Osveta Lijepih Slitina (legura – smjesa najmanje dvaju elemenata, od kojih je jedan metal) poetični je naziv jednodnevne umjetničke aktivacije pojedinih prostora višenamjenske zgrade tržnice Kvatrić (Martićeva 67), koja će se održati u subotu 13. lipnja 2026. od 17 do 23 sata.
U prostoru koji nikada nije bio zamišljen za umjetnost, program Osvete Lijepih Slitina okuplja šest umjetnica različitih praksi: Luanu Lojić, Mirnu Udovčić, Radu Ivu Sibilu, Lanu Lehpamer i Fette Sans. Pored umjetničkog, održat će se i glazbeni program u okviru kojeg će nastupiti Mala Roza Muca, slovenski bend čija glazba podjednako njeguje utjecaje breakcorea, ravea i metala, i zagrebačka DJ-ica Lucija Mandekić, poznata po majstorskom spajanju različitih plesnih žanrova. Osvetu Lijepih Slitina organiziraju umjetnica Luana Lojić, arhitektica Mirna Udovčić i kustosica Tea Kantoci. Ovogodišnje izdanje nastavlja se na projekt Transparency Agency iz 2024. godine umjetnik/ca Luane Lojić i Karla Iare koji su istraživali širi kontekst tržnice Kvatrić i zgrade iznad nje, gdje su uspostavili eksperimentalnu platformu kroz koju su promišljale potencijale javnog prostora, suživot različitih korisnika zgrade i ulogu umjetnosti u oblikovanju zajedničkog prostora i budućnosti.
Fotografiju ustupio Kulturpunkt
Umjetnice i glazbenice Osvete Lijepih Slitina na jedan dan preuzimaju zgradu tržnice Kvatrić kao privremenu infrastrukturu izlaganja i izvedbe, izmještajući je iz komercijalne namjene u prostor koji propituje što podrazumijevamo i kako radimo izvan institucionalnih okvira. Tržnica je reprezentativan relikt arhitekture devedesetih koji djeluje kao da je zapeo u vremenu, s interijerom koji živi po vlastitoj logici, istovremeno privremen i trajan. U tom prostoru tijelo (posjetitelja i umjetnica) postaje drugačije svjesno sebe, primjerice kroz mirise ribarnice i teretane, prašinu, sintetiku, toplinu cijevi, hladnoću pločica. Ovaj trgovački centar evidentno nije mjesto potrošnje nego suspendiranosti, nešto između zaklona, limba i sedimenta devedesetih koji još uvijek odjekuje u sadašnjosti.
U tom smislu radovi Luane Lojić i Mirne Udovčić funkcioniraju kao infrastruktura osjeta, sustavi koji proizvode atmosferu prije nego značenje. Popis obične smrtnice Luane Lojić kroz instalaciju i performans istražuje pažnju kao raspršeno, nelinearno i tjelesno iskustvo, polazeći od ideje da ne postoje nevažne misli: digresije, sitničarenja i slučajne asocijacije jednako grade značenje kao i glavna naracija. U instalaciji Mirne Udovčić Termografske koreografije privremeni klimatski sustavi preokreću odnos interijera i njegove infrastrukture, pri čemu skriveni sustavi grijanja i hlađenja postaju vidljivi i aktivni nositelji prostora, proizvodeći atmosferu prije nego značenje.
Paralelno, radovi Fette Sans, Lane Lehpamer i Rade Ive Sibile otvaraju unutarnje pejzaže, rituale i poremećene intime kroz koje prostor počinje pulsirati drugačije. Unnecessary Goods Fette Sans sastoji se od video rada i performansa, pri čemu umjetnica grad promatra kao prostor viška energije, potrošnje i afekta u kojem se intimno i infrastrukturno neprestano prepliću. Citymancy: A Script for Complex Malling Lane Lehpamer je višesatni interaktivni performans u kojem se kroz telefonske razgovore i kretanje umjetnice kroz zgradu ista pretvara u mrežu susreta i privremenih bliskosti. Rad ⅕ Rade Ive Sibile prostorno je razlomljeni dugotrajni performans fizičke izdržljivosti u kojem umjetnica na lateks pločicama imitira proces zmijskog odbacivanja kože skidajući slojeve crvenog lateksa s tijela u činu bolne transformacije za koju još nije spremna.
Program Osveta Lijepih Slitina se ne razvija kao izložba s jednim stabilnim konceptom nego kao score, niz odnosa, temperatura, šapata, pukotina i približavanja koji se međusobno talože ili odbijaju, poput slitina koje svoju ljepotu pronalaze u tome da razlike u njima nikada ne prestaju raditi.
[iz teksta o izložbi autorice Tee Kantoci]
Program je podržao Gradski ured za kulturu i civilno društvo.
[izvor informacije Antidrama]
