Udruga Domino tijekom svibnja i lipnja organizira seriju od osam razgovora, intervencija u javni prostor, performansa te instalacija kojima želimo kontekstualizirati učestale dnevnopolitičke napade na cjelinu sektora kulture, a posebno na onaj koji zovemo nezavisna kultura.
Ovo što se događa u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina organiziranimim prodorom narativa koji ne priznaje jednak položaj žena ni u obitelji ni u društvu, koji želi ukinuti pravo na izbor, ograničiti umjetničke slobode i svesti umjetnost jedan po jedan napad, jednu po jednu zabranu na jednu jedinu ulogu – dekorativnu i poslušnu. Ista takva povučena, samozatajna, najtiša uloga je namijenjena i ženama i svima koji su “drugi” i “drugačiji”. Narativi političkog populizma sužavaju javni prostor uskim definicijama nacije, identiteta, patrijarhata i tradicije pretvarajući se da imaju monopol nad značenjima riječi i simbola koje koriste kao paravane iza kojih se krije jedino žudnja za moći i nadmoći naspram drugih.
Fotografiju ustupio Domino
Tragovi vješto forsiranih narativa koji snažno polariziraju društvo ostaju u kolektivnom javnom prostoru vidljivi još dugo nakon što se političke i parapolitičke karijere izgrađene na takvom patetičnom populizmu neminovno potroše i netragom izgube.
Riječ je o dobro osmišljenom obrascu koji koristi poznate komunikološke metode difamacije i delegitimizacije. Pa tako zamjena teza, konstruiranje lažnih dvojbi te razne druge forme manipulativne javne komunikacije postaju upotrebljivi alati za konstrukciju polarizirajućih narativa. Dovoljno je samo u već postavljene obrasce ubaciti lokalne sadržaje poput imena konkretnih organizacija, inicijativa ili osoba koje se onda koriste u diskursu populističkih narativa stilom zamjena teza i lažne dvojbe “građanima grah, udrugama milijuni” i takvim primjerima je javni prostor zasićen odavna. Poljska, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Bugarska i Hrvatska možda jesu svaka u različitom stadiju konstukcije društvene polarizacije, ali bez sumnje izgradnja oštro podijeljenog društva se provodi po istom populističkom obrascu. Kao što vidimo u Hrvatskoj, kulturni sektor nije jedini koji je na meti, već su uz njega i ljudskopravaški segment civilnog društva te nezavisni mediji, a tako je bilo i u svim ostalim zemljama.
Tromost institucionalnog kulturnog sektora u kombinaciji njegove direktne ovisnosti o vladajućoj političkoj volji, što je najčešće izraženo kroz nesklonost djelovanja izvan dozvoljenih i provjerenih okvira, nešto je na što procesi polarizacije i računaju. Iako se orkestrirane akcije difamacije i deligitimizacije nezavisne scene direktno tiču svih umjetničkih sloboda, legitimnosti čitavog sustava financiranja kulture te valoriziranja pozicije umjetnosti uopće u društvu, kulturni establishment će uvijek i svugdje trampiti svoju šutnju makar i za privid vlastite sigurnosti i stabilnosti. Tako je sustav i postavljen, i nije slučajno da napadi na kulturu ne idu kroz nacionalna kazališta, nego kroz nezaivsnu kulturu. Kad bi barem i nama unutar kulturnog sektora bilo zaista jasno da je napad na bilo kojeg pisca, redatelja, performera, plesača, festival ili organizaciju direktni napad na sva narodna i gradska kazališta, na sve muzeje i na sve knjižnice, na čitav sustav kutlure, onda bi zaista bilo svejedno jesu li danas ili sutra napadnuti Jergović, Frljić, Labrović, Kreitmeyer, Fališ ili Kontejner – jer je svakime od njih napadnut cijeli (vrijednosni) sustav kulture. To što danas među ovim imenima (a niz je veći od ovog) nema (nekog) vašeg, nije za odahnuti. Obrazac jednom kad je postavljen i upogonjen, on se dalje aktivira jednostavnim umetanjem bilo kojih novih imena. Na mjesto Labrovića će doći Delimar, umjesto Fališ preispitivat će postojanje Splitskog ljeta, umjesto Kontejnera napast će ZKM…obrazac jednom postavljen reagira na bilo koju transgresiju izvan sve užeg dopuštenog područja djelovanja kulture i njenog sadržaja. Ako vam se ne da braniti Labrovića ili Frljića kad ih se napada ili prijeti ili zabranjuje, jer vam se čini da i nije “baš nešto” to što rade, nemojmo nasjesti da je to napad samo na njih ili nekog trećeg tko je u tom trenu aktutalan….napada se sama ideja slobodnog djelovanja kulture i umjetnosti u Hrvatskoj.
U tom svjetlu, pozivamo vas na program u kojem sudjeluju Siniša Labrović, Darko Lukić, Maja Smrekar i Oliver Frljić od 8. – 11. 5. u prvom dijelu ovog ciklusa o narativima i patetikama političkog populizma.
Udruga Domino vas poziva na program „Narativi i patetika političkog populizma“ koji obuhvaća razgovore, intervencije u javnom prostoru, performanse i instalacije, osmišljene s ciljem kritičkog promišljanja sve učestalijih pritisaka na kulturni sektor, osobito nezavisnu kulturnu scenu. Program se održava tijekom svibnja i lipnja te okuplja istaknute umjetnike i teoretičare koji kroz različite formate istražuju načine na koje politički populizam oblikuje javni diskurs, kulturne politike i društvene vrijednosti.
U prvom dijelu programa, od 8. do 11. svibnja 2026., sudjeluju umjetnik Siniša Labrović, teatrolog Darko Lukić, umjetnica Maja Smrekar i redatelj Oliver Frljić. Kroz njihove radove i izlaganja publika će imati priliku upoznati različite pristupe umjetničkom i teorijskom promišljanju odnosa umjetnosti i politike.
Siniša Labrović: Otvorenje Hrvatskog paviljona na 61. međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti – La Biennale di Venezia, performans
Program započinjemo 8. svibnja u 12:00 sati na Trgu bana Jelačića održat će se performans umjetnika Siniše Labrovića pod nazivom „Otvorenje Hrvatskog paviljona na 61. međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti – La Biennale di Venezia“.
Umjetničkom intervencijom u javnom prostoru bavi se pitanjima kulturne politike, institucionalnog odlučivanja i reprezentacije umjetnosti na međunarodnoj sceni. Polazeći od stvarnog konteksta izbora nacionalnog predstavnika za 61. Venecijansko bijenale, Labrović ironično gradi fikcijsku situaciju u kojoj se „ispravlja“ navodna pogreška u odabiru, simbolički otvarajući alternativni hrvatski paviljon u samom središtu Zagreba.
Darko Lukić: Umjetnost u neprijateljskom okruženju, razgovor
U subotu 9. svibnja u 12:00 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića održat će se predavanje prof. dr. sc. Darka Lukića pod nazivom „Umjetnost u neprijateljskom okruženju“.
Predavanje se bavi položajem umjetničkih i društveno angažiranih praksi u suvremenim političkim i kulturnim okolnostima obilježenima rastućim ideološkim pritiscima i procesima demokratske erozije. Poseban naglasak stavlja se na nezavisnu kulturnu scenu koja kroz participativne i politički angažirane umjetničke forme otvara prostor konflikta kao važnog elementa demokratskog društva.
Siniša Labrović: Umjetnik liže šupak Ivanu Matijeviću, Marinu Miletiću i Nikolini Baradić, performans
U nedjelju 10. svibnja u 12:00 sati na Trgu bana Jelačića održat će se performans Siniše Labrovića pod provokativnim naslovom „Umjetnik liže šupak Ivanu Matijeviću, Marinu Miletiću i Nikolini Baradić“.
Ovaj rad izravno reagira na javne istupe političkih aktera koji su suvremene umjetničke prakse označili kao „vulgarne“ i društveno neprihvatljive, dovodeći u pitanje njihovu vrijednost i pravo na javno financiranje. Labrović takve kritike preuzima i radikalizira, pretvarajući ih u performativni čin koji razotkriva odnos moći, licemjerje i međusobnu ovisnost između političkog i umjetničkog polja.
Ironijom, pretjerivanjem i svjesnim pomicanjem granica prihvatljivog, performans tematizira servilnost kao zajednički nazivnik različitih hijerarhijskih sustava – bilo političkih ili umjetničkih. U tom smislu, rad ne provocira provokacije radi, već koristi šok kao sredstvo razotkrivanja dubljih društvenih obrazaca i odnosa podređenosti.
Oliver Frljić, Maja Smrekar: K-9_topology: Hibridna familija, razgovor
U ponedjeljak 11. svibnja u 17:00 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih održat će se razgovor redatelja Olivera Frljića i umjetnice Maje Smrekar pod nazivom „K-9_topology: Hibridna familija“.
Ovaj susret prvi je u seriji razgovora koji otvaraju pitanja položaja umjetnosti u kontekstima sve izraženijih političkih pritisaka, cenzure i instrumentalizacije umjetničkog rada. Polazeći od konkretnih iskustava, razgovor će se baviti načinima na koje suvremene umjetničke prakse odgovaraju na izazove ograničavanja slobode izražavanja i manipulacije umjetnošću u političke svrhe.
U fokusu je rad Maje Smrekar, koji kroz interdisciplinarni pristup propituje odnos između ljudskog i neljudskog, identiteta i tjelesne autonomije, ali i širi društveni kontekst u kojem takve prakse nastaju i interpretiraju se. Naglasak se stavlja na slučajeve u kojima su umjetnička djela izložena političkoj zloupotrebi i medijskoj manipulaciji, čime se otvaraju važna pitanja zaštite autorskih prava i integriteta umjetničkog rada.
[izvor informacije Domino]
