Ne bih priznala da ne volim nogomet par dana prije početka Svjetskog prvenstva! Priznat ću samo da sam otišla u Kinoteku pogledati dokumentarac o slavnom nogometašu zbog obilježja filma, to jest vizionarskih obilježja kojima je, dvadeset godina nakon nastanka, predstavljen u okviru posebnog programa (Vizije: Iz kratke baze 25 FPS-a). Tako odvojenog sadržaja od forme, film sam gledala s užitkom koji nije vezan za rezultat utakmice. Niti samo svijet sporta. Niti samo portret jednog sudionika u tom svijetu, makar bio sportska zvijezda i zvijezda filma.
Ono o čemu ovaj film’govori’ (o govoru nema ni riječi, samo grmljavina navijača, falset sportskih komentatora (iz TV prijenosa) i titlovi s par rečenica protagonista), ono, dakle, što film portretira nije (samo) sudionik jednog natjecanja, kao što ni ‘Starac i more’ nisu priča o ribolovu.
Fotografiju ustupio TMDB
Film prožima integralnu snimku konkretnog nogometnog susreta i terena (Madrid, proljeće 2003.) nastale korištenjem sedamnaest! kamera dijelovima televizijskog prijenosa te utakmice, pa se slike različite jasnoće i zvukovi različitog intenziteta, od tišine do ‘srčanog udara’ buke gledališta, izmjenjuju u određenim intervalima. A kad se učini da će te izmjene postati rutinske i predvidljive, strukturu osvježuju novi sadržaji, primjerice snimke praznih sporednih prostora stadiona ili slijed slika i komentara o tome što se dogodilo u svijetu tog dana u kojem se odvija utakmica, što sadržaj stavlja u društveni i povijesni kontekst.
Glavno lice kubističkih kontura u krupnim planovima ozbiljno prati igru, samo jednom se nasmije i to tako kasno od početnih kadrova, da se čini kao da je utakmica već zavšila. Iskusan igrač ne rasipa energiju i ne razmeće se spektakularnim solažama. Pratimo njegove korake i asimetričan detalj kojim pokreće jedno stopalo. Kretanje terenom umjerene je brzine, uz povremene akcije i konstantan pritisak zbog buke i vrućine.
Ne čujemo što Zidane govori, osim kratkih poziva suigračima kojima privlači konstruktivnu pažnju. Ne govori ni izravno ni u offu. Njegov odnos prema nogometu, a osobito publici i njenom zastrašujućem potencijalu izražavanja podrške ili averzije prema igračima, ispisano je u nekoliko rečenica. Sposobnost razlučivanja komponenata zvuka gledališta i koncentracija kojom njene sastavnice može izostaviti i zaboraviti fascinira i njeg samog. U jednom, trenutku, međutim, zbog okolnosti koje nogometnom laiku mogu biti nejasne, mirni igrač ‘plane’ i reagira agresivno. Dolazi do isključenja iz igre, ali ga s tribina ispraćaju pljeskom.
Film ne nastoji pokazati tijek ni ishod utakmice i samo u par navrata letimično prikaže ploču s rezultatima, ali ostvaruje napetost kao da i naš interes ovisi o tom rezultatu.
Snažan utjecaj na kontemplativni! aspekt uvjetno ‘sportskog filma’ ostvarila je glazba kultne škotske post rock grupe Mogwai (prošle godine u Zagrebu). Karakteristična izmjena instrumentalnih piana i zvučnih udara odgovara filmskoj kontrasnoj stukturi. Ostati u kinu do zadnje note završne špice.
Ada Jukić
Zagreb, 05.06.2026.
Infprmacija o filmu:
Zidane, Portret 21. stoljeća
Zidane, a 21st century portrait (2006.)
Redatelji: Douglas Gordon i Philippe Parreno
Sudjeluju: David Beckham, Zinédine Zidane
Žanr: dokumentarni
Trajanje: 90 min.
Država: Francuska
Distribucija:
Zidane, Portret 21. stoljeća – Guggenheim
Zidane, a 21st century portrait – IMDb
Film je pogledan u Kinu Kinoteka
