026. održava u dvorcu Veliki Tabor, donosi 13 kratkometražnih filmova i čak tri svjetske premijere. Ovogodišnja selekcija umjetničkog direktora Dalibora Jakusa okuplja autore do 35 godina koji kroz različite poetike i žanrovske pristupe tematiziraju suvremene tokove obilježene nesigurnošću, pritiskom okoline, krizom povjerenja, ljubavnim i obiteljskim odnosima te osjećajem preuzimanja kontrole nad vlastitim životom.
Prva od triju svjetskih premijera je ‘Joso’ autorice Monike Herceg, u produkciji Fade In-a. Jedna od najvažnijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja i dramatičarki u svom prvom kratkom dokumentarnom filmu donosi intiman portret naslovnog lika, inspiriranog njezinim susjedom suočenim sa siromaštvom. Film kroz suzdržan i empatičan pristup progovara o radu, tišini, muškoj ranjivosti i emocionalnom nasljeđu.
Fotografiju ustupio TMDB – Peninsula (2025)
Među zapaženijim naslovima natjecanja nalazi se i ‘Poluotok’ redatelja Davida Gaše, koji je prošle godine premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Locarnu. Radnja filma smještena je u gradski park, prostor vikendom namijenjen rekreativnim aktivnostima, gdje u vremenskom rasponu od dvadesetak minuta nekolicina muškaraca provodi vrijeme na štajgi, u srcu šume okružene kupalištem. Kroz promatrački ritam film koristi ovu naizgled neutralnu lokaciju kao ključnu dramaturšku kategoriju, oblikujući kontemplativan portret života na margini.
Motiv kretanja kao prostora emocionalne i identitetske transformacije povezuje nekoliko filmova u natjecanju. Hrvatska premijera filma ‘Kući’ redateljskog dvojca Dubravke Špoljarić i Karle Lenard povratak promišlja kao ambivalentan proces, koristeći noćnu vožnju kao mjesto privremene bliskosti i rastuće nelagode, gdje se otvaraju pitanja povjerenja i skrivenih napetosti.
U filmu ‘Gume na kotačima’, nastalom na Restartovoj školi dokumentarnog filma, redatelja Leona Keglevića, koji će na festivalu imati svjetsku premijeru, automobil postaje prostor učenja i suočavanja sa strahom, pretvarajući vožnju u metaforu odrastanja i preuzimanja kontrole nad vlastitim životom. Sličan liminalni karakter ima i ‘Dvoje u dvojci’ autorice Nele Gluhak, koji posljednje vožnje tramvajske linije koristi kao prostor prisilne bliskosti, u kojem se intimna kriza mladog para prelama s osjećajem završetka, promjene i urbane transformacije.
‘Naš vrt’ na kraju svijeta redatelja Sebastijana Borovčaka kroz suzdržan ritam i osjetljiv odnos prema prostoru oblikuje prirodu kao mjesto pamćenja, ali i tihe transformacije, prateći boravak nekolicine posjetitelja u arboretumu koji postupno prekriva ožiljke prošlosti.
U sličnom tonu razvija se i ‘Slamka spasa’ redateljskog dvojca Dorotee Radušić i Mislava Rotima, koji kroz animiranu formu i alegorijski pristup tematizira ekološku krizu i kolektivnu odgovornost. Film koristi podvodni svijet kao prostor u kojem se sukob između zagađenja i opstanka pretače u promišljanje odnosa pojedinca i zajednice, naglašavajući kako i naizgled male svakodnevne geste mogu imati presudnu ulogu u očuvanju zajedničkog prostora.
Filmovi ‘Evanđelje po Noni’ Renata Horvata i ‘Dobrodošli doma’ Filipa Jembriha Jandrasa povezuju teme obiteljskih odnosa, sjećanja i suočavanja s prošlošću. Dok Horvat, čiji će film također imati svjetsku premijeru, kroz intiman odnos dviju generacija promišlja pamćenje, vjeru i prijenos iskustva, Jembrih Jandras povratak protagonistice u rodno mjesto koristi kao polazište za istraživanje identiteta, pripadanja i nerazriješenih obiteljskih emocija.
‘Gladno srce’ Nikoline Žabčić, ‘Traje veliko finale’ Luke Galešića i ‘Mačka se uvijek dočeka na noge’ Vedrana Husremovića okupljeni su oko tema emocionalne opterećenosti, unutarnjih kriza i procesa suočavanja s gubitkom. Dok ‘Gladno srce’, prikazano nedavno na Animafestu, poremećaj prehrane promatra kao posljedicu emocionalne iscrpljenosti, ‘Traje veliko finale’ prikazuje mladića opterećenog prerano preuzetim odgovornostima i disfunkcionalnim obiteljskim odnosima, a ‘Mačka se uvijek dočeka na noge’ kroz elemente psihološke drame i nadnaravnog istražuje potisnutu tugu i proces žalovanja.
S druge strane, ‘Blago kapetana Morgana’ Katarine Radetić temama pristupa kroz vedriji i žanrovski razigran okvir. Potraga za legendarnim blagom služi kao polazište za promišljanje ljudskih ambicija, snova i opsesija, dok humor i galerija osebujnih likova stvaraju priču u kojoj je važnije ono što potraga otkriva o ljudima nego njezin konačni ishod.
Ulaz na sve festivalske programe je besplatan.
[izvor informacije TNFFF]
